Tako su glasanjem odlučili publika pored malih ekrana, auditorijum sale Teatra „Ariston“ u San Remu i Stručni žiri ovogodišnjeg Festivala italijanske zabavne muzike, koji je kasno sinoć završen. Pobjednica nije izgledala previše iznenađeno kada je njeno ime pročitano, niti je sa puno emocija – kako je to skoro pravilo – primila nagradu, već je praktično otela iz ruku gradonačelniku San Rema. Na pitanje voditelja da li je dobro, kratko je rekla: „Sve je OK, zadovljna sam. Stvarno sam srećna. Željela bih da pohvalim Rafaela i Renca, lijepo je dijeliti pozornicu sa njima“. I to je bilo sve što se moglo čuti i vidjeti od (nekada) simpatično zbunjene djevojke sa velikim naočarima.
Kako to propozicije nalažu, Ariza se pred kraj večeri našla među troje finalista nakon zbrajanja svih glasova, što za mnoge nije bilo iznenađenje. Naime, ona je bila pobjednica kategorije Mladih na Sanremu 2009. sa pjesmom „Sincerita“ („Iskrenost“) koja je vrlo brzo postala hit. No, interesatno je da su i druga dvojica finalista – Rafael Gualaci (sa „The Boody Beetroots“ izvodio „Liberi o no“) i Renco Rubino (sa pjesmom „Ora“) bili su pobjednici iste kategorije, i to 2011. i prošle godine. Rubino je, ipak, uspio da se „domogne“ jednog priznanja, i to onog za najbolji aranžman za numeru „Per sempre e poi basta“ koja je prve večeri ispala iz daljeg takmičenja. Očigledno, Sanremo voli svoju „djecu“. S druge strane, nekadašnji pobjednik festivala, popularni Franćesko Renga, mogao je samo iz bekstejdža da posmatra kraj manifestacije, iako je tri dana bio na vrhu liste po glasovima publike.
Festival italijanske zabavne muzike imao je razočaravajuće nisku TV gledanost u odnosu na prethodne godine. Cijela manifestacija prošla je u sijenci sportskih događaja – kako Zimskih olimpijskih igara, tako i utakmica Lige šampiona i Lige Evrope, pa i političkih događaja koji nisu zaobišli ni Teatar „Ariston“. No, publika u sali čuvenog pozorišta grada na Ligurijskoj rivijeri bila puna svake večeri do kraja programa, a zvanične internet stranice festivala na sajtu Italijanske radio-televizije (RAI) svakoga dana imale barem deset miliona pregleda.Sa istim budžetom kao prethodne godine, od 18 miliona eura, organizatori su bili zadovolji učinjenim jer su konačno imali prihod od nepuna tri miliona eura. RAI je daleko od bilo kakvog zadovoljstva, s obzirom da je uvijek najgledanije finalno veče pratilo oko devet miliona gledalaca (barem milion i po manje od prosjeka), pa će očigledno opet biti promjena u direktorskom timu. Da li će se to odnositi i na Fabija Facija, koji je Lućanom Liticetom i ove godine uspješno vodio program, ostaje da se vidi.
Politika za festivalsku upotrebu: Pa, što se to sve dešavalo na sceni Teatra „Ariston“ od utorka do subote? Uvod u svaku od večeri davao je Pjerfranćesko Diliberto Pif, komičar koji se odlično snašao u ulozi reportera i koji je publiku podsjećao na najinteresatnije detalje protekla 24 sata. Svojim kratkim prilozima je, istina, zabavio publiku, ali i otvorio mnoga pitanja o tome što su Italijani danas.
Na sceni sa kulisama vješto osmišljenim tako da podsjećaju na ruinirano pozorište, sa interesatnim gostima, punim gledalištem i ljepotom kao glavnom temom festivala, očekivalo se mnogo. Iako kažu da loš početak donosi dobru sreću onome što će se na sceni dešavati, izgleda da to „pravilo“ nije važilo za Sanremo. Nakon 20 dana uspješnih proba, scena sa stepenicama se, jednostavno, nije „otvorila“ na samom početku večeri. Tek što je Facio počeo svoj uvod u festival, dvojica radnika su se popela na pozorišne skele i rekli da će se sa njih baciti ako voditelj ne pročita pismo o njihovom nezavidnom položaju u kome se nalaze poput miliona „običnih ljudi“ u Italiji. Po ovakvim „intervencijama“ Sanremo je jedno vrijeme bio poznat, a neki su čak sugerisali da je to bio način da se podigne gledanost. Ako je to ovog puta bio slučaj, nije im pomogao.A onda je uslijedio „nastup“ koji TV publika nije mogla da vidi: glumac i komičar Bepe Grilo, sada lider stranke Pet zvjezdica, iz publike je komentarisao kako je Sanremo jedan od pokazatelja da RAI ne interesuje što se događa prosječnom građaninu, a Facio je prokomentarisao da su dvojica radnika svojom namjerom iznijela i stav o njemu. Inače, Grilo je prije ulaska u salu održao politički govor ispred Teatra „Ariston“, nezadovoljan izborom novog mandatara za sastav italijanske Vlade... Bila su to tek tri u nizu „slučajeva“ koji će obilježiti naredne dane Festivala italijanske zabavne muzike.
