Tim povodom, razgovarali smo sa ovom rođenom Beograđankom crnogorskog porijekla, koja je slavu stekla u Njujorku, gdje danas živi sa suprugom, džez gitaristom Raletom Mićićem. U Podgoricu nije stigla s njim, već Dagom Vemblijem – gitaristom američkog juga, moglo bi se reći.
Kako su nam Alma i Dag najavili, večeras će u Podgorici izvoditi gospel, džez, bluz, tradicionalne pjesme iz Crne Gore i Srbije, ali i numere sa novog Alminog albuma na kome su oboje radili.
- Večeras će trećina programa koncerta činiti moje kompozicije sa prethodnih albuma, zatim one koje često izvodim, i nove - koje su premijeru imale ove nedjelje tokom turneje koju Dag i ja imamo u gradovima širom Srbije i Crne Gore. Biće tu nekoliko interesantnih obrada pjesama iz '80-ih: uradili smo obradu „Roxanne“ grupe „Police“ i „Sweet Child o' Mine“ od „Guns'n Roses“ u džez verziji. Dag i ja ćemo najvjerovatnije uraditi jedan duet. To će biti gospel pjesma sa juga SAD-a, koja se zove „Sweet, Sweet Spirit“ - tradicionalna duhovna pjesma iz tih krajeva. Izvešćemo i aranžman dvije ili tri tradicionalne pjesme sa ovih prostora, u džez aranžmanima koje sam ja napisala - kazala je Mićić ekskluzivno za Portal Analitika.
Poseban akcenat oboje su stavili na muzičku tradiciju prostora sa kojih potiču, a koja će se provlačiti kroz program. Tu je, prije svega riječ, o već pomenutim numerama.
- „Oj, đevojko Milijana“ je potuno reharmonizovana pjesma iz Crne Gore. Tu je i srpska „Ko t' pokida sa grla đerdane“ - isto je u pitanju reharmonizacija, konkretno aranžman sa nekim interesatnim melodijama koje prate glavnu melodiju. Biće dosta bluza. šošto je Dag sa juga Amerike, njemu je to specijalnost, na neki način, sa „slajd“ gitarom. Mislim da će biti vrlo interesanto veče. Biće to muzika s kojom će svi, bez obzira da li vole džez ili ne, moći potpuno da se identifikuju, da je osjete, i da im bude vrlo prijatno i zabavno.
Mićić je jedna od džez umjetnica koja je uspješno završila studije na čuvenom muzičkom koledžu „Berkli“ u Bostonu. Iako joj je prethodno obrazovanje dao uvid ne samo u tradiciju prostora sa kojih potiče, već i mnogo šire, pitali smo je što je sve spoznala i saznala na stidijama u toj svjetski poznatoj školi.
- Tamo sam imala kontakt sa muzičarima iz cijelog svijeta: ne samo sa Amerikancima, kojima je džez, faktički, neka vrsta tradicionalne muzike, nego i sa ljudima iz Japana, Koreje, sjeverne Evrope. Tu smo bili zajedno i dijelili smo isti jezik kojim smo učili da govorimo, a on se zove „džez“. A u džezu postoje stvari koje moraju da se nauče, mora puno vremena da se uloži da bi se savladala ta vrsta sviranja, koja je krajnje virtuoznog karaktera, bilo da se radi o instrumentu ili pjevanju. Ali, onda dođe momenat kada se sve to zaboravi. I kao sa bilo kojom naukom ili vještinom, čovjek više nije svjestan onoga što radi, već muzika automatski izlazi iz njega. Svoje znanje onda može da primjenjuje ne samo u tehničkom, nego sada i u kreativnom smislu – pojašnjava Mićić.
Bilo je neminovno osvrnuti se i na studente iz Crne Gore koji znanja o džezu sada stiču u dvije značajne obrazovne institucije. Dvoje studenata je na „Berkliju“ u Bostonu i troje na Džez akademiji u Gracu.
- Neke od tih studenata znam, jer sam ih nagovorila da se prijave za „Berkli“ i Grac prije tri godine, kada smo moj muž i ja vodili džez radionicu u Podgorici. Tada smo pričali sa Filipom Gavranovićem, izuzetnim mladim gitaristom. Mislim da nije suvišno da kažem da smo ga nas dvoje bodrili da pokuša da upiše ili „Berkli“ ili Akademiju u Gracu. On je odabrao Grac i bio je jedini džez gitarista koji je primljen na odsjek te godine. On je zaista izuzetan talenat – ističe Mićić.
Pored njega, precizira, još bolje poznaje našu vokalnu solistkinju Ivu Kostić, koja sada studira upravo na „Berkliju“.
- Moja studentkinja na toj radionici bila je Iva Kostić, koju sam ubijedila da drugi put učestvuje na audiciji za „Berkli“ i pokuša da dobije još veću stipendiju. I ona je to uradila, nije se plašila. Bila je hrabra, bila je uporna... I - to je moja poruka: nije dovoljan samo talenat! Mora da postoji hrabrost, upornost i marljivost, neko samoouzdanje koje ne treba da bude uobraženost. Ali, treba da bude dovoljno da ne dozvolite da vas iko ubijedi da to nije ono pravo za vas, ako vas to čini srećnim – potcrtava ona.
Almu ćemo, sasvim sigurno, u Podgorici čuti i naredne godine. Ipak, nije mogla da precizira kada i gdje.
- Ove zime treba da budem na turneji sa suprugom. Imaćemo dva koncerta u Berlinu, jedan u Austriji, možda nekoliko u Francuskoj, Parizu. Takođe ćemo tu uvrstiti posjetu našim roditeljima, koji žive u Beogradu. Putovaćemo sa djecom i biće to privatno-poslovna posjeta. Zato mislim da nećemo moći da uvrstimo Podgoricu na zimu, ali vjerovatno hoćemo sljedećeg ljeta... Tokom 2014. godine - sigurno. Moj muž je bio oduševljen Podgoricom kada je prije nekoliko godina prvi put bio ovdje, i volio bi da se vrati, da ponovo uradimo neku radionicu sa mladim ljudima sa ovih prostora – najavljuje Alma Mićić za Portal Analitika.
K.J.
Foto: Oficijelni sajt (Kevin Hatt, Nikola Štrbac)
