Sajmovi knjiga su korisna stvar. U najširem smislu, oni služe ili da vidite koliko ste mali, ili koliko ste veliki. Jer se kulturom se mjeri jedna nacija. Ovogodišnje učešće Crne Gore, tj. crnogorskih izdavača predvođenih Otvorenim kulturnim forumom sa Cetinja, na Međunarodnom sajmu knjiga u Lajpcigu, pokazalo je koliko smo i mali i veliki. U to da smo mali, ruku na srce, nijesam ni sumnjala, ali sad znam da smo manji nego što bi smjeli biti. U raskošnom svijetu paradoksa, vjerovatno smo najmanji.
Najmanji smo zato što smo sa svega devet izdavača koji su se predstavljali u Lajpcigu imali zasigurno najraznovrsniju književnu ponudu, kada govorimo o (realnim) balkanskim standardima; najmanji i zato što se izdanja naših izdavača tehničkim i sadržajnim kvalitetom mogu porediti sa svjetskim izdavačima; što smo izložili skoro sve književne žanrove: od dječije literature, drame, teorije, istoriografije, proze, poezije...; najmanji smo i zato što su naši pisci uveliko nagrađivani svjetskim nagradama, najmanji smo što su naši pisci i na susjednim štandovima - među regionalnim izdavačima; najmanji smo što smo sve naše imali na šest kvadrata štanda velikog sajma knjiga u Lajpcigu.Paradoksalno, postoje i nekolike situacije zbog kojih smo najveći: najveći smo po najmanjem budžetu za izdavaštvo i prevodilaštvo u regionu i, vjerovatno, u istoriji izdavaštva; najveći smo što između ovih devet izlagača i još nekoliko onih koji nijesu ove godine izlagali, uglavnom iz ličnih i političkih razloga, malo ko s kim zbori; najveći smo što su ovakvi apsurdi opšta mjesta, destruktivne strasti kojih ćemo se teško osloboditi, ako nam u budućnosti prioriteti budu isti.
Sajmovi poput Lajpciga upravo najviše trebaju književnostima čije su moći male. Crnogorska književnost je mikrokosmos u odnosu na, recimo, njemačku, ali se baš zbog te kvanititativne minornosti lako može prepoznati kvalitet koji se da ponuditi svijetu.Sajmovi knjiga su takođe mjesta gdje se sklapaju poslovi i razmišlja o budućnosti izdavaštva i autora. Ove godine su za crnogorsku književnost bili zainteresovani ljudi poput Dietmara Bohma, marketing menadžera izdavačke kuće Helbling.
Reportažu o crnogorskom izdavaštvu uradio je Mirko Schwanitz, glavni urednik German Culture Radio-a koji je dio šire grupe IC-MN (International Correspondence - Media Network). Crnogorski autori su nastupili na večeri u organizaciji Udruženja Crnogoraca „Perper“ (Montenegrinisch-Saechsische Gesellschaft e.V. „Perper“) iz Lajpciga, koje vodi Mijodrag Zečević. I njemačkim medijima je dato nekoliko intervjua...
I, eto, nakon ovogodišnjeg nastupa na Lajpciškom sajmu knjiga koji je predvodio OKF, biće objavljena antologija crnogorskih savremenih pjesnika na njemačkom jeziku. Tek sad... U jednoj predivnoj pjesmi, Pavla Goranovića interesuje kako mirišu knjige. A mene će interesovati kako na njemačkom zvuče njeni stihovi: „Čuvam miris jedne knjige, / dragocjen kao znanje njemačkog jezika“.
