Ivana Šebek rođena je 11. decembra 1984. u Bijelom Polju. Završila je novinarstvo na Fakultetu političkih nauka u Podgorici, a uskoro će postati magistar međunarodne ekonomije na Ekonomskom fakultetu. Novinarstvom se bavi od druge godine studija, kada je počela da radi u televiziji Atlas. Nakon završenih osnovnih studija, skoro pet godina je radila u radiju Antena M za koji kaže da je uobličio njeno znanje. U Televiziji Crne Gore je od novembra 2011, a udarnu informtivnu emisiju Dnevnik uređuje i vodi od novogodisnje noći iste godine. Drago joj je što ima priliku da i dalje svakodnevno uči, „jer se vara onaj koji misli da o novinarstvu zna sve”. Od malena je znala čime će se baviti i tvrdi da je javni posao veliki izazov. Ipak, na posao odlazi i s njega se vraća radosna.
Za Portal Analitika otkriva da je emotivno ispunjena. Iako su je vezivali za brojne muškarce, kaže da mora da razočara radoznale, jer joj je život u tom dijelu vrlo jednostavan: u vezi je sa momkom koji nema veze sa njenom profesijom, te da je njihova veza puna razumijevanja i povjerenja. „Moj je gospodin siguran u mene, iako dosta putujem i u različitim sam društvima i obavezama. A i ja sam beskrajno sigurna u njega”, otkriva Ivana Šebek za Portal Analitka.
S obzirom da je stijelac u horoskopu - voli da putuje, a obišla je i tri zgrade koje su među najvišim na svijetu: Tornjeve blizance „Petronas” u Kuala Lumpuru, Burž Kalifu u Dubaiju, i Toranj „Biser Orijenta” u Šangaju. Putovanja smatra svojom strašću, te da je privilegovana što je do sada vidjela Japan, Indoneziju, Maleziju, Dubai, Južnoafričku Republiku, Singapur, Kinu, najveći dio Evrope.
Da nije novinarka, kaže da bi se sigurno bavila estetikom i modom.
Velika je navijačica reprezentacije Crne Gore u svim sportovima.
„Smisao mog života se svodi na to da budem mirna, ispunjena i srećna, te da takvim učinim i sebi drage ljude”, dodaje Ivana Šebek uz svoju biografiju.
BUĐENJE
Što Vam nedostaje iz vremena kada ste bili dijete?
- Da plačem kad mi se plače, da se smijem kad mi se smije, da se ljutim kad mi se ljuti, da pravim balone od žvake kad mi se prave, i da jedem slatkiše iz novogodišnjih poklona prije Nove godine.
- Volim to što sam i formalno samostalna u donošenju odluka. Mada, ruku na srce, moji najbliži to znaju – ključne odluke u svom životu donosim još od petnaeste godine.
Za koji Vaš talenat smatrate da nije došao do izražaja?
- Dizajniranje odjeće i uređenje enterijera.
Koju svoju osobinu smatrate najgorom?
- Moram da se pohvalim i kažem da se drastično mijenjam. Više nijesam ekstremno nestrpljiva, niti želim da sam, po svaku cijenu, u pravu. Bila sam, u tom smislu, nepodnonošljiva... Radim na sebi. Možda je i to što sam megaloman nekome upitno. Ali - to sam ja.
Što najviše cijenite kod drugih?
- Iskrenost, brižljivost, želju da mi ugode i razmaze me.
U OGLEDALU
Kako bi se zvala Vaša filmska biografiju i ko biste voljeli da glumi Vas?
- Da me glume, bez dileme, Šarliz Teron. Ili, da smo bile savremenice, pokojna Merilin Monro. Plavuše se drže zajedno. A moja biografija bi imala dug i komplikovan naslov. Bila bi zapanjujuće interesantna. Ko zna, možda neka moja dobra prijateljica to i pretoči u pisano djelo. Malo je tih koji me beskrajno znaju.
- Plavuša, zelenih očiju, 170 cm visoka... Ovdje je je već više od pet riječi. Shvatila sam (namjerno) da bi trebalo da opišem sebe kako izgledam. Ne bih da forsiram epitete o karakteru...
