Šef Predstavništva UNICEF-a za Crnu Goru, Bendžamin Perks ocjenjuje za Portal Analitika da se izvještavanje crnogorskih medija kada su u pitanju djeca poboljšalo, i najavljuje obuke i druge aktivnosti sa medijima kako bi djeca bila što bolje zaštićena.
- U svakoj situaciji kada je država odgovorna za djecu, mora postojati jasno definisan i standardizovan odgovor i mehanizam za prevenciju nasilja i povreda - ističe Perks i najavljuje rezultate nacionalnog istraživanja o nasilju nad djecom u partnerstvu sa Skupštinom u oktobru, za koje se nada da će podstaknuti raspravu širom zemlje o tome kako da zaštitimo našu djecu od nasilja.
Bendžamin Perks je kao šef crnogorskog Predstavništva odgovoran za planiranje, koordinaciju, sprovođenje i praćenje Akcionog plana saradnje između UNICEF-a i Vlade. Prije dolaska u Crnu Goru, Perks je bio zаmjenik predstаvnikа u kаncelаrije UNICEF u Gruziji, dok je prije toga bio zаmjenik šefа kаncelаrije u Kаncelаrije UNICEF-а nа Kosovu. U posljednjih 10 godinа rаdio je i kаncelаrijаma UNICEF-a u Avgаnistаnu, Indiji i Albаniji. Studirаo je istoriju i politiku nа Univerzitetu u Hertfordširu u Velikoj Britаniji i stekаo zvаnje mаgistrа u međunаrodnom sukobu аnаlize nа Univerzitetu Kent u Kenterberiju, Velikа Britаnijа.
ANALITIKA: Na početku godine UNICEF i Fakultet političkih nauka Univerziteta Crne Gore potpisali su memorandum o uvođenju Silabusa o dječjim pravima u cilju razvijanja vještina odgovornog izvještavanja koje poštuje prava djeteta. Kako biste procijenili izvještavanja medija u Crnoj Gori o pitanjima vezanim za djecu? Postoji li plan za organizovanje obuka za unapređenje vještina i znanja novinara o pravima djeteta?
PERKS: Dostojanstvo i poštovanje djeteta treba biti u srcu svih koji izvještavaju o djeci i ono se poboljšalo se u posljednjih nekoliko godina. Na primjer: mediji sada rutinski štite identitet djece u sukobu sa zakonom. Međutim, prošlog mjeseca prilikom posjete gospodina Franka La Rua, posebnog izvjestioca UN-a o slobodi izražavanja, postavljena su pitanja u vezi povrede privatnosti i zaštite djece u Crnoj Gori – na primjer ranjiva djeca smještena u institucijama redovno su nepotrebno izložena u medijima.
Cilj Silabusa o dječjim pravima je da sistematski osigura da mladi novinari dobro razumiju dječja prava i da budu u stanju da donose dobre odluke o tome kako da ih promovišu u svom radu. Takođe stalno istražujemo načine kako možemo doprinijeti razvoju medijskih institucija uopšte i organizovaćemo obuke i druge događaje sa medijima kako bi doprinijeli sistematskim poboljšanjima u pokrivenosti i zaštiti djece.
ANALITIKA: Krajem maja, UNICEF i Ministarstvo prosvjete predstavili su publikacije izrađene u okviru programa „Škole bez nasilja". Međutim, bili smo svjedoci čestog vršnjačkog nasilja u školama ove godine. Kako Crna Gora treba da se bori sa problemom vršnjačkog nasilja u školama i ko bi sve trebalo da bude uključen u iskorjenjivanje ovog problema?
PERKS: Nema uporednih istraživanja koja porede stopu vršnjačkog nasilja sa drugim zemljama, ali sigurno ne postoje nikakvi indikatori da je ovdje nasilje više prisutno nego na drugim mjestima. Objavićemo rezultate nacionalnog istraživanja o nasilju nad djecom u partnerstvu sa Skupštinom u oktobru, za koje se nadamo da će podstaknuti raspravu širom zemlje o tome kako želimo da zaštitimo našu djecu od nasilja.
