Asefe Vajndlmajr jedino što želi je da što prije dođe u Njemačku, u Minhen i tu živi zajedno sa svojim suprugom. Ali, to nije tako jednostavno, istražuje Dojče Vele.
Prema zakonu za strance iz 2007. godine, svako ko na osnovu braka želi da dođe da živi u Njemačku, mora prije toga da dokaže da vlada barem osnovama njemačkog jezika. A Asefe za sada poznaje tek pokoju njemačku riječ. Ona živi i radi u Teheranu, zaposlena je u jednom njemačkom preduzeću, osim persijskog, ona govori engleski i arapski. Svog njemačkog supruga upoznala je preko posla i uvjek su se sporazumijevali na engleskom. Zapravo, budući da joj je tek 26 godina i da već ima iskustva u učenju stranih jezika, naučiti i ponešto njemačkog za Asefe i ne bi trebalo da bude neki veliki problem. Pa ipak, s obzirom da radi puno radno vrijeme i da se često zbog posla nalazi i na putovanjima, za učenje njemačkog joj ne preostaje dovoljno vremena.
Budući da za tečajeve nema dovoljno vremena, Asefe Vajndlmajr je na kraju pokušala da uči sama kod kuće i to gledajući njemački televizijski program, kao i putem internet jezičkih portala i kurseva. Već poslije tri mjeseca ovakvog učenja, pokušala je da položi ispit. „Sve vrijeme sam bila pod pritiskom i stresom jer sam znala da mi je to jedina šansa ako želim da živim zajedno sa svojim suprugom. I nakon toliko priprema – uspjela je. Tri mjeseca su joj još bila potrebna dok nije sakupila sve potrebne dokumente, no tada su joj vrata konačno bila otvorena.
Njemačka na Sudu za ljudska prava u Strazburu
Njen slučaj naravno nije jedini. Međutim, iako je riječ o zakonskim odredbama, ipak nije sve kako se na prvi pogled čini. Naime, prema tumačenju Evropske komisije, ovi jezički testovi stoje u sukobu sa zakonima i pravilima EU-a. Stoga je Evropska Komisija još u maju ove godine započela s istragom prema kojoj se opravdano sumnja da Njemačka takvom praksom krši evropske ugovore i zakone. Kako stvari stoje, najvjerovatnije će Evropski sud za ljudska prava odlučivati o tome ima li Njemačka pravo od stranaca tražiti ovakav test ili ne.
Što se konkretnog zakona tiče, prema pravnim smjernicama EU-a, svaka zemlja, članica Unije, ima zapravo pravo od stranaca koji dolaze u zemlju na osnovu braka, da očekuje ispunjenje određenih „integracionih uslova“. I to je upravo ono na što se poziva Njemačka.
Svenja Gerhard, pravnica iz Saveza za binacionalne brakove i partnerstva (IAF) u Frankfurtu, dobro poznaje ovaj problem koji mnogim bračnim parovima stvara poteškoće. „Mislim da to nije u redu. U mnogim zemljama uopšte ne postoji mogućnost učenja njemačkog jezika. Ne samo da nema škola stranih jezika, već ponegdje nema čak ni struje pa time ni interneta da bi ljudi njemački mogli učiti sami, preko online kurseva. Osim toga, mnogi nijesu dovoljno školovani uopšte da bi mogli da koriste ove ponude“, kaže ona. Prema njenom mišljenju, bilo bi bolje da se strancima omogući učenje njemačkog u Njemačkoj. To bi bilo efikasnije i jednostavnije. Ovakvi integracioni kursevi u Njemačkoj doduše već postoje, ali jezičke kurseve mogu da pohađaju samo oni koji već imaju određene osnove znanja.
A koliki je procenat uspješno položenih testova jezika, to se razlikuje od zemlje do zemlje. 2012. godine npr. čak polovina onih koji su polagali test poznavanja njemačkog jezika u Pakistanu, Etiopiji i na Kosovu – ga nijesu uspeli položiti. Ali u zemljama poput Hrvatske, Južnoafričke Republike, Ukrajine i Rusije procenat uspješnog polaganja testa iznosio je prošle godine čak 80 posto.
Izvor: DW.DE,b92.net