Kako biste opisali sebe da ste hrana?
- Čokoladni pjenasti mus.
Koju moć super-junaka biste voljeli da imate?
- Voljela bih da katkad mogu da se teleportujem, iz vrlo praktičnog razloga – volim da putujem, a ne znam da li ću stići da vidim svih 195 zvaničnih, ili 259 nezvaničnih zemalja.
Sa kojom ličnošću, stvarnom ili izmišljenom, biste se zamijenili na jedan dan?
- Apsolutno ni sa jednom. Ali bih voljela da sam upoznala Ajnštajna i da upoznam Opru Vinfri.
SVAKODNEVICA
Što radite nedjeljom poslijepodne?
- Dešava se da radim. Kad ne radim, baš nema pravila. Ponekad otputujem, često čitam, posvetim dan njezi od glave do pete, treniram ili se samo dobro naspavam.
- Legende: „Moja si“, Ayo Technlogy: „Summer Jam“.
Koja knjiga/predstava/film je, u posljednje vrijeme, na Vas ostavila najsnažniji utisak?
- Tek sam nedavno pogledala „Don Žuana” u CNP-u i smijala sam se od srca tokom gotovo cijele predstave. Film koji sam prije nekoliko dana pogledala četvrti put, je „Posljednji kralj Škotske”; Forest Vitaker jedan je od mojih omiljenih glumaca. Izuzetan utisak na mene je ostavio i „Pijev život”, filozofija života u dva i po sata... Moram reći da sam čudna kada su posrijedi knjige, jer uvijek čitam nekoliko istovremeno: od beletristike do filozofije - od „Pedeset nijansi” do „Nulte granice”. A čitam sad i dvadeseti put „Malog princa”...
Gdje biste voljeli da otputujete?
- Na Havaje, u Ugandu, u Brazil, u Argentinu... Svuda gdje nijesam još bila.
Koje prevozno sredstvo najmanje volite?
- Plašim se vozova.
DA TI KAŽEM...
Kome sve ispričate?
- Mojoj drugarici Milji, a veći dio mojih dilema zna i moja jača polovina.
- Tu sam pravo dijete i prava žena, pa se radujem putovanjima, komplimentima, poklonima... Uvijek, baš uvijek se radujem vožnji sa bratanićem, Matijom. On ima dvije godine i svjetlost je mog života. Isti ja! Mi se ispričamo, ispjevamo i izvozimo, imamo naš mali svijet koji ama baš niko ne može da dokuči.
Da li za nečim žalite?
- Apsolutno ni za čim.
Bez čega ne možete?
- Mogu bez svega i svakoga, ali neću.
Za što ste se posljednji put izvinili?
- Jednoj od najdražih osoba na svijetu - za grube riječi i to što sam razmažena. Ali on zna da je to, što sam ponekad razmažena, dio mog šarma. Mislim da sam se izvukla...
SUMRAK
Koje tri želje biste tražili da Vam ispuni zlatna ribica?
- Samo tri???
Što je najteže što ste do sada uradili?
- Zaista ništa ne pamtim kao nešto preteško. Međutim, napominjem da ne volim kućne poslove. Prezirem peglanje, recimo, i na sreću - to danas može drugi da radi za nas. U redu, teško mi je bilo i da uradim jednu vježbu u treretani nedavno, ali sam motvisala sebe i uradila i više. Baš sam bila ponosna! Dok sam bila malo mlađa, teško mi je, donekle, bilo i da se oslobodim nekih bespotrebnih destruktivnih ambicija.
- Prema mojoj filozofiji života, smrt nije kraj, tako da me to ne bi potreslo. Mislim da bih išla i govorila svim ljudima koje volim - koliko ih volim i pokazala im to...
Kako biste voljeli da umrete?
- U snu, na plaži, sanjajući nešto lijepo.
Koji bi bio Vaš epitaf?
- Uuu, plašim se ovog pitanja. Biće nešto zanimljivo u sadržini mog epitafa, to vam garantujem.
PRIREDILA: K. Ćetković
Komentari ()
