"Na 451 stranici, autor nam kroz nekoliko poglavlja i cjelina ukazuje na: Političko djelovanje i vladarska ličnost knjaza Danila Petrovića Njegoša, O izvorima koji čine ovu knjigu, Politički spisi, Registar spisa (po godinama), Indeks imena, Faksimil dijela dokumenata.
Odlukom crnogorskog Senata i glavara od 1. januara 1852. godine, Danilo Petrović je, proglašen za „vrhovnog vladatelja u Crnoj Gori“, čime je (uz presudnu Rusku podršku) okončan spor oko nasleđa i ispoštovan testament i volja Petra II Petrovića Njegoša. Danilo se vladarski i politički formirao uz oca Stanka, koji je već imao značajno političko iskustva za vrijeme prethodna dva mitropolita.
Crna Gora je dolaskom Danila Petrovića na presto, postala svjetovna i nasledna kneževina a novi cetinjski mitropolit postao je isključivo posvećen duhovnim poslovima. Neke od bitnih tekovina Danilove vladavine mogle bi se svesti na: Proglašenje knjaževine, donošenje Zakonika, Grahovačka pobjeda i zvanično razgraničenje sa Otomanskom imperijom, internacionalizacija crnogorskog pitanja, teritorijalno proširenje i afirmacija Crne Gore. Knjaz Danilo je radio na formiranju institucija vlasti kao i na striktnom sprovođenju odluka koje omogućavaju funkcionisanje državne vlasti. Uvođenje obaveznog plaćanja poreza, reforma crkve i uzdizanje na viši nivo prosvjetnih prilika, efikasnost sudske procedure, organizovanje vojske, artiljerije i elitne jedinice Garde. Pored navedenih reformi knjaz Danilo je sproveo i prvi popis stanovništva u Crnoj Gori.
Sa pravom su istaknuti teritorijalni i politički efekti pobjede na Grahovcu 1858. godine. Čime su utvrđene granice Crne Gore i njeno državno pravo na okolne oblasti i tako se stekao osnov i za neke buduće teritorijalne aspiracije. Po prvi put je jedan crnogorsko-otomanski vojni sukob dignut na tako visok nivo i postao predmet rasprava velikih sila, na jednoj međunarodnoj konferenciji (u Carigradu 1858.).
Što država postajala jača i njeni centralni organi institucionalno snažniji, to je jačao i plemenski otpor toj i takvoj centralnoj vlasti, kao i otpor prema bezobzirnoj, surovoj i autoritarnoj ličnosti knjaza Danila. Autor zaključuje da crnogorska vojska i njeni kazneni pohodi protiv Bjelopavlića (1854.) i Kuča (1856.) nije ratovala lično protiv tih plemena, već protiv turskih saveznika i protivnika države u ovim plemenima. Autor takođe ne spori odgovornost i sramotu knjaza Danila za ubijanje nedužnog stanovništva u Kučima, bez obzira da li ih je lično naredio ili ih nije spriječio. Knjaz je snagom državnog aparata bezpogovorno primoravao Crnogorce na podaničke obaveze, posebno na redovno plaćanje poreza. Andrijašević sa pravom ističe da je za doba knjaza Danila iskorijenjeno pleme, kao nosilac političke pobune, tako da će budući otpori vladaru i vlasti biti iskazivani uglavnom kao personalni stav, što je imalo veliki značaj, naročito u vremenu stvaranja države i neophodne nacionalne kohezije.
Svi vladari iz dinastije Petrović-Njegoš odavno imaju objavljene knjige odabranih spisa. Ovim djelom, i knjaz Danilo dobija knjigu odabranih političkih spisa. Objavljivanje knjaževih spisa otpočelo je još u vremenu njegove vladavine. Tako je još 1853. u novosadskom „Srbskom dnevniku“ objavljeno njegovo pismo Omer-paši Latasu. U istom listu publikovana su 1854., 1856., 1858. i knjaževa pisma i proglasi Hercegovcima, učesnicima konferencije u Parizu i u vezi bitke na Grahovcu. Kasnije su knjaževa pisma objavljivana i u časopisima: „Crnogorka“, Luča“, „Zapisi“, „Prosvjeta“. Potom u brojnim knjigama, zbornicima građe, meomoaristici i dr.
Autor ističe da u crnogorskim arhivima se nalazi oko 800 različitih dokumenata čiji je autor ili potpisnik knjaz Danilo. Najveći dio se čuva u Arhivskom odjeljenju Narodnog muzeja u Cetinju. Autor je za ovu knjigu odabrao 176 dokumenata, od kojih se više od 130 publikuje prvi put. Zahvalni smo priređivaču za brojne komentare dokumenata, osnovni podaci za većinu spominjanih ličnosti, terminska i jezička pojašnjenja, čime se doprinijelo samom kvalitetu djela i čitaocima olakšano razumijevanje sadržaja.
Na kraju treba istaći da ovo djelo predstavlja doprinos rasvjetljavanju jednoga burnog vremena i baca novo, pozitivnije svjetlo na jednu značajnu ličnost crnogorske istorije. Korisnost i vrijednosti ove knjige su nesporne, ona nije samo preduslov za naučno-istraživački rad, već i značajno stručno ostvarenje. Sa željom, da nam autor, prof. Dr Živko Andrijašević u svojim budućim djelima, publikuje radove sličnoga nivoa i kvaliteta u skladu sa svojim neospornim talentom i naučnim senzibilitetom – sa zadovoljstvom preporučujem ovo djelo čitalačkoj publici stručnoj i laičkoj javnosti", zapisao je o novij knjizi prof.dr Živka Andrijaševića doc.dr Radenko Šćekić.
