Pobjeda objavljuje i podatke kako su se u to vrijeme obogatili članovi njihovih familija, kako su kupovali akcije CKB-a od kredita koje im je ista ta banka davala, potom, otpisivala, te enormne sume novca koje su članovi tih familija dobili na sumnjiv način.
"Zašto je sumnjivo enormno bogaćenje porodica o se piše? Ne zbog toga što su kupii akcije, nego što su iznutra imali sve informacije o tome da će CKB biti privatizovana. Što im je omogućeno da kupe akcije pod povoljnim uslovima, što su raznim mahinacijama, špekulacijama preko svojih medija podizali i obarali akcije i u određenom trenutku kupovali ih od judi koji su se oslanjali na njihove informacije. Dakle, bivše menadžerke CKB su, kako izgleda, iskoristile službeni položaj da članovima svojih familija omoguće kupovinu akcija CKB pod povoljnim uslovima. Jedan od njih je i taj što su dobit banke raspoređivali između sebe, odnosno pretvarali u akcije i tako uvećavali bogatstvo", – rečeno je Pobjedi iz neimenovanog izvora iz CKB-a.
Portal Analitika donosi sumirani pregled tekstova koje je Pobjeda objavila do danas, iz razloga što je riječ o temi koja izaziva veliku pažnju javnosti, te o faktima koji do sada nijesu demantovani.
Kako se obogatio Miodrag Perović?: Pobjeda podsjeća u prvom nastavku serijala, objavljenom 19. novembra, na Perovićevo gostovanje u emisiji “Načisto”, TV Vijesti od 24. oktobra. Perović je tada kazao da se obogatio tako što je uložio u biznis 56 hiljada eura, da bi se nakon toga ispravio, i kazao da je uložio 60 plus 30 hiljada eura, a da je onda njegova sestra bankarka (Milka Ljumović) taj novac „okrenula 20 puta“. I tako je, navodno, stekao prva dva miliona eura.
Dokumenta koja je Pobjedi ustupio jedan izvor iz Perovićeve nekadašnje Crnogorske komercijalne banke (CKB), ukazuju, međutim, na nešto drugačiju matematiku.
Najprije je pitanje, tvrdi list - kada je Miodrag Perović navodno uložio novac? S obzirom daje euro ušao u opticaj 1. januara 2002. godine, to se moglo desiti tek nakon toga datuma.
Na dan 31. decembra 2002. godine među akcionarima CKB-a nema Miodraga Perovića, već se pojavljuje nekoliko državnih kompanija, kao i kompanije porodice Miodraga Perovića, o čemu je Pobjeda pisala u feljtonu o Vijestima objavljenom u proljeće 2010. godine.
Perović se kao akcionar pojavljuje 31. decembra 2003. godine i to kao vlasnik 252 akcije, odnosno 2,52% akcijskog kapitala.
Ostale osobe, koje su navedene kao akcionari, članovi su porodice Miodraga Perovića.
Milo Perović (sa 1,09% akcija) brat je Miodraga Perovića, Aleksandra Popović (sa 2,38% akcija) kćerka je Milke Ljumović, sestre Miodraga Perovića itd. Riječ je o gotovo istovjetnoj listi osoba koja se pojavljuje u Pobjedinom feljtonu kao suvlasnici velikog broja nekretnina širom Crne Gore i kao suvlasnici fonda Moneta i društva za upravljanje tim fondom.
Kako je sestra obrnula pare: Raniji papiri pokazuju da su najveći dio paketa akcija CKB-a kontrolisali državni Telekom i kompanija Vektra. Na dan 31. decembra 2001. godine 12,07% akcija kontrolisala je kompanija „10. oktobar“ iz Podgorice.