U svakoj situaciji kada je država odgovorna za djecu, mora postojati jasno definisan i standardizovan odgovor i mehanizam za prevenciju nasilja i povreda. Kad su djeca u školi -država je odgovorna za njih. U modernoj državi obrazovni sistem takođe je sastavni dio sistema zaštite djece i mora učiniti sve što je u njegovoj moći da zaštiti djecu - zajednički rad sa policijom, sektorom socijalne i zdravstvene zaštite, kao i pravosuđem u cilju stvaranja sigurnog okruženja za djecu. Ne govorimo samo o fizičkom nasilju, već i emocionalnom nasilju, izolaciji iz grupe i nasilju preko interneta, o svemu što može imati razarajući uticaj na emocionalno blagostanje djece.
Podržali smo pilot projekat i priručnik za program „Škola bez nasilja“ koji direktorima škola i učiteljima pruža sistematske instrumente za sprečavanje i odgovor na nasilje kada se javlja u školama i okolini. Nadamo se da će Vlada na kraju proširiti program na sve škole u zemlji.
ANALITIKA: Na čelu crnogorskog Predstavništva ste od avgusta 2011. godine. Kako ocjenjujete trenutno stanje u državi kada je riječ o pravima djeteta, gdje vidite prostor za dodatni rad i trud?
PERKS: Globalno, indikator za mjerenje uspjeha koji se naviše koristi u bilo kojoj zemlji je stopa smrtnosti djece, kojom se mjeri broj djece koja ne prežive do starosne dobi od pet godina, na 1000 djece. U Crnoj Gori stopa je smanjena za dva i po puta u proteklih 20 godina, što je podstaknuto ne samo rezultatima postignutim u sektoru zdravstvene zaštite, već i smanjenjem siromaštva, poboljšanom prehranom i higijenom i unaprijeđenim roditeljskim staranjem. Zanimljivo je napomenuti da je Crna Gora ispred Bosne i Bivše Jugoslovenske Republike Makedonije, dijelimo mjesto sa Srbijom, a iza Hrvatske po stopi smrtnosti djece, što se može vidjeti u najnovijem Izvještaju o položaju djece u svijetu u verziji na crnogorskom jeziku.
Osim toga, većina crnogorskih zakona usklađena je sa Konvencijom o pravima djeteta i drugim međunarodnim dokumentima o ljudskim pravima, a sada treba ojačati sisteme za sprovođenje tih zakona. Među hitnim prioritetima su: obezbjeđivanje da sistem dječije zaštite zaštiti djecu od nasilja i zlostavljanja i spriječi njihovo smještanje u institucije, povećanje broja djece koja pohađaju predškolsku nastavu u čitavoj zemlji, te poboljšanje rezultata učenja u svim osnovnim školama i uključivanje sve romske djece i djece sa smetnjama u razvoju u sistem obrazovanja i uvođenje međunarodnih protokola koji regulišu rezultate i praksu u sektoru zdravstvene zaštite majki i djece - a to se naročito odnosi na rađanje i porođaj.
ANALITIKA: Krajem marta, predstavljena je prva nacionalna baza podataka o zaštiti djece u Crnoj Gori u cilju obezbjeđivanja pouzdanih podataka o položaju i potrebama djece, kao i mjera zaštite i usluga koje pružaju centri za socijalni rad. Šta vam podaci, prikupljeni, do sada, govore?
PERKS: Baza podataka o sistemu dječije zaštite nam ne govori o položaju i pravima djece u cjelini, nego o djeci koja dolaze u dodir sa sistemom socijalne i dječije zaštite. Sistem je prije nekoliko mjeseci postao operativan na internetu, a podaci se trenutno unose i koriste za upravljanje pojedinačnim slučajevima, međutim, nećemo biti u mogućnosti da uradimo pravu analizu trendova do početka 2014. godine.
