Turisti koji su ove zime, iznevjereni skijalištima bez snijega, u nikada većem broju posjetili Biogradsko jezero, uživajući u jednoj od posljednje tri prašume Evrope, vjerovatno nisu ni pomislili da čudesnom jezeru - prijeti nestajanje. Ko bi, uostalom, zagledan u najljepše oči Bjelasice mogao razmišljati o njihovom neumitnom kraju. No, činjenica je da je Biogradsko jezero svakim danom sve bliže svom nestajanju i da sile prirode koje su ga stvorile, mogu isto tako i da ga uništite. Stara je priča da je sudbina planinskih, glečerskih jezera, poput Biogradskog, nastalih razornim erozivnim djelovanjem leda, vrlo neizvjesna.
Biogradsko jezero je tokom holocena bilo dva do tri puta prostranije, a njegova dubinja je, kako su procijenili stručnjaci, bila oko 30 metara. Procesi erozije učinili su svoje i danas se govori o “pretposljednjem stadijumu” života jezera, a njegova dubina se više nego prepolovila i znosi 12 metara.Kako ga spasiti - pitanje je na koje se decenijama pokušava odgovoriti, ali, kako to biva kod nas, pravog odgovora još nema. Gotovo četrdesetak godina, istina sa dugim prekidima, radili su se projekti, tražilo rješenje koje će zaustaviti prirodne procese koji ga ugrožavaju, a reklo bi se da smo danas na samom početku.
Da problem nije jednostavan i da prirodu nije lako krotiti smatra Veselin Luburić, šef službe za unaprjeđenje i razvoj Nacionalnih parkova Crne Gore. Kaže da je detektovano više razloga zbog čega dolazi do oticanja vode.“Jezero gubi vodu kroz više ponora na sjevernom kraku i ranije se tu pokušalo sa plombiranjem, odnosno sa postavljenjem injekcionih zavjesa, ali vrijeme je pokazalo da to nije adekvatna zaštita. Činjenica je i da se jezero zasipa nanosima iz Biogradske rijeke i Lalevog potoka, a tu je i stvaranje morenskog nanosa u koritu Jezerštice, koji predstavlja latentnu opasnost za jezero”, objašnjava Luburić za Portal Analitika.
Projekti mrtva slova na papiru: Podsjeća Luburić da su geološka istraživanja urađena u više navrata, kao i da je još 1976. godine Šumarski fakultet iz Beograda izradio dva projekta zaštite jezera. Prvi se odnosio na problem zasipanja jezera nanosima iz Biogradske rijeke i Lalevog potoka, a drugi pitanjem saniranja klizišta izazvanog regresivnom erozijom Jezerštice. Projekat iz osamdesetih nije realizovan zbog tehničkih razloga i nedostatka novca, kaže naš sagovornik.
Sudbini Biogradskog jezera država se vratila desetak godina kasnije kada je NP Biogradska Gora 1988. godine od Zavoda za geološka istraživanja SR Crne Gore naručio Projekat hidroloških i geoloških istraživanja u cilju sanacije jezera.“Zavod nije završio dogovoreni projekat zbog nedovoljnog i neblagovremenog obezbijeđivanja novca,” naglašava Luburić i napominje da je krajem 1990. godine urađeno mjerenje nanosa i uzimanje uzoraka na profilima koji su bili suvi. Tom prilikom se pokazalo da postoji mogućnost vađenja dijela nanosa iz jezera bez posljedica po eko sistem, kaže naš sagovornik.
Ipak, nakon svih mjerenja i predloga rješenja ništa nije urađeno, uslijedila je višegodišnja pauza, jer se devedesetih nije mnogo mislilo na Biogradsko jezero. I duga, i po malo zamorna priča o našem (ne)nastojanju da spasimo gorske oči Bjelasice, nastavlja se 2005. godine kada je Skupština izdvojila sredstva za projekat Zelenih Crne Gore, koji su uradili idejno rješenje anti erozione zaštite Biogradskog jezera.
Dramatično upozorenje Zelenih: “Može se reći da su ta istraživanja u nekim aspektima bila i dramatična, upozoravalo se da jezeru prijeti nestajanje za pet godina. Vođeno tragom takvih upozorenja JP Nacionlani parkovi angžovalo je Građevinski fakultet koji je uradio studiju za sanaciju erozijom nastalog klizišta na desnoj obali Jezerštice, priča Luburić o čitavom vrzinom kolu projekata koji su trebali da ponude spas za Biogradskoo jezerao, a koji nikada nisu realizovani.
“Suština je da i projekat Zelenih i onaj Građevinskog fakulteta u Podgorici predviđaju izradu potpornih zidova, s razlikom što projekat NVO predviđa i izmještanje korita Jezerštice, a Građevinski fakultet preporučuje postavljanje potpornih zidova, nasipa od gabiona, koji bi trebao da spriječi eroziju desne obale Jezerštice”, kaže Luburić.Kako to obično biva, mnogo projekata, i rasprava, vrijeme prolazi, a rješenja problema se teško nazire. Možda je u cijeloj priči o Biogradskom jezeru najvažnije što je ono, na neki način, iznenadilo one koji su, s razlogom, zabrinuti za njegovu sudbinu. Rok od pet godina, koji su mu 2005. godine dali Zeleni Crne Gore, prošao je prije četiri godine. To, naravno nije razlog da na sudbinu jezera zaboravimo, već naprotiv, da mu se vratimo i učinimo sve za njegov spas, smatra direktor NP Biogradska Gora Saša Jeknić.