To je kompanija porodice Perović-Ljumović, koja je u bankarski posao ušla osnivanjem Štedno-kreditne organizacije iz koje će kasnije nastati Crnogorska komercijalna banka. U doba kada je banka nastajala, Crna Gora se sve više distancirala od režima Slobodana Miloševića i bila joj je potrebna poslovna banka. Gotovo sva cirkulacija iole značajnih crnogorskih sredstava odvijala se tada kroz CKB; kojom su upravljale Milka Ljumović i Bosa Tatar. Suvlasnici su bili, pokazuju dokumenta, članovi njihovih porodica. Banka je funkcionisala tako što je Telekom kao državna kompanija unijela u banku ogromnu količinu novca.
Jedna od šema sticanja vlasništva nad bankama, poznatih u mnogim istočnim zemljama i državama regiona, je ubacivanje novca u banku preko „sestrinskih“ kompanija. Šema funkcioniše na sljedeći način: Banka daje kompaniji kredit, a kompanija koja je dobila kredit gotovinom kupuje akcije banke. Banka zatim kompaniji otpisuje kredit ili pak kompanija odlazi u stečaj, ali su povezana lica u međuvremenu stekla suvlasništvo nad bankom. Moguće je da je ovakva šema postojala u slučaju Miodraga Perovića i njegove porodice. Papiri ukazuju da se njegovo ime ne pojavljuje do kraja 2002. godine, piše Pobjeda.
Sa druge strane, list podsjeća da Perović ne odgovara na pitanja novinara: Kada je tačno kupio akcije u banci? Koliko ih je platio? Da li je sačuvao račune? Postoji li bilo kakav dokument o vlasništvu?
Milionski krediti vlasnicima Vijesti: “Crnogorska komercijalna banka u vrijeme kada je na njenom čelu bila Milka Ljumović, protiv koje se vodi istraga zbog sumnje da je zloupotrijebila službeni položaj i davala kredite bez pokrića, odobrila je, mimo zakonske procedure, milionske kredite svojoj braći, kao i osnivačima Vijesti i njihovim suvlasnicima”, navodi Pobjeda.
Miodrag Perović, Željko Ivanović, Slavoljub Šćekić i Ljubiša Mitrović su istog dana – 9. oktobra 2007. godine – dobili po milion eura kredita. Kredite su dobili i dva brata Milke Ljumović, Milo i Miodrag Perović.
Toliko visoki kredit odobrava se, inače, jedino ukoliko postoji depozit od milion eura, hipoteka od 2-3 miliona ili plata od 15.000 eura.
Kako se vidi iz dokumenata u koje je Pobjeda imala uvid, Perović, Ivanović, Šćekić i Mitrović, suvlasnici Vijesti, su istog dana – 9. oktobra 2007. godine – dobili po milion eura kredita, sa rokom otplate od 240 mjeseci i kamatom od 6,9 odsto. Perović je novih 400.000 kredita dobio koji mjesec kasnije – u decembru 2007. godine. Ivanović je tokom 2008. dobio još dva kredita u iznosu od 50 i 60 hiljada, a godinu kasnije – 2009. i kredit od 120.000 eura.
Šćekiću je 2009. odobren i kredit od 120.000 eura.
“Klijenti kojima je Ljumović dala milionske kredite navodno su položili depozit – dakle milion eura. Ako je to tačno, ko je mogao položiti toliki novac i da li se radi o stvarnom ili fiktivnom depozitu? Ako sredstvo obezbjeđenja nije bio depozit, da li je to bila hipoteka? Po pravilima Centralne banke Crne Gore, zakonski minimum hipoteke koja može da pokrije kredit od milion eura je 1,25% od vrijednosti kredita za likvidna pravna lica, za fizička lica bonitet vraćanja mjesečne rate. U praksi je obično vrijednost založene hipoteke bar 2-3 veća od vrijednosti odobrenog kredita.
U konkretnom slučaju, ukoliko sredstvo obezbjeđenja ne predstavlja depozit, onda je u pitanju hipotekarni kredit (čija vrijednost zaloge mora biti bar 2-3 veća od odobrenih kreditnih sredstava). Jer, sasvim sigurno mjesečna zarada novinara nije mogla biti ni hiljadu, a kamoli 15.000 eura, koliko je morala iznositi mjesečna zarada da bi se odobrio kredit od milion eura, za koji je rata bila 7.345,98 eura mjesečno”, piše list.
