Mladi podgorički dramaturg tim naslovom je osvojio drugu nagradu na prošlogodišnjem konkursu Pobjede za neobjavljeni crnogorski roman, koji upravo urednik izdavačke djelatnosti te kuće Vlatko Simunović karakteriše kao „književni tekst koji je nekonvencionalan“. Naime, pornografija – do najogoljenijih detalja - je glavna nit romana „svedenih rečenica i besprijekornog stila“. Ovim ga je autor, dodaje Simunović, podsjetio na nekoga dobro upoznatog sa anglosaksonskom književnošću („kao da je upravo to i studirao“), ali se ispostavilo da je riječ o drugačijoj obrazovnoj osnovi.
- Upoznat sam sa ovim tekstom još od njegovog nastajanja. Nije klasični tip romana, već se sa likovima upoznajemo kroz detalje u tekstu - poput scenarija za film - a priča je svedena. Dramaturgija proces odbacivanja viškova, suprotan pisanju romana, što se vidi i u ovom Stefanom romanu. Takav je i njegov jezik – ogoljen, kojim se ništa ne objašnjava, ni kakvi su ljudi, ni kakav je svijet. To ne znači da se zanemaruje forma u pisanju, ali je ona više dramaturška – smatra Boškovićev kolega, dramaturg Vasko Raičević.
Nešto drugačijeg stava je jedini romanopisac među sinoćnjim govornicima. Ognjen Spahić, autor nagrađivanog naslova „Hansenova djeca“, u „Šamaranju“ vidi otpor elitističkom shvatanju umjetnosti i dodaje:
- Od prve strane nečijeg romana, naročito prvog, najčešće ne očekujete ništa. Od Stefana, kojeg već dugo znam, nisam očekivao ništa dobro. Ali, početak sa listom porno stranica na engleskom jeziku, na koji se nastavlja priča o glavnom liku sa tipično crnogorskim imenom i prezimenom, zaista su neočekivani.
Spahić dalje navodi što ga je sve pozitivno iznenadilo u debitantskom romanu Boškovića, jer, kako kaže, devet redova koje je napisao o ovoj knjizi na njenim koricama „nisu za pohvalu“. Zato smatra svojom obavezom da čitalačkoj publici predstavi svoj pravi stav.
- Privukla me nevjerovatna, istinski bogata galerija likova. Svi oni govore samo ono što treba, u nekom podgoričkom dijalektu, i izgovaraju sjajne misli na kojima bi i Uelbek pozavidio.
Podsjećajući da je iza Boškovića već više dramskih tekstova koji su igrani ili ekranizovani, nagrađivani pisac podsjeća da se „život sastoji od kompromisa i borbe sa strahovima“.
- Postoji prostor gdje nema kompromisa, a to je prozni tekst. Mislim da Stefan upravo tako piše... „Šamaranje“ je važan roman u regionalnoj literaturi, jer je jedna od rijetkih knjiga gdje se polni organiz zovu pravim imenom. Izdavač, tačnije Vlatko Simunović, imao je pozitivan osjećaj da ovdje postoji kvalitet koji će prevazići granice – zaključio je Spahić.
Simunović, pak, dodaje kako je „u svakoj knjizi bitna sposobnost autora da sačuva iluziju vjerodostojnosti“. Ne manje bitan je postupak na koji je pisac stigao od prve do posljednje slike svog teksta.
- S površne, polazište knjige jeste pornografija. Međutim, krenuo sam od likova – kao i dramskom tekstu – i znao sam početak i kraj. Ono što nisam znao je kako ću likove dovesti od tog početka do tog kraja. Uz to, ne volim jasne, određene krajeve već želim da se ostavi barem malo prostora za čitaoca, gledaoca – opisuje Bošković neke od ključnih momenata u svom stvaralačkom procesu.
On je takođe otkrio da već radi na drugom romanu, „koji neće imati nikakve veze sa pornografijom“.
- Pišem o onome o čemu znam da pišem. Počinjem od nečega što me isprovociralo. Svijet je prezasićen seksom i izazov je da pišem o nečemu što sa tim nema veze – zaključio je Bošković.
K.J.
Foto: I.Božović
