Danilović tvrdi da je DPS pobijedio zapravo, u tri zapuštene i nerazvijene opštine, u kojima je odmah nanovo zavladala apatija, te da samo naivni mogu pomisliti da se DPS vratio u sedlo, te kako ponovo suvereno gospodari malom i privredno razorenom Crnom Gorom.
„Da nije političke i elementarne ljudske korektnosti, odgovornosti za one koji nepokolebljivo hrabe i beskomromisne u Crnoj Gori, bilo bi najpoštenije pustiti Đukanovića da vlada bez izbora opštinama koje su deklasirane pogubnom državnom politikom...“
„Koliko su nas uznemirile te besmislene pobjede, toliko su nam i pomogle. Ako Podgoričani, Barani, ili Pljevljaci budu željeli brzinu razvoja i realizaciju obećanja viđenu kroz programski sinopis DPS-a za Mojkovac, neka na proljeće požure utabanim stazama političke korupcije i budućnost će ih sačekati! Pobjede koje liče na poraze nisu nam strane, ali mogu biti ljekovite. Daleko smo još od engleskog političkog građanskog duha sa sredine minulog vijeka, koji je Čerčilu istovremeno priznao veliku ratnu pobjedu i donio veliki izborni poraz, ali ni djelićem svijesti ne sumnjam da ćemo i mi uspjeti, da ćemo ubrzo promijeniti svoje živote“, piše Danilović.
On dodaje da će se mijenjati i opozicija, „analitička poslastica za neinventivne i nepronicljive“.
„Mijenjaće se kao i do sada, kao zamjena za nagomilani genetski i građanski kukavičluk da promijenimo vlast. Pristalo se na najvulgarniju tezu vlasti da je od njih gora samo opozicija, iako se u opoziciji promijenilo mnogo, a u vlasti niko“ .