Što se tiče opšteg položaja djece, znatno smo unaprijedili prikupljanje znanja i dokaza i što je važno, to smo uradili u saradnji sa Monstatom. Trenutno dovršavamo Istraživanje višestrukih pokazatelja stanja prava žena i djece u Crnoj Gori (MICS5), za 2013. godinu, koje obuhvata više od 5000 domaćinstava i 103 indikatora o svim aspektima dobrobiti djeteta i porodice. Takođe smo pokrenuli međunarodno standardizovana istraživanja o siromaštvu djece, isključenosti romske populacije i podacima o djeci na osnovu podataka dobijenih iz popisa stanovništva i dodatnih istraživanja o uključivanju djece sa smetnjama u razvoju, nasilju nad djecom i drugim temama.
Šira analiza o djeci pokazuje ukupno poboljšanje, sa stalno prisutnim razlikama i nejednakostima u određenim segmentima. Na primjer, u Crnoj Gori postoji ozbiljna nejednakost u broju djece starosti između tri i šest godina koja pohađaju predškolskoobrazovanje. Predškolsko obrazovanje sada je prepoznato u svijetu kao osnova za osiguravanje optimalnog učenja u osnovnoj i srednjoj školi, kao i dugoročne produktivnosti na tržištu rada, pa je cilj Evropske Unije da 95 odsto djece pohađa predškolsko obrazovanje. Ovjde, u Crnoj Gori deset puta je manje vjerovatno da će djeca rođena u porodicama koje spadaju u 20 odsto najsiromašnijeg stanovništva Crne Gore ići u vrtić u poređenju sa djecom rođenom u porodicama koje spadaju u 20 odsto najbogatijeg stanovništva. Deset puta je manja vjerovatnoća da će dijet erođeno u Rožajama ići u vrtić u odnosu na dijete rođeno u Kotoru. Pitanje za kreatore politika u Crnoj Gori je kako spriječiti međugeneracijski krug siromaštva - što je još jedan od nalaza naše Studije o siromaštvu djece.
ANALITIKA: U saradnji sa nekoliko institucija, UNICEF je organizovao obuku za stručnjake za pružanje podrške hraniteljskim porodicama u Crnoj Gori, da doprinese da svako dijete raste u sigurnom i toplom porodičnom okruženju. Šta se događa sa hraniteljstvom kod nas. Kako se ono može i treba promovisati? Kako bi građani Crne Gore mogli biti stimulisani da prihvate ulogu hranitelja?
PERKS: Kompleksno pitanje! Oko 300 djece smješteno je u širim srodničkim porodicama, dok je samo 14 djece smješteno u nesrodničkim porodicama. Moramo povećati broj nesrodničkih hranitelja, kako bi se spriječilo smještanje djece koja ne mogu biti zbrinuta u porodici, u veće institucije, što znamo da ima razarajući uticaj na njihove živote. Pokrenućemo široku kampanju da ovo objasnimo građanima i predlažem da pričekate do septembra kada će početi kampanja. Hraniteljstvo može biti veoma vrijedno iskustvo jer pružanje ljubavi, brige i toplog doma djetetu kojem ste stvarno potrebni veoma je prikladan i iskren način služenja zajednici.
Kao što se vidi iz novog Zakona o socijalnoj i dječjoj zaštiti, širenje hraniteljstva je primarni cilj. Strategija razvoja hraniteljstva u Crnoj Gori usvojena je 2012. godine. Kao što ste spomenuli u vašem pitanju, odabrani stručnjaci iz svih centara za socijalni rad uCrnoj Gori obučeni su za procjenu i podršku hraniteljskim porodicama i izbor hraniteljske porodice prema potrebama djeteta. Široka medijska kampanja o hraniteljstvu pod nazivom „Svako dijete treba porodicu" biće realizovana ove jeseni. Cilj kampanje je dvostruk: podizanje javne svijesti o razornom i doživotnom uticaju smještaja djece u velikim institucijama na rast i razvoj djeteta, te promovisanje hraniteljstva u Crnoj Gori.
ANALITIKA: U Igalu postoji ustanova za djecu bez roditeljskog staranja. Kakvo je vaše mišljenje o institucionalnoj zaštiti djece? Koje su prednosti i nedostaci takve brige o djeci?
