“Moj suprug i ja smo, sa kćerkom i prijateljicom, pošli u Donja Seoca, da kao i uvijek na Preobraženje, posjetimo starevinu Dabanovića, odnosno kuću koju je sagradio Savo Andrijin od zarade iz daleke Australije, a mi je obnovili prije nekoliko godina. Uvijek na taj dan ispred kuće ispržimo ribu, uberemo grožđe iz starog vinograda mog svekra Jova, i taman kad je sve bilo spremno i postavljeno na sto, pojavila su se u dvorištu četvorica mladića”, kaže za Portal Analitika Zorica Dabanović.
Ispostavilo se da je riječ o studentima iz Češke. Upotrebom malo engleskog jezika, malo mimike, Dabanovići su shvatili da su, gledajući mapu, došli iz Sutomora autobusom do Virpazara, a od Vira pješice do Seoca. Slučajno ih je put naveo na kuću Dabanovića.
“Vidjeli smo da su, tražeći Pristan i Raduš, malo zalutali. U posljednje tri, četiri godine, tokom ljeta ugostimo često turiste koji promaše stazu. Nekako ih put, od svih kuća, nanese kod nas, jer svi imaju želju da se ‘usidre" kod Pristana. Put je od crkve u Donjim Seocima neasfaltiran, pa ako turista nije sa jačim kolima, znaju da zaglave, pa čekaju na pomoć. Češka studentska četvorka Ondra, Michal, Vítek i Milan bila je iznanađena kad smo ih pozvali za sofru, da pojedu malo pršute i popiju vina, kako je i red, a onda nakon kafe na guvnu, uputili smo ih ka Pristanu. Iduće veče, na mejl nam je stiglo pregršt fotografija, uz veliko hvala od čeških studenata, koji su propješačili gotovo čitavu Crnu Goru. Prespavali su, kažu, na Pristanu, na krovovima starih ribarskih kuća i čitavu noć uživali gledajući prirodu”, priča Dabanovićka.
Ona objašnjava kako Seoca nisu prenaseljeno selo, “ali ima nekoliko blagočestivih i dobronamjernih starica, no to nije dovoljno za turiste koji dolaze”.
“Možda ne bi loše bilo da se Turistička organizacija Bara zainteresuje za ove destinacije, kako bi se oni u bilo koje doba dana ili noći mogli snaći, orijentisati i obratiti za pomoć. Postoje karakteristična mjesta koja turisti obavezno posjećuju, a na njima nema ništa, ni klupa, ni drvena streha, sjednik za počinak, nadstrešnica za sklanjanje od kiše... Uz malo volje i ulaganja, Pristan seočanski može da bude neko kamp-odmaralište, jer je odlično mjesto i za kupanje i za ribanje, o čemu, uostalom, govore posjetioci koji, osim prirode i seoskih kuća, ništa drugo nemaju da vide, niti im je ponuđeno”, zaključuje Zorka Dabanović.
Željko Milović
