Prema usvojenoj informaciji, ukupan budžet realizacije postavke u crnogorskom paviljonu iznosi nepunih sto hiljada eura, od čega će 70.000 dati ovo Ministarstvo iz svog budžeta, a 29.915 eura obezbijediće članovi autorskog tima kroz međunarodne fondove. Prostor za predstavljanje je još 2012. godine obezbijedilo Ministarstvo kulture za potrebe izlaganja na ovom i bijenalima umjetnosti koji se održavaju u Veneciji.
Autorski tim upravo usvojenog koncepta projekta za crnogorski nacionalni paviljon su Dijana Vučinić (Studio DVARP, Podgorica), Nebojša Adžić (predsjednik Saveza arhitekata Crne Gore), Boštjan Vuga (Studio SADAR+VUGA, Ljubljana), Simon Hartman (Studio HHF, Bazel) i tandem Andreas i Ilka Rubi (Ruby Press, Berlin). Riječ je o renomiranim stvaraocima koje crnogorska javnost već poznaje, prije svega zahvaljujući organizaciji Ljetnje škole arhitekture Kotor APSS (koji već dvije godine postoji u okviru Kotor Arta) i pokretanja Salona crnogorske arhitekture na Cetinju. Tim iz Crne Gore bi svojom idejom trebalo da odgovore na temu „Fundamentals“ („Osnove“) najznačajnije smotre arhitekture u svijetu, koju je zadao njen ovogodišnji umjetnički direktor Rem Kolhas. Naravno, i Kolhas je svjetsko ime arhitekture koga smo imali priliku da ugostimo i upoznamo kada je sa Marinom Abramović u oktobru 2012. godine na Cetinju promovisao koncept Marina Abramović Community Centre „Obod“ Cetinje (MACCOC). Njegova je namjera da ovogodišnje Bijenale, nakon izdanja posvećenih slavljenju savremenosti, fokusira na istoriju – na neizbježne elemente kompletne arhitekture koje je koristio svaki arhitekta, svuda i u svako vrijeme i na evoluciju nacionalnih arhitektura u posljednjih sto godina. Prema najavama, u tri komplementarne manifestacije koje će se odvijati u Centralnom paviljonu, Arsenalu i Nacionalnim paviljonima u Veneciji, „retrospektiva će generirati svježe razumijevanje fundamentalnog bogatstva arhitekture, koje je danas toliko iscrpljeno“.
- Svaka od ovih zgrada je dio grada, dio istorije i dio današnjeg društva. Svaka od ovih zgrada je, u današnjem izdanju, izvan svog inicijalnog konteksta. Ovo su objekti koji nose prošlost – jugoslovensku i crnogorsku. One su svjedoci da se, kao društvo, nijesmo umjeli nositi sa prošlošću. Svi su objekti javne arhitekture i raspoređeni u četiri karakteristične crnogorske regije, izgrađeni u poslijeratnom periodu procvata, kako za Crnu Goru, tako i za Jugoslaviju.
Uz podsjećanje da problem zapuštenosti objekata nije samo naš, autori koncepta crnogorskog paviljona na Bijenalu arhitekture dodaju kako su oni ujedno primjer nezainteresovanosti balkanskih zemalja da poštuju i obnove graditeljsko nasljeđe jugoslovenske (zajedničke) prošlosti.
- Kao da su potpuno kontaminirane nečim što datira iz socijalističkog razdoblja, ove zgrade su obično prepuštene same sebi da polako propadaju. Izgleda da niko na Balkanu trenutno ne želi, ili nije u stanju, da vidi bilo kakvu vrijednost u njima. Ali, ovi objekti posjeduju vrijednost sa različitih aspekata.
Na pitanje koje su vrijednosti preporučile ova četiri arhitektonska djela za okosnicu predstavljanja Crne Gore na Bijenalu u Veneciji, članica autorskog tima arhitektica Dijana Vučinić za Portal Analitika kaže:
- Vjerujem da ćemo vrijednosti tek identifikovati, odnosno ono što je važno u ovom trenutku, a to je njihov potencijal, vrijednosti koje se mogu iskoristiti. Objekti su odabrani u odnosu na samu temu Bijenala, tu apsorpcija moderne. U odnosu na ovu temu, svaka bi zemlja u nacionalnim postavkama na svoj način prikazala proces brisanja nacionalnih obilježja u korist usvajanja jedinstvenog jezika moderne. Kada je Crna Gora u pitanju, vjerujemo da je jedan od najznačajnijih perioda u arhitekturi - i društvu uopšte - bio taj period jugoslovenske moderne, period preporoda. Tako smo i odabrali objekte.
Ona dodaje da su, tokom razmatranja koncepta, u obzir uzeli još nekoliko važnih objekata, prije svega Dobrovićevo Dječije odjeljenje Instituta u Igalu, i Hotel „Berane“ Radosava Zekovića, na čijoj će reanimaciji takođe raditi.