PERKS: Oko 250 djece u Crnoj Gori smješteno je u institucije, oko polovina njih su u instituciji koju ste spomenuli, dok ostala žive u specijalizovanim institucijama kao što su Komanski Most, a ima i onih koja žive u institucijama u Srbiji. Dijelimo mišljenje Vlade da djecu više ne bi trebalo smještati u institucije i da treba uspostaviti alternativna rješenja. Promovisaćemo tri alternative: snažniji napori za očuvanje biološke porodice kroz intervencije u porodilištima i preko centara za socijalni rad, zatim proširivanje hraniteljstva, kao i domove za male grupe koje broje između šestoro i osmoro djece koja žive tamo i gdje se stvara atmosfera porodičnog života.
U prvim sedmicama i mjesecima djetinjstva, djeci je apsolutno potrebna individualna njega. Kada roditelj ne može brinuti o djetetu, druga odrasla osoba može pružiti tu zaštitu. Institucije to ne mogu! Bez obzira na činjenicu da su zaposleni u tim institucijama često veoma predani i brižni, broj zaposlenih u odnosu na broj djece ostavlja tek djelić pažnje koja je djetetu potrebna.
ANALITIKA: To je evropska praksa?
PERKS: Da. U većini zemalja članica EU takva djeca odmah se smještaju u hraniteljske porodice dok se ne pronađe dugoročna hraniteljska porodica, bez obzira da li je srodnička ili ne, ili dok se ne nađe rješenje za ponovno okupljanje porodice. Kada se dijete smjesti u veliku instituciju, tom se djetetu u suštini oduzima pravo na individualnu njegu i uništava njegova emocionalna dobrobit sa potencijalno dugoročnim posljedicama. Smještanje malog djeteta u veliku instituciju jednostavno je pogrešno.
Tokom proteklih šezdeset godina, istraživanja u cijeloj Evropi i SAD-u pokazala su koliku štetu uzrokuje institucionalizacija. Sada je široko prihvaćeno da je smještanje djeteta - posebno mlađeg od tri godine - u velike institucije kršenje osnovnih ljudskih prava. Zemlje srednje i istočne Evrope bilježe najviše stope institucionalizacije u svijetu, te su se u saradnji sa Evropskim parlamentom, Kancelarijom visokog komesara za ljudska prava UN-a i UNICEF-om nedavno pismeno obavezale da će okončati smještaj djece starosti ispod tri godine u institucije. Vlada Crne Gore je zaista unijela iskorjenjivanje prakse smještaja djece ispod tri godine starosti u novi zakon o dječijoj i socijalnoj zaštiti.
ANALITIKA: Koja je uloga UNICEF-a u Crnoj Gori, i da li se ponekad suočavate sa situacijom da građani, kao i institucije, očekuju od vas nešto što nije u vašoj nadležnosti?
PERKS: Postoje dvije uloge. Uloga predstavnika UNICEF-a je da bude diplomata UN-a za ljudska prava i pregovara i zagovara najbolje ishode za djecu i ispunjavanje zahtjeva iz Konvencije o pravima djeteta i drugih dokumenata. Ali, predstavništvoUNICEF-a takođe je odgovorno za pružanje tehničke podrške nadležnim državnim organima i civilnom društvuu sprovođenju veoma složene reforme koja će omogućiti ispunjavanje obaveza Crne Gore iz Konvencije opravima djeteta.
Sistemi dječije zaštite jednako su složeni kao na primjer raketni obrambeni sistemi! Ponekad postoji tendencija razmišljanja da je sve što se radi sa djecom jednostavno. Mi pokušavamo da prenesemo znanje i najbolje ideje iz cijelog svijeta, najbolja raspoloživa globalna istraživanja i praksu, kao i metodologije za dijagnozu sistema kako bi pomogli Crnoj Gori u rješavanju stvarnih prepreka i barijera, kako bi osigurala opstanak, razvoj i zaštitu djece. To koristimo da pomognemo Vladi da realizuje dugoročne i nepovratne sistemske promjene za djecu sada i za buduće generacije. Sve što radimo mora biti zasnovano na jasno definisanim rezultatima kao što je povećanje procenta broja djece sa smetnjama u razvoju ili romske djece u školama ili smanjenje broja djece u institucionalnom smještaju. Ovdje smo kako bi ostvarili konkretne promjene na bolje - ne samo da tu i tamo realizujemo nekoliko aktivnosti.
