-Iako je potreba za hitnim izmjenama i dopunama Zakona o raftingu uočena i najavljena od strane Ministarstva održivog razvoja i turizma, do toga još uvijek nije došlo i pored činjenice da ovaj vid turizma sve više dobija na značaju. Privredna društva, preduzetnici i drugi subjekti koji pružaju usluge raftinga i u nastupajućoj sezoni biće suočeni sa barijerama propisanih procedura u postupku dobijanja odobrenja za obavljanje raftinga, koje proizilaze iz Zakona o raftingu. - kazao je Vujanović.
Kako je precizirao, po pitanju zakonskih barijera u ministarstvu je održano više sastanaka sa ciljem da se problemi što prije riješe, a obavljanje raftinga uredi u skladu sa standardima, prije svega, sigurnosti i bezbijednosti na način koji postoji u drugim zemljama. On je naveo da je Udruženje raftera prošle godine ministarstvu dostavilo promjedbe na tekst zakona, te da su u tom vladinom resoru najavili da će na osnovu njihovih prijedloga koncipirati izmjene zakona.
-Međutim, do toga nije došlo, a nova sezona se približava. U razmatranju ovih pitanja bili su uključeni predstavnici državnih organa, organa lokalne zajednice, kao i predstavnici Udruženja raftera Crne Gore- rekao je Vujanović.
Podsjeća da je Udruženje raftera, osnovano prije šest godina, bilo pokretač inicijative da se rafting pravno uredi, “ali umjesto dobrih rješenja koja bi uspostavila legalno poslovanje i u skladu sa međunarodnim standardima, potrebama i zahtjevima turista posebno iz razvijenih zemalja, dobili smo zakon sa biznis barijerama, komplikovanim procedurama i nepotrebnim troškovima, kako za raftere tako i za organe lokalne uprave”.
-Ključna barijera je što Zakon o raftingu u članu 38 propisuje da odobrenje za obavljanje raftinga izdaje organ lokalne uprave prema mjestu otpočinjanja raftinga, što znači da jedna organizacija koja u više mjesta otpočinje rafting mora da traži izdavanje odobrenja od svih organa lokalne uprave prema mjestu gdje počinje vršenje raftinga. Poznato je, primjera radi, da na rijeci Tari rafting počinje u Žabljaku, Plužinama, Mojkovcu itd. Problemi vezani za pribavljanje odobrenja još nijesu riješeni. Do danas udruženje nema informacije niti obavještenja šta je sa konkretnim predlozima, koja su po ovim pitanjima dostavljana ministarstvu. Rafteri su svjesni posledica obavljanja raftinga bez odobrenja, ne samo u pogledu postojanja prekršaja i propisanih kazni, već i pogledu obaveza i odgovornosti prema turistima, kojima se pružaju usluge. Imajući u vidu navedenu problematiku, te da je preostalo malo vremena do početka sezone, privrednim društvima i organizacijama koji su članice Udruženja, ne preostaje druga mogućnost, već da ove sezone, pružanje usluga jednodnevnog raftinga, posebno na dijelu rijeke Tare od Brštanovice do Šćepan Polja, prepusti rafterima iz susjedne BiH- podvukao je Vujanović, sugerišući da bi bolje rješenje da se prijave za obavljanje djelatnosti rafting podnose organu koji je nadležan za čitavu teritoriju Crne Gore, a ne lokalnim upravama.
Kako je konstatovao, umjesto da se ovaj prepoznati vid turističke ponude Crne Gore od svih struktura stimulisao, razvijao i unapređivao uz podršku državnih i lokalnih vlasti, može se očekivati da će, zbog dugotrajnih problema, ubrzo nastupiti potpuno suprotni efekti.
Primjedbe na zakonsku regulativu odnose se na proceduru upisa čamca u upisnik, kao i potvrdu o sposobnosti čamca za plovidbu, koje u udruženju smatraju suvišnim i biznis barijerama.
-Iskustvo pokazuje da je ovaj dio zakona komplikovan za sprovođenje i organima uprave. Korisćenje stavki koje se primjenjuju u saobraćaju na mirnim vodama i plovnim putevima, stvaraju prepreke i komplikacije u obavljanju turističke djelatnosti kao sto je rafting. Smatramo da je dokaz o vlasnistvu čamca (ili zakupu) te sertifikat proizvođača sasvim dovoljan da bi plovilo kao sto je rafting čamac moglo biti upotrebljivo. Napominjemo da noviji modeli rafting čamaca imaju ugrađen seriski broj i karakteristike, pa ih je nepotrebno ponovo utvrđivati. Izuzetak čine stariji modeli rafting čamaca, pa bi za iste bilo potrebno izvršiti pregled i navesti osnovne karakteristike. Takođe, čamac koji ispunjava navedene uslove bi trebao biti označen vodootpornom naljepnicom koja može biti uočena sa obale rijeke. Smatramo da je ovo praktičnije rješenje od dosadašnjeg sa postavljanjem zastavice, ali ipak značajno kako bi se primjetila razlika izmedju naših i čamaca iz druge države. Dio oko obilježavanja čamca može se definisati podzakonskim aktom- navodi se u inicijativi koja je lani dostavljena ministarstvu.
U udruženju su ocijenili i da ograničenja sezone raftinga u vremenskom periodu nijesu praktična i da prije svega ograničavaju raftere iz opština Kolašin i Mojkovac, koji zbog pogodnog vodostaja gornjeg toka rijeke Tare mogu veoma dobro raditi u predsezoni.
-U ljetnjim mjesecima nije potrebno sprovoditi zabrane u smislu starosne dobi, jer su česti korisnici raftinga porodični ljudi sa maloljetnom djecom. Takođe, kvalitetno osiguranje je svakako potrebno s tim što ne vidimo smisao u osiguranju trećih lica kao što je zakonom predviđeno. Smatramo da je potrebno napraviti izmjene zakona o raftingu i u vezi sa sertifikatom o stručnoj osposobljenosti, s obzirom da je program Internacionalne Rafting Federacije prihvaćen od većine evropskih zemalja, kao i naših susjeda Hrvatske i BiH. Osim toga, licence koje su izdate od strane IRF-a su uslov za pravljenje aranžmana sa partnerima iz Evrope. U vezi sa tim predlažemo da licence izdate od strane IRF-a budu ravnopravno prihvaćene sa do sada propisanim- navodi se u primjedbama udruženja.
S.G.
