Nedovršena zgrada vlasništvo je Zorice Klikovac koja je je 2012. godine osuđena zbog milionske prevare na četiri godine i tri mjeseca, jer je iste stanove prodavala nekoliko puta različitim kupcima. Po svemu sudeći, izvjesno je da će ovaj objekat, ambiciozno započet, koji se nalazi tik uz studentski dom „Plavi dvor“ i uz dvorišta tri srednje škole, dugo stajati nedovršen. Tako nedovršen, ne samo da je ružan, jer vremenom i propada, već predstavlja veliku i stalnu opasnost, budući da je ograda kojom je obezbijeđen na više mjesta oštećena.

Umjesto ulaznih vrata, stoji improvizovana kapija, koja ne predstavlja nikakvu prepreku da se uđe u zgradu. Uostalom, u nju se može ući i preko skele koja sa jedne strane stoji uz fasadu. Unutra, nigdje ograde, ni na stepeništu, ni na balkonima, svuda lom i krš, kao da su građevinski radovi u toku, a nisu - evo već godinama.

Po nedovršenim stanovima, razbacana stara obuća i odjeća, pa i ormar i druge stvari, što upućuje na to da u zgradi, barem povremeno, boravi poneko.

No, ovakvih nedovršenih zgrada u Podgorici, i to na izuzetnim lokacijama, ima više. Pored luksuznih novih građevina u crnogorskom glavnom gradu, ima i onih započetih, čije pozicije dobro govore o tome da su njihovi investitori imali itekako dobre relacije sa lokalnom upravom.

Zaklanjajući iz pravca Hemijske čistione i Vezirovog mosta pogled na jednu od najljepših podgoričkih zdanja, Gimnaziju „Slobodan Škerović“, početa je i nikad završena zgrada koja je trebalo da bude stambeno-poslovni objekat. Istini za volju, ono što je napravljeno, upućuje na to da investitor nije htio uložiti bogzna koliko novca, a da nije ni posebnog ukusa. To, očigledno, gradskim ocima nije smetalo da mu dozvole gradnju.

Iz prostora koji su trebalo postati poslovni, iz podruma i prostorija u prizemlju zgrade, širi se smrad smeća koje se tu nagomilava godinama i, po svemu sudeći, još godinama će.

Po antenama i ponekom klima uređaju na sivoj, ružnoj i nedovršenoj fasadi, vidi se da ima useljenih, koji do stanova moraju ići uz veliki oprez, s obzirom da nigdje nije postavljena zaštitna ograda na stepenicama.
Mali podgorički „domovi revolucije“: Pored tržnih i poslovnih centara poput Atlas capital centra, Kruševca, Palade, postoje i oni koji još uvijek nisu imali svečano otvaranje.

Jedan od njih je i Montenegro office centar koji se nalazi odmah iza Osnovnog suda. Zanimljivo je reći da je investitor ove zgrade bilo Magnat osiguranje koje je prije dvije godine, izgubilo licencu za rad! Višespratno i prilično gabaritno zdanje u već natrpanom prostoru, stoji nedovršeno u fazi osnovne betonske konstrukcije, a ograda kojom je obezbijeđen cijeli prostor, je ili trošna ili ne postoji.

Kako se nalazi odmah preko puta OŠ „Sutjeska“, predstavlja nesumnjivu opasnost po radoznale učenike škole, ali i djecu iz okolnih zgrada i kuća koja se igraju tuda.

„U skladu sa zakonom, investitor, privredni subjekat ili fizičko lice, na čije ime je izdata građevinska dozvola i koji je vlasnik – korisnik parcele na kojoj se gradi, je dužan da se stara o njoj i da vodi računa da su objekat i lokacija bezbjedni u odnosu na okolinu. Za objekat za koji je izdata građevinska dozvola i na kojem je prekinuto izvođenje radova ili se radovi ne izvode duži period, investitor je dužan da obezbjedi objekat u odnosu na okolinu. Takođe, investitor odgovara za direktnu štetu učinjenu trećim licima“, saopšteno je Portalu Analitika iz Uprave za inspekcijske poslove.

Izgradnju objekata za koje je izdata građevinska dozvola, a u skladu sa zakonskim ovlašćenjima, kontroliše inspektor za građevinarstvo.
Zakon je sve tako dobro riješio i kazne su za investitore visoke. Ali, samo na papiru.
"U slučaju da izvođač radova ne obezbijedi sigurnost objekta, lica koja se nalaze na gradilištu i okolini, kazniće se za prekršaj, pravno lice novčanom kaznom od 2.000 do 40.000 eura, kao i odgovorno lice u pravnom licu, novčanom kaznom od 500 do 4.000 eura“.
No, ko mari za kazne?
Do sada, ove ruine nisu, srećom, uzele danak u ljudskim životima.
Ali, znajući istorijat već legendarnog Doma revolucije u Nikšiću, samo je pitanje dana kada će ove „ruševine“ u podgoričkom gradskom jezgru, ali i one na periferiji, postati kobne po nekoga.
S obzirom da se nalaze u blizini škola i na veoma frekventnim mjestima, te da nisu obezbijeđene adekvatno, predstavljaju izuzetnu opasnost.
Umjesto da nose znakove upozorenja, i danas se „šepure“ tablama koje informišu o investitoru, godini početka radova i datumu njihovog okončanja, koji je davno, davno, prošao.
K. ĆETKOVIĆ