A sada o onome što ne možemo raditi. Obično ne možemo pomoći u pojedinačnim slučajevima, takođe se ne bavimo humanitarnim radom jer je Crna Gora srećom prošla tu fazu. Ne možemo raditi na bilo čemu bez dobre dijagnostike problema, jasne vizije željenih rezultata i inteligentne strategije – sve što je manje od toga nije dovoljno dobro za Crnu Goru koja teži ka članstvu u EU. Takođe dobijamo puno zahtjeva da se uključimo u aktivnosti za koje smatramo da su pretjerano pojednostavljene i često štetne, kao što su javne zabave ili podjela poklona za „ranjivu djecu“ i slično, koje su po našem mišljenju ponižavajuće i služe organizatorima više nego djeci. Konačno, postoji jasna razlika između diplomate za ljudska prava i aktiviste za ljudska prava, naš rad je uvijek u skladu sa pravilima diplomatije, te ne možemo uraditi ništa izvan toga.
ANALITIKA: Po Vašem mišljenju, trenutno, koje su to grupe djece kojima je najpotrebna podrška kako bi Crna Gora ostvarila napredak u oblasti Milenijumskih razvojnih ciljeva?
PERKS: Razmotrimo Milenijumski razvojni cilj broj tri o opštem obrazovanju i ovdašnju situaciju gdje prema popisu pet odsto djece ne pohađaju školu - Djeca u Crnoj Gori. Radi se o tri grupe koje takođe imaju loše rezultate u svim aspektima djetinjstva, a ne samo obrazovanju. To su djeca sa smetnjama u razvoju, djeca Roma i Egipćana i ekonomski siromašna djeca u ruralnom sjevernom regionu.
Za djecu sa smetnjama u razvoju trebalo bi da imamo pravilne sisteme za otkrivanje i procjenu u ranom djetinjstvu, inkluzivne škole, dnevne centre i službe socijalne zaštite kao i okončanje stigme. Što se tiče djece Roma i Egipćana, moramo priznati da je bez obzira na milione uložene u posljednjih 20 godina u jugoistočnoj Evropi procenat djece koja završe osnovnu školu i dalje zabrinjavajuće nizak, a to je samo jedan reprezentativni indikator za slabije socijalne, zdravstvene i obrazovne rezultate tokom djetinjstva. Mislim da nam je potrebna bolja dijagnostika problema u pogledu kulturnih i tradicionalnih prepreka za uključivanje Roma, kao i veći zajednički napor u različitim sektorima kako bi odgovorili na više faktora koji ih drže isključenim, što je problem za sve zemlje u jugoistočnoj Evropi, a ne samo za Crnu Goru. Tu je i šire pitanje o tome šta se događa sa djecom u siromašnim ruralnim područjima kako stanovništvo stari i smanjuje se populacija. Teško je upravljati pružanjem osnovnih usluga za manji broj stanovnika koji se međusobno značajnije razlikuju, a prema nalazima Studije o siromaštvu djece u Crnoj Gori znamo da veliki broj najsiromašnije djece živi u prosjeku 12 km od najbliže osnovne škole bez prevoznog sredstva. Kada bi mogli na energičan način podstaći napore da osiguramo da sva djeca završe osnovnu školu, to bi takođe podstaklo napredak u mnogim drugim oblastima.
Iz perspektive ljudskih prava, gorući problem je okončanje smještaja djece mlađe od tri godine u velikim institucijama iz razloga koje sam naveo u odgovorima na prethodna pitanja. Drago mi je što se Vlada obavezala da će to učiniti i trebalo bi angažovati čitavo društvo da osiguramo da se ova praksa prekine što je brže moguće.
Foto: Balša Rakočević
Kristina ĆETKOVIĆ
