Njegove stolove možete naći u nekim podgoričkim kafićima, možda ste igrali šah ili bili zagledani u sliku koja se nalazi u stolu dok ste ispijali kafu ili razgovarali sa prijateljima. Osim stolova Vuk Mišurović izrađuje i druge komade namještaja po narudžbi, ali za Portal Analitika kaže da je po stolovima prepoznat i da su oni njegov brend – Vukovi stolovi.
- Imao sam osnovu s obzirom da sam završio industrijski dizajn u Milanu. Dok sam studirao primijetio sam da mi najviše „leži“ modelarstvo, tj. pravljenje stvari u 3 D, tako da mi je to bila osnova za ono čime se bavim danas, objašnjava Vuk Mišurović kako je došao na ideju izrade namještaja, prvenstveno stolova.
Iako od svog „primijenjenog rada“ zarađuje novac, još uvijek to nije onaj pravi biznis koji mu donosi dovoljno sredstava, ali isto tako ovaj Podgoričanin nije posvetio ovom zanatu dovoljno vremena da iz hobija preraste u nešto više.
- Bio sam jedno vrijeme bez posla. Prilikom boravka na Žabljaku, u kafiću „Dvorište“ koji uređuje sam vlasnik, došao sam na ideju. Sam prostor je sređen, ali ne tako da je u njemu sve ravnih linija, već je invertar star a opet ima „dušu“, stvarajući specifičnu atmosferu i dajući neki poseban „šmek“. Pomislio sam da bih tako nešto mogao i ja da napravim, ili makar nešto što bi se uklapalo u ovaj prostor, prisjeća se Mišurović odakle je došla ideja da počne da izrađuje neobičan namještaj.
Ideja koja prerasta u nešto više: Kaže da tu nije stao sa idejom i „maštanjem“ već je išao dalje razmišljajući o tome ko bi danas mogao da kupi ono što on izradi. Na pamet su mu pali kafići i izrada stolova koji bi bili prepoznatljivi.
- Ti prvi stolovi su meni najljepši. Vjerovatno zato što su prva materijalizacija cijele želje i ideje. Već sljedeći stolovi su pokušaji da se održi nešto. Prvi radovi su za mene najbolji, dok su svi ostali kopija, iako su svaki jedinstveni na svoj način, nemaju mi suštinu onih prvih, ne krije sagovornik Portala Analitika „naklonost“ ka svojim prvim radovima.
Dodaje da su kasniji stolovi tehnički savršeniji, jači, stabilniji i slično, ali ipak nemaju za njega draž kao oni koje je prve izradio. Prvi Vukovi stolovi bili su jedno vrijeme izloženi u tržnom centru Delta siti, koji mu je služio kao izložbeni prostor, specijalno kreiran za trgovinu. Kaže da mu je odabir tog prostora bio odlična strategija jer je dobio mnogo ponuda za rad kada su ljudi počeli da primjećuju njegov rad. Istom idejom se vodio i kada je u pitanju Tržni centar Kamelija u Kotoru, ali dodaje da tamo nije imao ponuda, iako su stolovi bili izloženi u ljetnjoj sezoni.
- Pokazalo se da su proljeće i jesen momenti kada moji stolovi postaju „privlačni“ i kada su traženi. Ljeti i zimi ili nema nikakvog interesovanja ili je veoma malo, objašnjava Mišurović način prodaje stolova i zakon po kome funkcioniše potražnja za njegovim radom.Ipak, u nekim kafićima mogu se vidjeti njegovi stolovi, a i nerijetki su ljudi koji su od njega naručivali izradu određenog namještaja. Preporuke drugih, ali i sam njegov rad omogućavaju mu interesovanje ljudi za ovaj neobičan namještaj. Stolovi kolji su za sada Vukov prepoznatljiv „brend“ idu od 200 eura pa naviše.
- To je iz razloga što su unikati. Kada se stolovi gledaju, mnogi mogu reći da to ne vrijedi toliko jer su u pitanju obične daske, koje mogu sami da naprave. Ipak, iz nekoga razloga ovim se ne bavi svako, već ja. S obzirom da su unikati koji su rađeni nekim osnovnim stolarskim alatom a ne mašinama i da je potreban određeni proces za njihovu izradu, mislim da je cijena primjerena, kaže sagovornik Portala Analitika.