Dug od 4.000 eura: Organizatori su se potrudili da na scenu dovedu što više pravih Italijana, nešto manje onih iz dijaspore (Paolo Nutini), a od stranih zvijezda tek poneku: kantautore Jusufa Keta Stivensa, Rufusa Vejnrajta i Demijena Rajsa, bubnjara Tomija Lija i francuskog umjetnika-aktivistu Stromea. Bila je to prava demonstracija ogromnog bogatstva koje Italija ima, ali i što je sve dovela na rub opstanka, podsjećajući na brojne male zajednice i instuticuje koje su ostale bez sredstava za finansiranje.
Na tom fonu bio je i govor Mauricija Kroce, komičara koji svojim britkim jezikom nikoga ne ostavi ravnodušnim i koji je prošlogodišnjim monologom na istom mjestu „uzburkao mnogo duhova“. Možda je ove godine bio blaži, ali je zato govorio o problemima o kojima i mi u Crnoj Gori mnogo znamo. Recimo, da u italijanskoj Vladi „u kojoj sjedi hiljadu ljudi“, kako precizira, „nisu u stanju već osam godina da napišu izborni zakon koji će odgovarati građanima“. Ili: „Svaki Italijan kada se rodi već ima dug od 4.000 eura... Nije ni čudo što nam prijeti bijela kuga!“, dodao je Kroca.On je na veoma inspirativan način podsjetio publiku što je Italija značila za Evropu i svijet do prije jednog vijeka, što su sve njeni umjetnici i naučnici postigli, i gdje bi civilizacija danas bila bez njihovog doprinosa. Dirljivu i ironičnu istoriju svoje zemlje zaokružio je nesvakidašnjom „prepjevanom“ arijom iz Mocartovog „Don Đovanija“, gdje Angeli Merkel poručuje što sve Italija može da proda Njemačkoj (Od Pompeje do Barija) i za koju cijenu. Nije samo tekst bio izuzetan, već i izvođenje ovog komičara gdje je pokazao raskošan talenat operskog pjevača.
Sa ili bez emocija?: Kvalitet numera koje su izabrane za neki festival ne može se komentarisati, a da se pritom ne podsjeti da to radi poseban tim stručnjaka. Iako je vrlo lijepe zabavne muzike na Sanremu ove godine bilo u svim mogućim žanrovima, pravo je pitanje – da li će i jedna od tih pjesama postati hit? Uz to, Sanremo ove godine nije bio mjesto odakle se „regrutuje“ italijanski predstavnik za ovogodišnji Eurosong.
U kategoriji Mladih bilo je osmoro takmičara; Bjanka, Filipo Gracijani, Veronika De Simone i Vadim ispali su u prvom krugu, pa su se u finalu u petak našli Diodato, Roko Hant, The Niro i Ziba. Prvi od njih nagradu je primio Ziba, i to prestižnu Nagradu kritike „Mija Martini“, koji je sa oduševljenjem prihvatio i kazao da je to jedina nagrada zbog koje se takmičio. Pobjednik kategorije Mladih je Roko Hant, mladi napolitanski reper, koji je ridajući primio nagradu i podigao na noge cijelu publiku u sali sa „Nu juorno buono“. I, kako to biva u Italiji, spustio se u publiku gdje su se nalazili njegova porodica i prijatelji, koje je sa suzama pozdravio, izgrlio, izljubio... Sasvim suprotno od onoga što smo vidjeli od Arize.
Takmičenje u kategoriji Šampiona pratila je diskvalifikacija jednog od glavnih favorita, Rikarda Sinigalije, zbog ranijeg javnog izvođenja pjesme „Prima di andare via“ sa kojom se takmičio. Iako su mnogi htjeli da iskoriste taj trenutak da pokažu kako na festivalu više ništa ne funkcioniše, to se nije dogodilo. Naprotiv, Sinigalija se javno izvinio direkciji i svojoj izdavačkoj kući, objasnio da je proteklog ljeta u jednom od brojnih klubova u kojima nastupa, pred 30 ljudi jednom izveo tu numeru na nagovor svog dobrog prijatelja. Zahvalio je i na prilici što će se van konkurencije na sceni pojavljivati narednih dana. Uobičajeno festivalsko pravilo da pjesme koje se prijavljuju ne smiju da budu prethodno izvedne, bio je razlog zbog koga je popularni Povija diskvalifikovan 2005. godine, a pjesma „Quando bambini fanno Oh“ postala je vrlo brzo veliki hit.
U ovoj kategoriji, Nagrada žirija „Serđo Bardoti“ za najbolji tekst pripala je Kristijanu De Andreu za pjesmu „Invisibili“, koji očigledno nastavlja očevim stopama, čuvenog kantautora Fabricija De Andra. Najbolji aranžman, po odluci članova Simfonijskog orkestra Sanrema koji prati izvođače tokom festivala, pripala je grupi „Perturbazione“.
Učesnici su još bili Antonela Ruđero, Franćesko Sarćina, Frenki Hi-NRG MC, Đulijano Palma, Đusi Fereri, Noemi i Ron.
Možda je TV gledaocima ovogodišnji 64. Sanremo zaista izgledao kao festival (iz) „trećeg doba“, ali su zato prisutni u sali Teatra „Ariston“ uživali u svakoj večeri i višeminutnim ovacijama pozdravljali italijanske legende: glumce Franku Valeri, Enrika Brinjanija i Klaudiju Kardinale, muzičare Klaudija Baljonea, Renca Arbora, Đina Paolija i Ligabue, uz posebno sjećanje kratkim dokumentarcem na dirigenta Kaludija Abada.K.J.
Foto: sanremo.blog.rai.it, vanityfair.it
