Istraživači su se fokusirali na oblast nacionalnih parkova Biogradska gora, Durmitor i Prokletije i sve lovne jedinice u okolini ovih zaštićenih područja. Sagovornik Portala Analitika naglašava da su prilikom istraživanja sakupili pet, kako kaže, čvrstih dokaza u vidu krzna, lobanja, slika sa odstrijeljenim jedinkama, a posljednji čvrsti dokaz je iz 2002 godine. Perović ističe da su sakupljena tri uzorka za DNK analizu, i da se oni obrađuju u Švajcarskoj, a rezultati se očekuju uskoro.
“Istraživanje podrazumijeva otkrivanje potencijalne rasprostranjenosti balkanskog risa na teritoriji Crne Gore kroz standardizovane upitnike za lokalno stanovništvo, pri čemu će se obraditi podaci o potencijalnim staništima kako za balkanskog risa tako i potencijalna staništa i trend populacija drugih sisara koji predstavljaju risov plijen i koji su mu konkurencija. Ukupno su urađena 242 upitnika od čega 53,5 odsto čine lovci, 9,1 odsto lovočuvari, 8,7 farmeri, 4,6 šumski inspektori, 2,2 odsto čobani i 21,9 odsto čine ljubitelji prirode, planinari, sakupljači bilja i pečurki”, objašnjava Perović.On naglašava da su se na osnovu preliminarnih rezultatata bazičnog istraživanja izdvojila tri regiona gdje možemo danas očekivati prisustvo balkanskog risa u Crnoj Gori. Ovaj prostor će ubrzo biti pokriven kamera zamkama za divlje životinje. Tako će se prvi put definisati stvarna gustina populacije kako balkanskog risa tako i ostalih krupnih sisara u zaštićenim područjima i van njih. Paralelno sa ovim aktivnostima radiće se na proširenju zaštićenih područja, unaprjeđivanju upravljanja divljinom i podršci tim aktivnostima putem kontinuiranog istraživanja i praćenja, kaže Perović.
Naš sagovornik podsjeća da je ris samotnjak koji lovi prije svega u sumrak i noću. Lovi male i srednje velike sisare, ptice, zečeve, ali i veće sisare poput divokoza i srna, zavisno od toga koje vrste žive na njegovom staništu.
Lovi tipično kao sve mačke. Prikrada se iz zasjede, zaskoči lovinu, ili je sustigne u kratkom trku, i žrtvu ubija zubima i kandžama. Ris veoma efikasno ubija odabrane žrtve zahvaljujući savršenoj koordinaciji između mozga i kićenki - "senzora" smještenih u ušima, naročito noću, jer dobro vidi, šest puta bolje od čovjeka, zahvaljujući mogućnosti adaptacije zenica na svjetlosne uslove.
Dužina tijela im je do 1,30 m (uz dodatak repa od 11 do 20 cm). U srednjoj Evropi, zavisno od područija gdje žive, prosječno su teški od 20 do 26 kilograma. Ženke su s prosječnom težinom od 17 do 20 kilograma (krajnosti su 12 do 29 kg) znatno lakše od mužijaka. Zajedničko svim vrstama risova su šiljaste uši s čuperkom dlake na vrhu i kratak rep. Krzno im je žućkasto do sivo smeđe i često prošarano tamnijim pjegama.
Balkanski ris ima izražene čuperke, duže dlake na obrazima. Imaju vrlo oštar vid i istaknut sluh koji im omogućava da lako otkriju plijen.
Za samotnjaka čije su stanište planinske vrleti je specifično da sitnije žrtve jede cijele, a krupnije odvlači na skriveno mjesto, gdje najprije jede meke djelove, pa onda ostatak. Nepojedenu žrtvu obiljležava mokraćom i ljepljivom pljuvačkom. Vraća se na skriveni nepojedeni plijen, a kada je uznemiren napušta i svježe ulovljeni plijen.
Smrtnost mladunaca balkanskog risa je vrlo velika, tako da samo oko polovine mladunaca doživi godinu dana. Očekivani životni vijek im je 10 do 12 godina, ali postoje i izvještaji o jedinkama koje su doživjele i dvadesetčetiri godine.
Sagovornik Portala Analitika kaže da je risov jedini prirodni neprijatelj čovjek, koji svojim činjenjem i ne činjenjem utiče na opstanak ove vrste.
Projekat za očuvanje posljednjih jedinki balkanskog finansiran je od njemačke organizacije za zaštitu prirode EuroNatur. Pored ove organizacije, partneri na ovom projektu su i švajcarska organizacija Kora, Makedonsko ekološko društvo i Društvo za zaštitu i očuvanje prirodne sredine u Albaniji, kao i kao nevladine organizacije Finch i Kora sa Kosova. Takođe, u projektu učestvuju i druge nevladine organizacije i nadležne vladine agencije u zemljama u kojima ris živi, kao i međunarodne institucije, poput Norveškog instituta za istraživanje prirode, Međunarodne unije za očuvanje prirode (IUCN), Komisije za očuvanje vrsta (SSC) velikih mesojeda - inicijativa za Evropu, te IUCN/SSC-ove Specijalističke grupe za mačje vrste.
Istraživači kažu da je posljednji trenutak da se jedna od najugroženijih vrsta u Evropi spasi, a naš sagovornik se zahvaljuje svim lovačkim društvima, upravama nacionalnih parkova Durmitor, Biogradska gora i Prokletije, šumarkim inspektorima i svima ostalim koji su pružili nesebičnu pomoć pri sakupljanju podataka koji bi trebalo da pomognu u očuvanju balkanskog risa, šumskog samotnjaka kojem prijeti nestajanje.
foto. novosti.rs
