Uprkos svojoj lepoti, ovo jezero je prilično beživotno, a mještani tvrde da je, zbog količine saliniteta i gustine vode, jedrenje gotovo nemoguće, jer postoji velika opasnost od prevrtanja čamca. Zbog toga su dizajnirali posebne čamce sa olovnim balastom na dnu.
Što je voda gušća, to su predmeti koji plutaju manje stabilni, jer je dubina plutanja sve manja.
Karakul je prilično negostoljubiv i prema svojim malobrojnim stanovnicima, maloj zajednici Kirgizijaca koji žive u selu nazvanom po jezeru. Zajednica opstaje zahvaljujući nomadskom stočarstvu i uzgoju ovaca i koza.
Mještani ljeta provode na visokim pašnjacima, a zimi se vraćaju u selo kako bi nekako preživjeli ekstremno niske planinske temperature koje padaju i do -45 stepeni Celzijusa.
Jezero je čuveno po svojoj promjenjivoj boji, koja reflektuje okolne vrhove i sjaji tamnozelenom, azurnom ili svjetloplavom bojom, u zavisnosti od svjetla. Kada sunce zađe iza planinskih vrhova, jezero, duboko i do 238 metara, postaje tamno poput noći. Zbog toga ga često nazivaju i "crnim jezerom".
tekst i foto: vesti.rs
