Svečana sjednica povodom Dana parlamentarizma u Crnoj Gori i 200 godina od dana rođenja Petra Drugog Petrovića Njegoša, održana je danas u Kraljevskom pozorištu „Zetski dom“ na Cetinju.
Krivokapić je kazao da današnja Crna Gora nije ona iz Njegoševog vremena, već građanska država, multikulturno društvo svih crnogorskih građana, u kojem su sve religije jednake, u kojem krst i luna kao dva strašna, supotstavljena simbola, stoje u slozi.
„No, takva, građanska, multikonfesionalna Crna Gora, ne bi bila moguća bez Njegoša, i onoga što nam je ostavio u nasljeđe“, naglasio je Krivokapić.
Prema njegovim riječima, Njegoš je južnoslovenski pjesnik slobode. „A baš o slobodi kao da nijesmo dovoljno naučili od Njegoša, jer je naš odnos prema slobodi često kontradiktoran“, smatra Krivokapić.
On je kazao da se malo gdje, kao u Crnoj Gori, tako strasno pjevalo i tako hrabro ginulo za slobodu. „Zašto onda Crnogorci, i crnogorski i srpski, često ne znaju šta bi sa vlastitom slobodom, pa je ukinu?“, upitao je Krivokapić.
On je podsjetio na Njegoševe riječi u kojima navodi da se čudi, a da se načuditi ne može, kako nekim ljudima može posebno ropstvo toliko drago biti.
„Slobodu je ponekad lakše osvojiti nego sačuvati, kazuje nam tim riječima Njegoš. Ali ako se sloboda 'od' političkom mudrošću ne pretvori u slobodu 'za', ona će utrnuti kao svjetlost šterike na vjetrometini“, naveo je Krivokapić.
On je ocijenio da su sva četvorica posljednjih Petrovića - Petar Prvi, Njegoš, knjaz Danilo i kralj Nikola, kad je Crna Gora u pitanju, bili ispred svog vremena.
To je, kako je naveo, važna poruka svim crnogorskim liderima „da bar pokušamo biti bastaduni kao oni“.
„Kao što se, falsifikatima, pokušalo osporiti postojanje i kontinuitet crnogorskog naroda, tako je i njegoševo nasljeđe izloženo bezbrojnim manipulacijama i tumačenjima“, smatra Krivokapić.
Ona, kako je naveo, nijesu usporila Njegoša, ali su usporila emancipaciju crnogorskog društva. Krivokapić je podsjetio na Njegoševe poslanice u kojima se navodi da „jugoslovenstvo sve zajedno drži, i onda će tek narod biti poznat, narod slavan i veliki, narod država“.
„Zato su Njegoševi Crnogorci, a ne pripadnici velikodržavnih projekata, pravi Jugosloveni“, naglasio je Krivokapić.
Zato je, kako je naveo, Njegoš hrvatski koliko je u ilirskom preporodu podržavao svoju hrvatsku braću, bošnjački u mjeri u kojoj piše „što je Bosna, i pola Albanije, vaša braća od oca i majke“ i u kojoj je kumovao sa Ali-pašom Rizvanbegovićem.
„Srpski u mjeri u kojoj je svojoj pravoslavnoj srpskoj braći pokušavao pomoći pjevanjem o slobodi, a ne koliko je nacionalističkoj eliti potreban da bi srpska istorija koju su izmaštali bila uvjerljivija“, dodao je Krivokapić. On je kazao da je „tek mizerija bila krenuti u sukob sa Amerikom i Evropom, sve se pozivajući na Njegoša“.
Prema njegovim riječima, prekratak je bio put od Njegoševog rođenja do njegovog preseljenja u vječnost. „Lovćen kao tron slobode Crne Gore možda nije dobio zemne ostatke sveca, ali jeste onog koji je, do tog vremena, najviše izdigao luču slobode južnoslovenskih naroda“, kazao je Krivokapić.
On je ocijenio da je Mauzolej na Lovćenu remek djelo jugoslovenske umjetnosti, i ujedno spomenik jugoslovenskom zajedništvu u kojem je i sam Njegoš tako čvrsto utemeljen.
„Iako živimo u vremenu kad su rušioci njegovog groba dobijali njegovu nagradu, najbolji odgovor svima koji prizivaju rušenje Mauzoleja dao je veliki Veljko Milatović“, smatra Krivokapić.
On je podsjetio na Milatovićeve riječi da „tom Njegošu, gorostasu, pjesniku borbe neprestane i vizionaru, podigosmo ovaj spomenik na Lovćenu, iako uvjereni da je najveći spomenik Njegošu - slobodna Crna Gora“.
Krivokapić je kazao da su mnogi odlučili da njegoševe poruke u borbi za slobodu protiv nadmoćnog neprijatelja i teških žrtava koje su se u toj borbi morale podnijeti, napisane u 19. vijeku, primijene kao opravdanje za bratoubilačke ratove na kraju 20. vijeka.
„Da ono što je Njegoš pisao većem i moćnijem neprijatelju, zloupotrijebe protiv nemoćne braće, protiv slabijih od sebe. Nema veće zloupotrebe Njegoša od te. On bi rekao – tragovi im smrde nečovještvom. Ubijali su Njegoša ko Jugoslaviju, ubijajući njihovo ime“, kazao je Krivokapić.
Govoreći o parlamentarizmu, on je kazao da je među malobrojnim dobrim stvarima politike 90-ih godina prošlog vijeka - obnova parlamentarne demokratije.
Prema njegovim riječima, crnogorski parlament danas postaje demokratski centar političkog života Crne Gore. „Toliko snažan, da to praktikovanje istinske parlamentarne demokratije otvara najteža vrata za Crnu Goru na putu evroatlanskih integracija“, ocijenio je Krivokapić.
foto: rtcg.me
