Ocjenjujući svoj ambasadorski angažman u Vatikanu u toku više do šest godina, govori šta je obilježilo odnose između Vatikana i Grnc Gore u tom vremenu.
- Bila je to velika čast, odgovornost i izazov, kao i za sve crnogorske diplomate koji su osnovali prve ambasade. Uvjeren sam da je u proteklom periodu crnogorska diplomatija postigla izvanredne uspjehe, o čemu svjedoče ukupni rezultati: vanjske politike, put prema evropskim i evroatlantskim integracijama, afirmacija države kao faktora stabilnosti u regiji, intenzivna razmjena posjeta na najvišem nivou, aktivnosti u međunarodnim organizacijma i izuzetno pozitivne ocjene koje stalno stižu od najvažnijih protagonista evropske i svjetske političke scene. U tom kontekstu i odnosi sa Svetom Stolicom su se dinamično razvijali i oni se danas, sa obje strane, ocijenjuju kao izvanredni. U tom periodu razmjena posjeta na najvišem nivou bila je veoma intenzivna. Potpisan je Temeljni ugovor, koji je zatim ratifikovan. Papa i njegovi najbliži saradnici su više puta isticali svoje uvažavanje za Crnu Goru i podršku njenom razvoju i putu prema EU. No, želim da kažem da je moja uloga u tome bila ograničena. Diplomatski predstavnici mogu više ili manje dobro obavljati svoju dužnost, ali nijesu oni kreatori vanjske politike, tako da uspješan odnos između dvije države zavisi od njihovih državnika i vlada.
Najveći dio njegovog ambasadorskog mandata, papa je bio Benedikt XVI, ali je bio neposredni svjedok njegove abdikacije. Odgovarajući na pitanje Pobjede zašto se to, na opšte iznenađenje, desilo, Sbutega kaže:
- Ja sam imao priliku da upoznam tri pape: Ivana Pavla II, koga sam sreo više puta prije nego sam postao ambasador, Benedikta XVI, sa kojim sam se sreo puno puta u toku moga mandata, i na kraju papu Franja. Benedikt XVI je imao zvanične surete sa predsjednikom Vujanovićem tri puta, premijerom Đukanovićem, premijerom Lukšičem, predsjednikom Skupštine Krivokapićem, ministrom vanjskih poslova Roćenom i ministrom kulture Mićunovičem. U toku njegovog pontifikata Sveta Stolica je priznala nezavisnu Crnu Goru, uspostavljeni su diplomatski odnosi, potpisan i ratifikovan Temeljni ugovor. Njegova odluka da se povuče sa funkcije bila je veliko iznenadjenje, iako je predviđena kanonskim pravom, jer se nešto slično nije dogodilo već šest vjekova. On je obrazložio ovu odluku svojim godinama i nedostatkom energije da upravlja Crkvom koja se srijeće sa brojnim izazovima.
Na pitanje kako gleda na poziciju Katoličke crkve u Crnoj Gori, Sbutega je kazao da Katolička crkva u Crnoj Gori ima poziciju koja odgovara onoj u drugim demokratskim državama Evrope i nema nijednog problema u odnosima sa državom, a ni sa drugim vjerskim zajednicama.
„Crkva je odvojena od države, vjerska sloboda je garantovana Ustavom, njena prava i obaveze su definisani Temeljnim ugovorom, a u toku je izrada novog zakona o statusu vjerskih zajednica. Što se tiče biskupija, njihovo osnivanje ili ukidanje je, kao i u drugim državama, u isključivoj nadležnosti Svete Stolice. Želim da podsjetim da je u prošlosti na tertitoriji Crne Gore postojalo mnogo više biskupija, koje su vremenom ukinute Risan, Budva, Duklja, Svac, Ulcinj. Pod jurisdikcijom Barske nadbiskupije su bile i brojne biskupije na teritorije sjeverne Albanije, Srbija, Bosna i Hercegovina... Kotorska biskupija je najvjerovatnije osnovana u petom, a Barska nadbiskupja u 11. vijeku, kao nasljednik Dukljanske, tako da one imaju izuzetno dugu i bogatu istoriju, značajnu ne samo sa vjerskog, već i sa kulturnog i socijalnog stanovišta. Što se tiče titule primas srpski, nju su barski nadbiskupi dobili u XV vijeku (titula je potvrđena od Svete Stolice 1876. godine), a i prije toga, kao što sam prethodno naglasio, Srbija je bila pod jurisdikcjom barskih nadbiskupa“, istakao je on između ostalog.
