Početne analize stijena koje su misije Apolla donijele na Zemlju sugeririsale su da je Mjesec bio potpuno suv. No, u posljednjoj deceniji proučavanje vulkanskog stakla i apatita u mjesečevim stijenama otkrilo je da su bogate vodonikom što je bila vjerodostojna podloga za tezu o prisustvu velikih količina vode na Mjesecu u trenutku dok su se razni minerali kristalizovali tokom hlađenja magme.
Rezultate istraživanja Bojs sa univerziteta Kalifornija objavio je u časopisu Science.
Bojs je sa saradnicima simulirao formiranje minerala apatita koji sadrži različite količine nepostojanih elemenata vodonika, hlora i fluora. Naučnici su pokazali da je moguće započeti s bilo kojim udjelom vode u magmi i variranjem tek stepena kristalizacije i udjela hlora stvoriti sve oblike apatita pronađene u stijenama na Mjesecu.
"Mislili smo da se radi o pukoj proporcionalnosti, odnosno da što je više vodonika u apatitu to je više vodonika u magmi", kazao je Bojs.
foto: index.hr
