Sarađivati u poslu sa nekim ko vam je porodično blizak, nije čest recept za uspjeh, naročito u šou-biznisu. Međutim, u slučaju Stenlija Kubrika i Jana Harlana pokazao se izuzetnim. Bili su, takoreći, dva pola malog kreativnog tijela koje je stajalo iza najvećih uspjeha jednog od najznačajnijih filmskih reditelja svih vremena. S jedne strane je bio umjetnik Kubrik, a sa druge operativac Harlan, izvršni producent četiri njegova ostvarenja. U ekskluzivnom intervjuu za Portal Analitka, producent i predavač Jan Harlan nam otkriva detalje o životu i radu sa Stenlijem Kubrikom, koji je nakon smrti 1999. godine iza sebe ostavio djela koja su ušla u anale svjetske kinematografije.
Harlanova filmska „odiseja“ sa Kubrikom počela je davne 1968. godine nikada realizovanim projektom „Napoleon“. Njegova sestra Kristijane – slikarka, glumica i pjevačica – već deset godina je bila u braku sa američkim rediteljem, sa kojim je odselila za Veliku Britaniju. Zato smo pitali Harlana koliko su se privatni i poslovni odnosi miješali tokom rada sa Kubrikom.
- Pa, nisu se miješali baš tako mnogo. Činjenica je da sam ga dobro poznavao, bio je moj zet. Ali, kada smo počeli da sarađujemo, tačnije kada sam odlučio da nastavim saradnju sa njim nakon što se projekat „Napoleon“ raspao 1970. godine, to je postala moja profesija. Ne bih radio s njim 30 godina, da mi to nije pričinjavalo zadovoljstvo. Tu nije bilo bitno da li smo u rodu ili ne.
Harlan se, zatim, prisjeća kako je funkcionisao u tandemu sa Kubrikom.
- Slagao sam se sa njim veoma dobro. Volio sam ga, bio je sjajan čovjek, veliki umjetnik i veoma zahtjevan prema sebi. Odgovarao mi je, kao osoba. Obojica smo voljeli Englesku. Meni nije smetalo da putujem u Los Anđeles kad god je trebalo – on je sve to prezirao, nije volio ništa što podrazumijeva daleka putovanja. Ja sam radio ono što sam najbolje znao, a on je pravio filmove. On je umjetnik, ja nisam. Na kraju, sve je ispalo jako dobro za obojicu.
Producent i još mnogo toga: Izvršnog producenta četiri Kubrikova naslova - „Beri Lindon“ (Barry Lindon), „Isijavanje“ (The Shining), „Bojevi metak“ (Full Metal Jacket) i „Širom zatvorenih očiju“ (Eyes Wide Shut), i asistent producenta na „Paklenoj pomorandži“ (The Clockwork Orange) - mogli bi slobodno nazvati „desnom rukom“ poznatog reditelja. Ipak, on svoje mjesto u tim filmskim ekipama vidi sasvim drugačije.
- To što je neko izvršni producent ne znači mnogo, dok ne saznate sa kim je on radio. Jednom prilikom smo sarađivali sa izvršnim producentom koga nikada nismo vidjeli! Moja uloga bila je da Kubriku obezbijedim ono što mu je bilo potrebno, bilo da su to glumci, dozvole za snimanje, autorska prava, lokacije. Mnogo sam volio to da radim i nisam baš imao neku odgovornost za ono što će se na kraju pojaviti na platnu... Osim u onom dijelu kako će se obezbijediti određene stvari. Ne kažem ovo zato što sam skroman, već zato što postoji razlika između nas. On je bio filmski stvaralac, a ja sam samo bio izvršitelj u timu. A to je podrazumijevalo ono što sam zaista mnogo volio: pravio sam nagodbe, sklapao ugovore, radio na dozvolama, razgovarao sa gradonačelnicima i vojnim zvaničnicima, radio što god je bilo potrebno.
Otkriva nam još jednu specifičnost rada sa oskarovcem koji je režirao 16 igranih i dokumentarnih filmova. Njegova filmska ekipa bila je malobrojna. Zato je, pojašnjava Harlan, svako od njenih članova radio mnogo različitih stvari.
- Za film „Širom zatvorenih očiju“ lično sam kupio sve maske u Veneciji. A da li je to posao izvršnog producenta? Ni slučajno! Ne možete ni da pretpostavite koliko malo nas je bilo, ali smo zbog toga mogli sebi da dopustimo da dugo snimamo. Bilo nas je četvoro u kancelariji, imali smo jednu faks mašinu, jedan kopir aparat i jednu sekretaricu. Naravno, kada radite sa Nikol Kidman i Tomom Kruzom tu je još mnogo ljudi... Međutim, u osnovi je to bio posao na skromnim osnovama.
Onda postavlja pitanje: „Jeste li gledali „Isijavanje“? Jer, posebna priča vezana je za scenu hotela u snijegu, u kojoj se vide svjetla u noći na prozorima dvije sobe.