Milka Ljumović i Bosa Tatar kriju recept: U međuvremenu, Ljumović i Tatar, čije je poslovanje predmet istrage Državnog tužilaštva, objavile su zajednički autorski tekst u Vijestima, objasnile “kako se od 100.000 eura pravi milion“. One su potvrdile da su iza privatnih kompanija, kao što su „10. oktobar“, „Boka komerc“, „Slog“ bili članovi njihovih familija.
Oko najvažnijeg detalja o načinu sticanja bogatstva ovih porodica, da su kreditima banke kupovali akcije, a kredite otpisivali, Tatar i Ljumović kažu da jesu koristile kredite, ali za otpise kredita kažu da su to izmišljotine. Nijesu pružile ni materijalne dokaze iz kojih bi se vidjelo da su krediti vraćeni. Objašnjavaju da se to što su one uradile ne zove ,,otpis kredita“, već „ispravka vrijednosti potraživanja“.
Pobjeda podsjeća još jednom, nakon ovog autorskog teksta, da se porodice Ljumović, Perović, Tatar pojavljuju kao akcionari CKB prvi put u izvještaju banke iz decembra 2003. Godinu ranije, takođe u izvještaju CKB, nije bilo njihovih imena u spisku akcionara, nego su to bile firme, a iza pojedinih su, kako se pokazalo 2003, stajali članovi ovih porodica.
List pita - da li su ovim kreditima korisnici kredita kupili udio u Vijestima od Vac-a, da bi kasnije „preprodali“ kompanijama iz navodno USA i tako vratili kredite? Da li bi odobreni krediti pali na teret OTP, da nije bilo prethodno navedene transakcije? Da li registrovani osnivači stvarni akcionari, ili je to samo na papiru ?
Porodici Miodraga Perovića 14 miliona u jednom danu: Važno je napomenuti da mađarski OTP kupuje CKB u avgustu 2006. godine za oko 106 miiona eura.
Dvadesetprvog decembra iste godine, na račun Aleksandre Popović, kćerke Milke Ljumović, isplaćeno je oko 16,5 miliona eura, od čega je ona istoga dana 14 miliona proslijedila članovima njene porodice, majci, ćerki, mužu, bratu, ujacima, te Bosi Tatar i njenim dvijema ćerkama.
Kao svrha doznake Aleksandri Popović naznačeno je „Saldiranje trgovine hartijama od vrijednosti“.
Na račun Aleksandre Popović, kćerke Milke Ljumović, tadašnje direktorke Crnogorske komercijalne banke i sestrične Miodraga Perovića, isplaćen je transakcijom broj 510000000101799697 preko „Monte Adria Brokera“ iznos od 16.599.546,17 eura. Sa računa Aleksandre Popović pomenuti iznos je odmah, dakle istog dana, prebačen na račune privatnih lica. Od 16,5 miliona članovima porodice isplaćeno je više od 80 odsto, odnosno 13.931.032,26 eura.
Riječ je o novcu od prodaje akcija banke, akcija do kojih je porodica došla sumnjivim putem – bilo kroz kredite koji su im otpisivani, bilo kroz fiktivne ugovore o poklonima i preuzimanju bez nadoknade (o čemu će biti riječi u narednim nastavcima).
Prema tabeli koju je Pobjeda objavila, a koju prenosimo, vidi se da su najaviše sume od deset nabrojanih lica, od po oko 2,5 miliona eura, prebačeni na račune brata Aleksandre Popović, sina Milke Ljumović, Borisa Ljumovića, ćerke Bose Tatar, Ivane, te same Aleksandre Popović.
Oko milion i dvjesta hiljada uplaćeno je na račun maloljetne Popovićkine ćerke, pa ispada da su, uključujući oko 350 hiljada eura uplaćenih na račun muža Aleksandrinog, Matijaža Popovića, Popovići toga dana inkasirali 4.815.000 eura!
Braća Perovići dobili su po nešto više od milion: Miodrag 1.777.000, a Milo 1.071.000 eura.