Reciklaža u službi pravljenja namještaja: Govori kako se udaljio od prvobitne ideje koja je podrazumijevala korišćenje više materijala, prvenstveno reciklažnih, te da se sada više okrenuo stolarstvu.
- Nisam tu trebao da se zaustavim. Mislim da sam tu zaostao i zakržljao u nekom sopstvenom rastu. Početna ideja je bila reciklaža, a ja sam odstupio od toga zbog nedostatka vremena, zbog potražnje. Sada kupujem materijal da bih napravio određeni namještaj. Mislim da je pravi izazov i prava vrijednost u reciklaži – da se od odbačenih materijala stvara nešto korisno, i onda to ima neku posebnu ideju, objašnjava Mišurović kako je i zašto odustao od prvobitne ideje.
Dodaje da je imao u planu i korišćenje metala i drugih materijala, ali da je to podrazumijevalo nove mašine, kao i dodatne troškove, te da je od toga odustao za sada. Sagovornik Portala Analitika nije sa velikim sredstvima ušao u izradu namještaja, već je iskoristio svoje mogućnosti i resurse koji su mu bili na raspolaganju. Staru „šupu“ u sklopu porodične kuće koja je služila za odlaganje raznih stvari, reorganizovao je i prilagodio sebi za radionicu u kojoj stvara. Alat nije kupio odjednom, iz straha da se njegov rad ne dopadne ljudima, već je postepeno ulagao u alat. Nakon što su se njegovi radovi dopali ljudima, a jeftine mašine pokvarile, počeo je da kupuje bolje i novije.
- Prijavio sam se i na oglas Ministarstva kulture, čija su mi sredstva pomogla da unaprijedim radionicu, jer je prepoznata u Crnoj Gori kao nešto što je jedinstveno. Ne nailazite često na primijenjenu umjetnost, onu koja se naziva kreativna industrija, govori Mišurović o načinima razvijanja njegovog neobičnog, za sada, hobija.Da je ovo tek hobi govore i dugi vremenski periodi kada ništa ne proda, jer za razliku od stolarstva koje nudi namještaj za široku upotrebu, njegovi radovi su jedinstveni i rade se po porudžbini. Tako se sagovornik Portala Analitika prisjeća jednog od poslova koje je uradio – izrada kućice za mačke, gdje je kombinovao materijal nađen u prirodi sa materijalom koji je kupio. Ipak kaže da je žena koja je naručila kućicu djelimično bila zadovoljna, jer se nisu u startu precizno dogovorili oko samog materijala, te su u ovom slučaju kućice bile preteške s obzirom da ih je radio od punog drveta. Želeći da nesporazume sa mušterijama svede na minimum Vuk Mišurović kupce upozori da se radi o umjetničkom djelu koje je svako za sebe posebno, i da nikako ne može biti kopija onoga što su vidjeli. Sada naglašava da za izradu ne koristi posebne pištolje za farbanje već četke, da stolovi mogu biti okrnjeni jer je takav materijal i slično.
Hvatanje lijepog: Ideje za svoje radove nalazi razmišljajući o materijalu koji ima pred sobom, ili informišući se na internetu. Ipak trudi se da uvijek upotrijebi ono što mu stoji na raspolaganju, tako da je prilikom izrade stolova koristio i staklo, keramiku, društvene igre poput šaha i slično.
- Na primjer vidim nešto lijepo i kažem sebi da bi bilo lijepo da sto sadrži ovo lijepo. Onda to nešto zarobim ispod stakla. Imao sam sto sa pilotinom raznih boja koju sam dobio oštreći olovke, objašnjava sagovornik Portala Analitika i dodaje da nekada stavi i sliku, pa njegov sto služi i kao ram za sliku.
Ovaj neobični primijenjeni umjetnik govori da ljudi u Crnoj Gori cijene unikatne radove, ali isto tako kaže da često ili nemaju mogućnosti da priušte sebi njegove radove, ali i da ih zbog njihove specifičnosti često ne mogu uklopiti u prostor koji posjeduju.
- Mladi treba da prepoznaju kod sebe nešto što im ide i u čemu uživaju, i da probaju to da na neki način izvedu. Treba da pokušaju stvarnom svijetu da predstave svoj proizvod i vide kako taj svijet reaguje na ono šta oni nude, poručuje Vuk Mišurović mladima koji su bez posla a žele da rade.
On dodaje da je sam iz ničega stvorio nešto, „brend“ po kome ga ljudi prepoznaju - Vukove stolove.
K. ĆETKOVIĆ
