Vučinić je kazao da objavljena prepiska imeđu epsikopa dalmatinskog Rajačića, kasnijeg patrijarha srpskog, i Njegoša, iz 1832. godine, konačno dokazuje da je pokušaj Njegoševe kanonizacije politički čin, smišljen da autentično crnogorsko duhovno i nacionalno biće supstituiše u svetosavsku tradiciju.
On je precizirao da se u tom pismu Njegoš zahvaljuje vladici Rajačiću u ime CPC, i blagodari mu u ime crnogorskog naroda.
»Taj dokument bjelodano pokazuje da je tvrdnja preosvećenog Amfilohija izrečena o vladici Radu, kao proročkoj savjesti srpskoga naroda i vladici Srpske crkve, ruganje zdravom razumu i činjenicama«, naveo je Vučinić u izjavi dostavljenoj agenciji MINA.
Prema njegovim riječima, vladika Rade se u objavljenom pismu jasno iskazao kao Crnogorac i poglavar Crnogorske crkve, što tom dokumentu daje osobitu povjesnu vrijednost.
Vučinić je ocijenio da je zato »svojevremeni Homatijanov prijekor svetom Savi poučan i za preosvećenog Amfilohija - Da ne propovijedaš tamo đe je Hristos poznat, kako ne bi zidao na tuđem temelju, nego, kao što je pisano, da saznaju oni koji nijesu čuli o njemu“.
„A on, očito, oće baš da propovijeda među Crnogocima, i to svetosavlje koje preosvećeni i njegovi popovski mračnjaci praktikuju idolopoklonički“, kazao je Vučininić.
Takav odnos, kako je naveo, beogradski klerikalci iskazuju, ne samo prema svetom Savi, nego i Nikolaju Velimiroviću „i nekim savremenim ratnim zločincima“.
„A odnedavno u te molitvenike pred nebeskim prijestoljem oće da pribroje i Njegoša, da im njegovo ime bude s ruke u procesu odrođavanja Crnogoraca“, dodao je Vučinić.
On je ocijenio da je pokušaj nametanja svetosavske religije duhovnim inžinjeringom, iako ona nije autentički iskaz crnogorskog duhovnog bića, akt duhovnog nasilja nad Crnogorcima.
„Očito, Srpska crkva je protiv crnogorske države otvorila front, i ratuje iz svih oružja s namjerom da nametne svetosavsku dogmu i klerikalizuje sekularnu državu, s ciljem da Crnogorce prirodi srpskom nacionalnom korpusu“, zaključio je Vučinić.