Nadležni ćute: Pobjeda piše da nije dobila komentar enormnih isplata niti od jedne institucije kojoj se redakcija obratila. “Odgovore smo tražili od Centralne banke Crne Gore kao regulatora koji kontroliše finansijske institucije, zatim od Komisije za hartije od vrijednosti, koja kontroliše tržište kapitala, kao i Centralne depozitarne agencije (CDA) koja registruje trgovinu akcijama. Doduše, CDA je odgovorila da se informacije iz Agencije ,,mogu dobiti samo u skladu sa Pravilima o pravu na dobijanje informacija o akcijama upisanim u centralni registar Centralne depozitarne agencije (“Sl. list RCG”, br. 10/02)“, te da CDA posluje u skladu sa Zakonom o hartijama od vrijednosti… te da se ,,svi poslovi i transakcije u CDA obavljaju krajnje profesionalno i savjesno.
Nismo dobili ni odgovor Vrhovnog državnog tužilaštva u kojoj je fazi istraga i kada će biti završeno vještačenje o sumnjivim transakcijama zbog kojih se protiv Milke Ljumović i još pet menadžera CKB, po prijavi OTP banke, vodi istraga."
Do akcija vanberzanskim putem, po principu - ja tebi – ti meni: Podaci do kojih je došla Pobjeda pokazuju da porodica nije kupovala akcije na berzi, odnosno na tržištu, već da je do ogromne većine akcija – čak 92 odsto – došla tako što su im akcije „poklonjene“ ili ih je neko „prenio“ na članove familije Perović – Ljumović.
Posebno je interesantno da su glavni akteri priče o akcionarima CKB, profesor Miodrag Perović, kao i dvije osobe koje su davale iskaz u Tužilaštvu o poslovanju Banke, njegova sestra Milka Ljumović i Bosa Tatar kupile nula akcija, odnosno ni jednu jedinu. Do svih akcija koje su im donijele milione došli su, dakle, tzv. vanberzanskim putem.
Svi ovi podaci nalaze se u Centralnoj depozitarnoj agenciji Crne Gore i mogu lako biti provjereni. Naravno, pod uslovom da CDA odgovori Pobjedi je li ovo tačno.
Prema podacima u koje je Pobjeda imala uvid, navedena povezana lica iz porodice Perović – Ljumović akcije su stekla između 2002. i 2006. godine.
Samo na osnovu akcija stečenih poklanjanjem među članovima porodice i njihovim firmama, koje su prethodno dobile kredite od banaka, izvršene su transakcije broja akcija vrijednih na dan prodaje mađarskoj OTP banci više od šest i po miliona eura (6.780.810 eura). Do te brojke dolazi se lako imajući u vidu javno dostupan podatak da je jedna akcija Crnogorske komercijalne banke na dan prodaje mađarskoj OTP banci vrijedila 2.959,76 eura.
Finansijsko vještačenje u predmetu protiv bivših odgovornih lica u CKB nije okončano. Konkretne činjenice i podatke iz postupka istrage ne mogu saopštiti – kazala je tužiteljka Đurđina Ivanović Pobjedi. Dokumentacija o poslovanju CKB u periodu od 2005. do 2009. godine poslata je 1. novembra na vještačenje
Ljumović i još pet menadžera osumnjičeno je za zloupotrebu službenog položaja i davanje kredita bez valjanog pokrića, čime su nanijeli štetu veću od 7.000.000 eura. Istragu je inicirala mađarska OTP grupa u čijem je vlasništvu CKB. Banka je 31. avgusta podnijela spise sa sumnjivim kreditnim predmetima, koje su odobrili bivši menadžeri u periodu od 2005. do 2009. godine.
U današnjem broju, Pobjeda je navela izjavu zamjenika vrhovnog državnog tužioca Veselina Vučkovića, koji je kazao da VDT provjerava podatke o CKB-u koje objavljuje Pobjeda.
Citati su preuzeti iz tekstova dnevnog lista Pobjeda; redaktura i oprema Portal Analitika
