Simpozijum „Njegoš danas“ : Beznadežna ideološka tumačenja Njegoševog djela

Nastavljajući obilježavanje 200 godina od rođenja Njegoša, a u sklopu, kako je rečeno, predanog rada na nacionalnom pamćenju“, Golijski sabor kulture organizovao je, juče u Crkveno-narodnom domu u Nikšiću, simpozijum „Njegoš danas“, koji je pratila neuobičajeno brojna publika.

Prikaži sve

Portal AnalitikaIzvor

Sudbonosno napajano, kako je rekao dr Dušan Krcunović, srpsko rodoljublje kondenzovano je u ličnosti i djelu Vladika Rada, pjesnika čovjekove fizičke i metafizičke slobode. Izrastao „iz glave cijelog srpskog naroda“, Njegoš je bio nesvakidašnja individualnost. Neobjašnjiv ničim prethodnim i nenadmašiv ničim potonjim, ostao je ishodište i za svaku sadašnjost uzorna norma srpskog kulturnog istorijskog postojanstva. Stoga je svako tumačenje Njegoša više stvar odgovornosti, nego nečije rječitosti – smatra Krcunović.

Po mišljenju vladike budimljansko-nikšićkog Joanikija, obilježavanje 200-godišnjice Njegoševog rođenja i interesovanje za njegovo djelo danas pokazuje da ono još nije izučeno u svim aspektima.

- Neki su Njegoša izmještali iz pavoslavlja. Njegoš, svakako, nije bio školski teolog, što mu nije ni prednosti, pogotovo ne mana. Vjerovatno, da je bio školski teolog i navikavao se na kategorije i pojmove neophodne u sistemu školovanja, iz njega ne bi izbio taj nepresušni i autenčini pjesnički i misaoni izvor – zaključio je vladika Joanikije.

Govoreći o Njegošu i islamu, prof. dr Darko Tanasković je ukazao da „razlučivanjem njegovog odnosa prema Turcima osmanlijama i domaćim muslimanima-poturicama, nesmotrenih i tendenciozni nastoje obuhvatiti zajedničkim pogledom na neki pretpostavljeni Njegošev odnos prema islamu, a to nije tačno“.

- Nesavladivi problem svih krivotvoritelja prošlosti, nasilnika nad sadašnošću i projektanata budućnosti utemeljene na obmanama, podijeljene isrkivljene i sužene svijesti, upravo jeste – Njegoš. Beznadežno su nemoćne sve savremene ideološke interpretacije, čitanja Njegoša upravo zato što se ne kreću u istoj ravni sa njegovom mišlju i što selektivno prednost daju ideologizovanim pokušajima tumačenja savremenog značaja Njegoša – rekao je Tanasković, pokazavši da se „na primjeru pokušaja tumačenja Milorad Popovića, Novaka Kilibarde, Danila Radojevića i Šerba Rastodera ogleda nemoć savremenog ideološkohg čitanja Njegoša“.

U izlaganju „Njegoš kao neprijatelj“, prof. dr Časlav Koprivica je objasnio da je „znati ko su vam neprijatelji sastavni dio procesa samoorijentisanja“.

- Poslednjih godina se u Crnoj Gori i Srbiji postavljaju stvari tako da ne samo što danas nemamo neprijatelja, što je nemoguće, nego i kao da su u prošlosti stvari bile drugačije nego što jesu. Ako sada to načelo bukvalno tumačimo, onda je neprijatelj sadašnje Crne Gore ono što je ona nekada bila, a zvanično se potire ono što je nekada bio njen protivnik. Bojim se da poslednjih decenija nijesmo baš na pravom putu da opravdamo to što se veliki Njegoš rodio u našem narodu. Ako se ne vratimo Njegošu, bojim se da nemamo ni budućnosti u istoriji – upozorio je Koprivica.

Dr Goran Radonjić je ocijenio da je „uzimanje Njegoša kao povod, a u tumačenju prelazak na politički diskurs naročito ironično kada o vjerskoj toleranciji govore oni koji su izrazito netolerantni prema nama i našoj crkvi“.

- Utemeljujući srpsku kulturu, Njegoš pokazuje uvijek isto lice svakom naraštaju, samo on u njemu vidi nešto što je za taj naraštaj bitno. Pri tome, Njegoš biva podrvgavan specifičnom zahvatu da se njegova autentična dikcija pokušava ponitšiti tvrdnjom da on pripada prošlim epohama i da ništa u modernosti ne nalazi vezu sa tim. Nije, međutim, opravdano ideološko čitanje Njegoša – kazao je, na simpozijumu, prof. dr Milo Lompar, koji je uveče besjedio i na Svečanoj akademiji u Crkveno-narodnom domu.