Predstavljajući nove radove u Perjaničkom domu, zajedno sa radovima svog nekadašnjeg profesora Miodraga Rogića, Burić je nakon niza godina podgoričkoj publici pružila priliku da uživaju u njenim ostvarenjima. Na izložbi grafika, koje su objedinjene nazivom „Trajanje“, ona je prezentovala grafičku tehniku koju je nazvala „samotipija“.
O nastanku ciklusa i osnovnoj niti koja se provlači kroz njeno stvaralaštvo, čuvena umjetnica kaže:
- Ovo su radovi iz najnovijeg ciklusa pod nazivom „Skidanje rđe“, koji je nastao 2011. godine. U stvari, to su radovi koji su u kontinuitetu nastajali eksperimentom u grafici, počev od klasične tehnike duboke štampe, po kojoj me šira javnost zna skoro tri decenije, pa do najnovijih. Ta linija kontinuiteta iz rada nastavlja se iz ciklusa u ciklus i gradi neku novu grafiku. Uvijek je prisutna i granična linija, kako u grafici, tako i u drugim medijima – slici, instalaciji - ali rijetko kada pravim odvajanje.
Na pitanje kako su konkretno nastajali radovi koji sada pripadaju ciklusu „Skidanje rđe“, Burić nam je ukratko rekla jednu nesvakidašnju priču.
- Gradeći atelje blizu Podgorice, u Farmacima, zatekla sam kuću staru 250 godina, koja je trebalo da se ruši. Međutim, sačuvala sam je, kao i sve elemente koje sam pronalazila u međama, u kući, odbačene. Tako sam pronašla neki stari nož, viljušku, kašiku... To je bilo prije deset godina, a sve te stvari sam sklanjala, ne znajući da ću jednog dana ovo da uradim.
Tako je, dodaje, nastalo za nju specifično umjetničko iskustvo. Zarđale stvari postale su način pročišćenja, kako umjetničkog, tako i ličnog.- Skidanjem rđe dolazi do pročišćenja, koje je upravo u grafici vrlo bitno. Krenula od sebe, s namjerom da uradim nešto kao pojedinac, da pokušam da skinem nešto te rđe. Upravo je grafički papir primio rđu i tako učinio jedno pročišćenje... Taj artefakt, odbačeni element, nosi jednu ekspresiju, jedan život koji je upravo sada – preko ovog novog naziva „Skidanje rđe“ - dobio potpuno novu dimenziju, novi život.
Ali, što se dogodilo sa pronađenim, starim predmetima nakon što je sa njih „skinuta rđa“? Burić s radošću odgovara da su artefakti sada „čistiji“ i da su „zahvalni što su sačuvani“, što će na bilo koji način nastaviti svoj život.
- Zato su i ove grafike ujedno sljedeći ciklusi, jer se iz rada u rad otvaraju nove ideje. U njima se nalazi moja maksimalna posvećenost, kao što je to bilo u ciklusima radova sa vinom i vinovom lozom. A maksimalna posvećenost kasnije urodi plodom.
Jedan od novih plodova jesu upravo predstavljeni radovi. Burić je na njih izuzetno ponosna, jer su rađeni novom grafičkom tehnikom.
- Izložba nije samo edukativnog karaktera, nego i inovativnog. Skidajući rđu, gradeći taj otisak ne na klasičan način, presom – nego ručno, na potpuno novi način, gradio se jedan „samootisak“. Kao suvi žig. Inovacija u mom radu – jer to nisam nigdje vidjela – jeste da grafiku potpisujem sa obije strane. Posjetilac koji uđe u prostor sa grafikama, može da vidi potpis sa obije strane grafičkog lista: jedna tehnika je monotipija, a druga je samotipija. Znači - ona se sama stvorila. I inovacija je ta fina radost u stvaranju.
Na kraju, Burić potcrtava da su Podgorici, kao i prethodna dva puta u galerijama u Čačku i Beogradu, njeni radovi izloženi sa onim beogradskog umjetnika Miodraga Rogića.
- Meni je posebno drago što je Galerija „Nadežda Petrović“ iz Čačka, koja je jedna od najboljih galerija u Srbiji, i ovoga puta prepoznala kvalitet mog eksperimenta u grafici. Jer, biti u društvu profesora i sadašnjeg kolege Rogića je nešto veliko – zaključila je ona.
Sinoćnjem otvaranju izložbe u Perjaničkom domu, grafičar iz Srbije nije prisustvovao zbog poznih godina, a brojnoj publici se biranim riječima obratila kustos postavke Julka Marinković.- U najvećem broju izloženih radova umjetnica se bavi rđom kao grafičkim materijalom. Primarnim otiskivanjem kašikom, ona skida rđu sa površina koja evociraju na zajedništvo, stvarajući jedinstvene transfiguralne potrete, svojevrsni grafički inventar arhetipova. Nasuprot primarnom i ličnom grafičkom izrazu Burićeve, Rogić je u konstantnom nadograđivanju i traganju za apsolutnim mogućnostima sostvenog likovnog izraza, prepoznatljive ikoničnosti i minimalizma korišćenih sredstava... U sferi minimalističkih očekivanja od grafičke umjetnosti na pragu 21. vijeka, suštinski se susreću ova dva umjetnika dijalemtralno različitih postupaka – dok Rogić iz dubina sadržaja prizora ide ka površini, Burić krči put da iz materijalnih činjenica, formi i događaja, dopre do inih dubina, gdje je od doživljaja ostalo samo osjećanje – kao fluidni trag duboko zatomljene energije – istakla je Marinković.
Podsjećamo, organizatori izložbe su Centar savremene umjetnosti Crne Gore, Crnogorska akademija nauka i umjetnosti i Umjetnička galerija „Nadežda Petrović“ iz Čačka.
K.J.
Foto: I.Božović