- E, pa, jedno je bila moja soba, a drugo soba našeg kamermana. Dakle, za tu scenu su bili potrebni hotel u snijegu, Dag Milsom i ja – niko drugi! Našao sam taj hotel u Oregonu, došli smo, čekali da padne snijeg, a onda ustali veoma rano, izašli na sporedni ulaz, sačekali da svjetlo bude odgovarajuće zbog ekspozicije i – snimili našu scenu. Obožavao sam taj posao – sa posebnim uzbuđenjem priča Harlan o doživljajima sa snimanja.
Vrijeme izazova: Kaže da nije bilo trenutaka kada bi pomislio da neće uspjeti da izađe u susret različitim zahtjevima koje bi pred njega stavio Kubrik. A izazova je uvijek bilo. Pojašnjava kako se to najčešće događalo sa dozvolama za snimanje na ulici, u određeno doba dana. Za to je bio potreban najmanje pristanak i gradonačelnika i policije, pa bi se to nerijetko završilo traženjem alternativnog rješenja za određenu scenu.
- Za početak filma „Širom zatvorenih očiju“ željeli smo da izbjegnemo snimanje u studiju i da sve uradimo u jednoj ulici na Islandu, koju bismo „obukli“ u Njujork. To je bilo nemoguće realizovati, jer je neophodna saradnja sa svima koji žive u toj ulici. Uz to, tu su ljudi poput Nikol Kidman i Toma Kruza koji sobom dovuku veliki broj znatiželjnika. Tako smo odlučili da sve napravimo sa kulisama u studiju i snimke povežemo sa onima koje je uradila druga ekipa u Njujorku. A drugu ekipu činila je jedna djevojka koja je otišla sa kamerom, unajmila taksistu i snimala što nam je potrebno. Kada gledate tu scenu, u onim trenucima kada se pojavljuje glumac – to je snimak iz studija, a sve između su kratki segmenti snimljeni u gradu.
Harlan kaže da je Kubrik bio istinski umjetnik, ali da to nije nešto što se „odražavalo“ na njihov odnos, kako u poslu, tako i privatno.
- On je bio umjetnik u onome što je radio. Uostalom, nije jedini reditelj sa kojim sam sarađivao, jer sam sa Stivenom Spilbergom radio na „Vještačkoj inteligenciji“ (A.I. Artificial Intelligence). Ipak, da nismo imali dobar poslovan odnos, ne bih nikada radio sa njim, bez obzira na porodične veze. Bio bih nešto drugo.
Novi film – nova vrata: Kad se osvrne na tri decenije nesvakidašnjih i neponovljivih iskustava, kaže da vidi period u životu u kome je veoma uživao. Zato se sa osmijehom prisjeća svakog od filmova na kojima su zajedno radili.
- Mnogo mi se dopadao rad na filmu „Širom zatvorenih očiju“. Dopadala mi se saradnja i tokom „Isijavanja“ i „Bojevog metka“, ali to su bili drugačiji zadaci... Uostalom, svaki od tih filmova bio je drugačiji, kao i moja uloga koja je zavisila od onoga što piše u scenariju. Svakim filmom se otvaraju potpuno nova vrata. I to je ljepota rada u filmskoj industriji.
Nakon Kubrika, Harlan se posvetio produkciji dokumentaraca. Prvi u nizu je bio je „Stenli Kubrik: Život u slikama“. Uradio je onda još dva – „Koji Dvoržak?“ i „Srećni Malkome!“, a zatim studentske filmove u Danskoj. Sada je gostujući predavač na mnogim fakultetima širom svijeta.
- Moja karijera predavača je počela slučajno. Održao sam predavanje na jednom fakultetu, njima se to dopalo i preporučili su me drugima, koji su me, opet, dalje preporučivali. Sve više ljudi me pozivalo svake godine da održim predavanja. U međuvremenu, i ja sam „ušao u materiju“ i to mi se zaista dopalo.
Svoje znanje, umijeće i sjećanja na rad sa velikim umjetnicima, kao što je bio upravo Kubrik, prenosi mlađima kroz predavanja na različitim fakultetima, koji nisu nužno filmske akademije. Iako će uskoro navršiti 77 godina, kaže da mu stalna aktivnost ne smeta i raduje se brojnim obavezama koje su pred njim, prije svega predavanja u Sankt Petersburgu, a u martu će biti član žirija filmskog festivala na Bermudama. Kaže – svašta se dešava i uvijek je zauzet.
Na pitanje da li ćemo ga uskoro ponovo vidjeti u Crnoj Gori, odgovara:
- Sa zadovoljstvom bih održao predavanja na nekom crngorskom fakultetu za film. Ali, ne ovog puta. Sada ću malo da se opustim i prošetam – s osmijehom zaključuje Harlan.
Podsjećamo, Jan Harlan je danas i sjutra gost Kraljevskog pozorišta „Zetski dom“ na Cetinju, zahvaljujući pozivu našeg poznatog reditelja Draška Đurovića. Prema programu, večeras od 18 časova biće prikazan Kubrikov film „Paklena pomorandža“, a zatim će Harlan održati predavanje i odgovarati na pitanja. Sjutra će u istom terminu biti prikazan „Širom zatvorenih očiju“.
K.JERKOV
