,,Određeni broj akademika CANU-a odlučni su da slušaju svog predsjednika, koji je, kako se ispostavilo, krajnje nekorektan i nekolegijalan. Na stranu to što ne voli ovakvu Crnu Goru, ali ne treba zaboraviti njegovu izjavu pred referendum 2006 – ,,non pasaran’’ ili izjavu da Crna Gora ne treba da postoji. Problem je što su akademici CANU-a saglasni sa njim i kriju se iza njegovih loših odluka. ’’
Dodatna nepremostiva prepreka je, ocjenjuje Lompar, i nipodaštavanje rada članova Dukljanske akademije:
,,Odnos akademika CANU-a prema kolegama iz Dukljanske akademije je takođe sporan. Insistiraju da je DANU nevladina organizacija, a bez obzira na to što se naučno i umjetničko djelo svakog našeg člana može na svaki način mjeriti sa djelima akademika iz CANU-a.’’
Članovi DANU-a , smatra Lompar, ne vjeruju da će se odnos između dvije akademije poboljšati, ali bi na jednu vrstu kompromisa pristali:
,,U Dukljanskoj akademiji su trenutno 24 akademika i siguran sam da više nijedan ne vjeruje u promjenu trenutnog stanja. Naše članove CANU i ne interesuje, ali svi bismo pristali da se na obje akademije sprovede novi izbor, ali oni na to, vjerovatno, nikada neće pristati. ’’
Predsjednik CANU-a Momir Đurović nije želio da razgovara o toj temi, navodeći da su odnosi dvije akademije onakvi kakvi treba da budu.
Od kada je usvojen Zakon Crnogorskoj akademiji nauka opredjeljuju se sredstva iz budžeta, dok DANU ne dobija finansijsku potporu od države. Lompar kaže da trenutno izlaz iz sporne situacije ne vidi, a od države traži da se jednako i uz poštovanje ophodi i prema jednoj i drugoj akademiji.