Prikazivanje ovih objekata i njihovih potencijala biće realizovano kroz nekoliko segmenata i prezentacija, počevši od velikih maketa i fotografija ovih građevina. Biće urađena i javno prezentirana identifikacija potencijalnih scenarija razvoja. Takođe, u okviru otvaranja paviljona, sa drugim učesnicima Bijenala biće organizovano okupljanje i diskusija koja će inicirati različite pristupe i mišljenja u odnosu na poslijeratno graditeljsko nasljeđe. Konačno, nesvakidašnji segment ovog projekta je putovanje brodom na relaciji Venecija – Kotor, kao posebni događaj u okviru postavke.
Iako još nije poznata tačna scenografija postavke, Vučinić kaže da će biti predočeni i razvojni scenariji za svaki od odabranih objekata.
- Cilj nam je da provociramo posjetioce da razmišljamo u tom pravcu. Radiće se makete, prikazi objekta koje bi trebalo da pokažu prostorni potencijal i više od toga: koje bi trebalo da pokažu vrijednost ovih objekata, kontrapunkt njihovom današnjem stanju.
Do 7. juna i otvaranja paviljona kojim će se svjetskoj javnosti predstaviti Crna Gora, njegovi autori namjeravaju da organizuju dvije radne sesije. Prva je najavljena za 10. april u Podgorici, a druga tačno mjesec dana kasnije u Berlinu.
- Datumi i lokacije još nijesu u potpunosti zaokruženi. Ali, to su sesije na kojima ćemo razvijati projekat i tačno definisati sadržaj postavke. S obzirom na angažmane i mjesta na kojima svi radimo i živimo (Nikšić, Podgorica, Ljubljana, Berlin, Bazel), teško je uskladiti termine sastanka, pa najveći dio posla završavamo preko Skajpa (Skype) i elektronske pošte. Nebojša Adžić je novi u grupi, a mi smo ranije već radili ovako, najviše na studiji za Hotel „Fjord“, kao i na programu prošlogodišnjeg Kotor APSS-a.
Kako je drugi ključni momenat crnogorskog predstavljanja na Bijenalu arhitekture putovanje brodom 2. jula na relaciji Venecija – Kotor, izgledno je da će taj segment biti povezan sa narednom Ljetnjom školom arhitekture u Kotoru.
- Putovanje brodom je posljednji korak, dosta velik i komplikovan. Vjerujemo da je, možda, i najvažniji. Još ne mogu reći ko će sve biti na tom brodu, ali je sigurno da će to biti upravo učesnici narednog Kotor APSS-a, koji se i ove godine održava u okviru Kotor Arta. Naravno, to će biti arhitekte, ali i drugi profesionalci koji mogu doprinijeti daljem procesu oživljavanja odabranih objekata – dodaje Vučinić.
Ona dalje navodi da se ovim putovanjem Kotor povezuje sa Venecijom, odnosno Bijenalom.
- Najvažniji cilj ovog putovanja je promocija ideje o interpolaciji istorijskih sekvenci, a u korist urbanog razvoja mjesta. Zato je ono rimejk legendarnog putovanja brodom iz 1956. godine od Venecije do Dubrovnika. Na tom putovanju je bila grupa arhitekata koji su kasnije postali poznati kao TEAM X, a brodom su došli na 10. konferenciju CIAM. Jap Bakema, inicijator puta, predložio je tada da brod stane u Split, kako bi se grupa upoznala sa Dioklecijanovom palatom – primjerom kako moderni urbanizam može da procesuira istoriju bez „tabula raza“ pristupa. Mnoge lokacije danas na svijetu - Italija, prije svega - suočene su sa suprotnim izazovom: preventivnim izumiranjem – uništenjem savremene arhitekture i urbanizma usljed pretjerane dominacije prezervacije nasljeđa. Zato predlažemo ponovno putovanje brodom, ali ne sa stajanjem u Dubrovniku, koji je postao tačno takav istorijski grad sa razglednice koji paralizuje dalji razvoj kulture građenja, već put do Kotora. Grada koji pripada svjetskoj kulturnoj baštini, a koji ima potencijal da se dalje revitalizuje, tako što fascinantnim, ali praznim, odnosno napuštenim objektima jugoslovenskog modernizma može da da važan preporod – zaključuje Vučinić.
Da podsjetimo: Objekat kajakaškog kluba „Galeb“ na podgoričkoj plaži „Labud“ je iz 1960. godine, i njegov autor je arh. Vukota - Tupa Vukotić. Spomen Dom NOB-a u Kolašinu iz 1976. i Dom revolucije u Nikšiću iz 1979. godine su djela arh. Marka Mušića. Posljednji po nastanku je Hotel „Fjord“ u Kotoru iz 1986. godine, koji je uredio arh. Zlatko Ugljen.
K.J.
