On je istakao da se slojevitost oslikava u brojnim ličnostima koje su u djelu pomenuti; osim muzičara, tu su i političari, i sportisti, najpoznatiji ljudi nekadašnje Jugoslavije.
- Šest mjeseci sam samo pisao knjigu, a mnogo duže sam je pripremao, stalno praveći balans između onoga što volim, što je dobro i što treba da bude u ovoj knjizi.
Uz čestitke za utakmicu sa Ganom, Ivačković je kazao kako ga je pobjeda Crne Gore podsjetila na euforične dane kada je SFRJ bila osma svjetska sila u fudbalu.
- Želio sam da upoznam ljude sa time kakva je to bila zemlja – velika i cijenjena, koja nije cijenila sama sebe.
Uz komentar Jelene Krsmanović, urednice Salona i moderatora večeri, da je njen sagovornik višestruko talentovani otac šestogodišnje kćerke, Ivačković je kazao da su upravo djeca razlog nastanka njegove knjige.
- Ovo je knjiga posvećena mojoj kćerki, sa ambicijom da oni koji ništa ne znaju o nekadašnjoj Jugoslaviji, tom vremenu i muzici, nešto saznaju. To je i moj inventar - da sve podsjetim na najmirnije i najnormalnije godine našeg života, knjiga iz koje sa svih strana dopiru zvuci muzike uz koji smo odrastali.
On dodaje kako su mnogi u njegovoj knjizi našli svoje mjesto.
- U knjizi sam prkosio svom ukusu. Bilo je važno da se u njoj nađu ljudi koji su bili tada bitni, popularni, koji su formirali ukus. Jer, imali smo čime da se ponosimo, naročito ’50-ih i ’60-ih godina.
Jugoslovenska rok muzika, po njemu, nije bila suprotstavljena vladajućim strukturama. Naprotiv, mnogi su u njoj vidjeli način da zemlja napravi otklon ka zapadu i njihovim vrijednostima. Tako su rokeri, suprotno ubjeđenjima, bili „poslušni“.- U Jugoslaviji nije bilo nagrada za rok muziku, ali jeste nagrada Sedam sekretara SKOJ-a koja je dodjeljivana i rok muzičarima. Tako je zemlja svoje (potencijalne) neprijatelje pretvorila u najveće pristalice – precizirao je Ivačković.
Osvrćući se na današnju muziku, sa akcentom sa turbo folk, on je podsjetio na vrijeme kada i način kako su različiti pravci popularne muzike osvajali ovdašnje prostore.
- Tako su se ’60-ih i ’80-ih paralelno desile eksplozije novokomponovane narodne i rok muzike. I dok je ’60-ih to nazivano šundom, pa novokomponovana narodna muzika nije mogla da se nađe na televiziji, bila je van institucija, „narodnjaci“ su se osvetili ’80-ih godina. Turbo folk je pretvorio medije u sopstveni servis.
Zato se postavlja pitanje na koji način djeca danas mogu znati što je kvalitetna muzika.
- Potrebno je strpljenje, taktičnost da se izgradi ukus. Dijete treba samo, kroz odrastanje, da shvati šta je kvalitet – kaže on i dodaje:
- A kako bi se zvala knjiga o muzici danas? Pa – „Kako smo proplakali“ – zaključuje Ivačković.
Na 6. Zimskom salonu knjige sjutra će biti prvi put javno predstvljen roman „Šamaranje“ Stefana Boškovića. Riječ je o drugonagrađenom djelu sa Crnogorskog konkursa za najbolji neobjavljeni roman koji je Pobjeda raspisala prošle godine.
Promocija je zakazana za 21 čas u Gradskoj knjižari, a o knjizi će govoriti nagrađivani pisac Ognjen Spahić, dramaturg Vasko Raičević, Vlatko Simunović, rukovodilac izdavačke djelatnosti Pobjede, i autor.
Bošković je dramaturg i jedan od osnivača Alternativne teatarske aktivne kompanije (ATAK). Njegov prvi dramski tekst, pod nazivom „Eros na Trgu slobode“, krajem decembra je izveden kao dio pozorišnog triptiha „19. decembar – dan poslije“.
K.J.
Foto: I.Božović