Čovjek koji najbolje “osjeća” jezero, koji, reklo bi se, zna kako ono diše, naglašava da je na osnovu prethodnih istraživanja potrebno krenuti u novo kompletno sagledavanje problema.
“Nužno je utvrditi mjesta izvora, procijeniti njihovu jačinu, periode javljanja, porijeklo te vode. Potrebno je i davno izrađene projekte regulacije revidirati, uraditi kompletno geodetsko snimanje jezera, i u svim istraživanjima uzeti u obzir Biogradsku rijeku kao pritoku i Jezeršticu kao otoku jezera. Tu je i posebno važno pitanje stabilnosti ,,bedema,, između jezera i Jezerštice i treba utvrditi koliko je opstanak te barijere ugrožen, smatra Jeknić i napominje da treba studiozno pristupiti problemu opstanka jezera i rješavati ga dio po dio. Kaže da sve to zahtijeva dosta novca, ali smatra da jedna od posljednjih prašuma u Evropi i drugo zaštićeno područje u svijetu zaslužuje da se država maksimalno bori za njegov spas.
Posjeta veća nego ikada: Direktor NP Biogradska Gora ističe da svake godine bilježe sve veću posjetu, a zanimljivo je da se od prošle godine može govoriti i o zimskoj turističkoj sezoni u parku, jer je prašuma posljednjih godina mnogima atraktivna upravo zimi.
Na pitanje što Ministarstvo održivog razvoja i i turizma planira kada je u pitanju problem očuvanja bisera ne samo Bjelasice, pomoćnica ministra Ivana Vojinović kaže da se Crna Gora na konferenciji „Parkovi Dinarkog luka“, koja je održana u decembru u Budvi, kada je usvojena izjava „Big Win 2“, obavezala da pokrene proces nominacije nacionalnog parka Biogradska gora za UNESCO područje.“Crna Gora je formirala Listu potencijalnih prirodnih i kulturnih dobara - tentativnu listu na kojoj se, kao prirodno dobro, nalazi nacionalni park Biogradska gora. Vjerujem da će u detaljnom i zahtjevnom procesu koju nalaže UNESCO procedura razmatranje statusa očivanja prirodnih vrijednosti, uključujući i problem stabilnosti Biogradskog jezera naći adekvatno mjesto, te da će mu biti posvećena pažnja i prioritet koji zaslužuje, kaže Vojinović.
Sagovornica Portala Analitika naglašava da je za zaštićena dobra neophodno donijeti Plan upravljanja za period od pet godina. Naredni programski ciklus je 2015-2020. U cilju izrade modernih i održivih planova tražićemo podršku UNDP-ija, i u okviru Plana upravljanja za NP Biogradska gora, između ostalog, biće obrađen i dio koji se tiče potrebne infrastrukture kojom bi se uticalo na stabilnost Biogradskog jezera, objašnjava pomoćnica ministra.
Kako bi se intervencije odrazile na jezero: Nesumnjivo, pitanje kako sačuvati jedno od naših najljepših jezera biće još otvoreno, jer kako ističe Veselin Luburić, prve studije su rađene prije 37 godina, a za to vrijeme gledanje na zaštitu, prirode se promijenilo.
“Studija Građevinskog fakulteta, kao ni studija koju su ranije radili Zeleni, nije se bavila pitanjem kako bi se preporučene intervencije odrazile na jezero, na njegov eko sistem i koliko bi ugrozile njegovu autentičnost i izvornost. To je vrlo bitan aspekt priče, a drugi je kako finansijski zatvoriti jedan vrlo skup projekat. Mislim da bi država trebalo da pokuša da obezbijedi sredstva iz EU fondova. Potrebno je okupiti sve relevantne institucije koje će se baviti ovim problemom, od Geološkog zavoda, Građevinskog fakulteta, Hidrometeorološkog zavoda, te Šumarskog fakulteta u Beogradu, koji je ranije bio angažovan, te sagledati kako su druge zemlje rješavele slične probleme ledničkih jezera, kaže Luburić.
Upitan da li su posljednjih godina primjećene veće promjene na jezeru, naš sagovornik ističe da zahvaljujući možda povoljnim hidrološkim prilikama, nije bilo velike oscilacije u vodostaju, kao što se to dešavalo prije nekih šest godina kada se dubina vode smanjivala sa 12 na 5 ili 6 metara, a širina sa 400 na 200 metara. Takve oscilacije su posljednje dvije godine manje i stanje nije toliko zabrinjavajuće kako bi možda laička javnost mogla da zaključi, smatra šef službe za unapređivanje i razvoj Nacionalnih parkova.Da li nas to priroda samo zavarava i iskušava, ili će se možda jezero samo izboriti za svoj opstanak - na to pitanje stručnjaci trenutno teško da mogu odgovoriti. Činjenica da je ovo “pretposljednji stadijum” života jezera govori da previše vremena za razmišljanje nema.
Četrdesetak godina istraživanja, projekata koji su završili u ladicama, potrošenog novca i nikad sprovedenih rješenja, dovoljna su opomena da se napokon očuvanju najljepšeg gorskog oka Bjelasice i jezeru u jednoj od posljednjih prašuma Evrope, moramo danas posvetiti ozbiljnije.
Malo je onih koji znaju i da je Biogradska gora jedno od najstarijih zaštićenih područja u ovom dijelu Starog kontinenta. Njegova zaštita datira još od 1878. godine kada je jezero zajedno sa prašumom proglašeno Kraljevim zabranom. To se desilo samo šest godina nakon proglašenja prvog nacionalnog parka na svijetu, a to je bio Jelouston u SAD.
Suzana KAPETANOVIĆ
