Na taj način je egzoplanete, čak i ako su se nalazile izvan nastanjive zone (tj. “zone Zlatokose”) oko svoje matične zvijezde, zagrijevala dovoljno da bi na njima omogućila pravi procvat vanzemaljskog života.
- Ako su stjenovite planete postojale u toj epohi, KMP je mogla da održi prijatnu temperaturu na njihovoj površini, čak i izvan nastanjive zone - tvrdi Leb za Space.com.
Kosmička mikrotalasna pozadina, poznata i kao kosmička radijacija, ispunjava svemir u svim pravcima i već 14 milijardi godina predstavlja “odsjaj” Velikog praska.
Ako su se prve planete kupale u toploj KMP, Leb tvrdi da je to omogućavalo da na svojoj površini imaju vodu u tečnom stanju tokom nekoliko miliona godina.
Dokaz za njegovu teoriju bi, kako tvrdi, trebalo da predstavljaju planete sa tragovima biološkog života oko zvijezda sa niskim sadržajem metala u našoj galaksiji Mlječni put, ili u patuljastim galaksijama, njenim satelitima.
Prema Lebovim riječima, takve zvijezde su nešto najbliže prvoj generaciji zvijezda iz doba ranog svemira, u kome je, po njemu, vrvjelo od života.
Najraniji dokazi postojanja života na Zemlji za sada potiču od prije 3,8 milijardi godina, oko 700 miliona godina nakon formiranja naše planete, tako da smo, ako je vjerovati Lebu i njegovoj teoriji - na kosmičku žurku stigli, tek kada je većina gostiju već otišla.
Blic
