Sandra Kolaković odrasla je u Šapcu, gdje je počela da trenira rukomet sa devet godina. Kao mlada igračica, osvojila je - kako kaže - sve što se moglo osvojiti, i to više puta na teritoriji stare Juvoslavije. Bila je najbolji strijelac Svjetskog juniorskog prvenstva u Nigeriji, gdje je reprezentacija Jugoslavije zauzela četvrto mjesto.
Kao seniorka, bila je deset puta u timovima koji su bili prvaci države, i to devet puta sa podgoričkom Budućnosti i jednom sa ljubljanskim Krimom. Takođe, devet puta je bila igračica klubova koji su bili osvajači nacionalnog kupa, osam puta sa timom Budućnost i jednom sa Krimom.
Od brojnih nagrada, izdvaja osvajanje Lige šampiona u sezoni 2002/2003 sa ekipom Krima. Bila je u reprezentaciji Srbije i Crne Gore koja je osvojila bronzu na Svjetskom prvenstvu u Italiji 2001. godine.
Igračku karijeru naša proslavljena rukometašica završila je 2005, a godinu kasnije ulazi u trenerske vode, sa reprezentacijom Srbije na Evropskom prvenstvu. Od 2007. godine do 2013. radila je sa mladima u reprezentaciji Crne Gore, kao i u Budućnosti. Sandrin jedini neostvareni san je učešće na Olimpijskim igrama.
Sa ponosom ističe da je majka Veljka (21) i Alekse (16 i po) koji su pošli njenim stopama i sada se bave rukometom. Oni žive u Ljubljani, gdje se školuju i igraju za Slovan. Udata je za bivšeg odbojkaša Igora Kolakovića, koji je selektor odbojkaške reprezentacije Srbije i trener francuskog Kana.
BUĐENJE
Što Vam nedostaje iz vremena kada ste bili dijete?
- Nedostaje mi zagrljaj moje majke Miljke koja je sve učinila da imam bezbrižno detinjstvo, detinjstvo puno podrške, poverenja i ljubavi.
Što najviše volite u tome što ste odrasli?
- Kao odrasla osoba, dobila sam priliku da budem roditelj. Taj osećaj se ni sa čim ne može uporediti. Ne može se prepričati, mora se doživeti.
Za koji Vaš talenat smatrate da nije došao do izražaja?
- Kao dete, želela sam da budem profesor hemije, ali me je sport poveo na drugu stranu. Mislim da sam neko ko ume da prenosi znanje i obučava. Ali, nažalost, sad se ne bavim time.
Koju svoju osobinu smatrate najgorom?
- Imam ih dosta, pa ne znam za koju da se odlučim! Na primer, uskraćena sam za osećaj dobrog procenjivanja situacije – ne osećam opasnost. Kad je Bog delio mudrost, sigurno sam se negde zaigrala.
Što najviše cijenite kod drugih?
- Puno stvari: odanost, iskrenost, požrtvovanost.
U OGLEDALU
Kako bi se zvala Vaša filmska biografiju i ko biste voljeli da glumi Vas?
- „Kad se popneš na visine, vidiš da ih nema!“ Glumila bi me Meg Rajan.
Kako biste nekome, preko telefona, u pet riječi opisali sebe?
- Odana, realna, meraklija, uporna, dobronamerna.
Kako biste opisali sebe da ste hrana?
- Bila bih čokoladni sufle - ako si nepažljiv možeš se opeći. U suprotnom – uživaš do maksimuma.
Koju moć super-junaka biste voljeli da imate?
- Bila bih Betmen. On je najverodostojniji i najrealističniji superheroj. On je kompleksna ličnost. Njegove osobine superheroja dolaze iznutra - on nije magični junak, ne poseduje natprirodne moći, već samo pronicljivost i veštinu stečenu napornim treningom.
Sa kojom ličnošću, stvarnom ili izmišljenom, biste se zamijenili na jedan dan?
- Zamenila bih se sa bilo kojim muškarcem na Balkanu, jer su zaštićeni kao polarni medvedi.
SVAKODNEVICA
Što radite nedjeljom poslijepodne?
- Obično gledam neki sportski događaj ili film u bioskopu.
Koja pjesma Vam je uvijek u vrhu liste omiljenih?
- Bijelo dugme: „Lažeš zlato, lažeš dušo“; Parni valjak: „Jesen u meni“, Džej: „Vetrovi me lome“.
Koja knjiga/predstava/film je, u posljednje vrijeme, na Vas ostavila najsnažniji utisak?
- Uživam u vremenu kad mogu da čitam knjige. Dve knjige u kojima sam baš uživala u poslednje vreme su „Uspavanka za Vuka ničijeg“ od Ksenije Popović i „A planine odjeknuše“ od Haleda Hoseinija. Predstava je „Filomena Marturano“, a film „Let“, sa Denzelom Vošingtonom u glavnoj ulozi.
Gdje biste voljeli da otputujete?
- Volela bih da otputujem na Kubu.
Koje prevozno sredstvo najmanje volite?
- Motor.
DA TI KAŽEM...
Kome sve ispričate?
- Imam tri prijateljice koje znaju sve o meni. Do gole kože!
Čemu se uvijek obradujete?
- Obradujem se uvek ljudima koji imaju stav, jer oni znaju šta hoće i šta neće, i koji se ne plaše da ga elaboriraju ako je potrebno.
Da li za nečim žalite?
- Žalim što nisam bila učesnik Olimpijskih igara.
Bez čega ne možete?
- Ne mogu bez sklada sa samom sobom.
Za što ste se posljednji put izvinili?
- Trudim se da živim tako da se ne izvinjavam, ali... Od prevelike brige, nepravedno sam optužila sina da ne uči, a nisam bila u pravu - pa sam se izvinila.
SUMRAK
Koje tri želje biste tražili da Vam ispuni zlatna ribica?
- Tražila bih da mi je majka još živa, da „neke stvari“ idu samo po redu i da uvek imam novca za normalan život.
Što je najteže što ste do sada uradili?
- Ostavila sam decu i muža u Podgorici i otišla sam u Ljubljanu u ekipu Krima da ostvarim svoje sportske snove - da osvojim Ligu šampiona. Naravno, sve to je bilo uz saglasnost i ogromnu podršku mog supruga i svekrve.
Kada biste saznali da Vam je ostalo samo tri mjeseca života, kako biste ih proveli?
- Organizovala bih se tako da obiđem ljude koje volim, a koji žive daleko od mene, i opet im rekla koliko mi znači njihovo postojanje. Ispunila bih sebi neke lude želje. Sa porodicom, užom i širom, provela bih ostatak vremena i opet im potvrdila ono što znaju - da su nepresušni izvor moje sreće i stalni motiv da budem sve bolja i bolja u svakom smislu.
Kako biste voljeli da umrete?
- U snu.
Koji bi bio Vaš epitaf?
- Nije život što i poljem proći!
Priredila: K. ĆETKOVIĆ
