Skupština Crne Gore usvojila je u petak, poslije višesatne rasprave, Zakon o izboru odbornika i poslanika čime je - makar formalno - zaokružen posao oko promjena u izbonom zakonodavstvu. Nakon ponovljenog glasanja za pomenuti zakon glasalo je 55 poslanika DPS-a, DF-a, Bošnjačke stranke, Hrvatske građanske inicijative, koji su bili i predlagači zakona, dok su poslanici SDP-a i SNP-a bili protiv, a Pozitivne uzdržani.
Iako je izglasan dvotrećinskom večinom, krovni zakon u setu izbornih zakona predstavlja svojevrsni kuriozitet jer su nezadovoljstvo i sumnju u održivost usvojenih rješenja, osim stranaka koje su glasale protiv, izrazili - i sami predlagači zakona!?
Nijedna politička partija na plenarnoj sjednici u petak, osim Bošnjačke stranke koja je zadovoljno trljala ruke zbog toga što je “progurala” afirmativnu akciju na lokalnom nivou, nije propustila priliku da izrazi nezadovoljstvo zakonom koji je kasnije izglasan dvotrećinskom većinom.
Nezadovoljstvo s razlogom: rješenja koja su usvojena ne odgovoraju u potpunosti nijednoj političkoj partiji, osim BS, pa je realno pitanje: da li se - pod pritiskom političkih zahtjeva i očekivanja EU - došlo do brzopletih rješenja od kojih se mnoga kose sa Ustavom ili uopšte nijesu primjenjiva?
Nezadovoljni predlagači: Zaista je bilo neobično gledati poslnike DPS-a i DF-a koji se zajednički utrkuju u nalaženju
mana zakonskom rješenju koje su sami predložili.
DPS je ređao primjedbe: da su neka od rješenja gora od onih koja su definisana prethodnim zakonom, da su diskriminatorska uz neizbježno pitanje - da li će moći da zažive u praksi.
Primjedbe vladajuće stranke prije svega su bile upućene na elektronsku identifikaciju birača, koja do sada nigdje nije bila primjenjivana, osim na par biračkih mjesta u Albaniji gdje je, kako su napomenuli iz DPS-a, pokazala kao veoma kompleksno i neefikasno rješenje.
DPS-u je, između ostalog, zasmetalo rješenje koje se odnosi na Državnu izbornu komisiju (DIK) čijeg predsjednika po novom zakonu bira Skupština, većinom glasova ukupnog broja poslanika nakon prethodnog javnog konkursa. uz to, depesovci tvrde da amandmanski uvršteno rješenje - po kojem vanparlamentarne partije moraju da prikupljaju potpise za svoju izbornu listu, a parlamentarne ne - takođe se kosi sa Ustavom. To su rješenje iz vladajuće stranke nazvali diskriminatorskim.
Nešto manje nezadovoljstva zakonom koji su predložili izrazili su iz Demokratskog frona. Politička grupacija okupljena oko Miodraga Lekića je prije svega morala da se odrekne zahtjeva o primjeni afirmativne akcije na loknom nivou tek od 1. novembra, pristajući da se ona primjenjujei od dana stupanja zakona na snagu. No, dva ključna rješenja za koje se DF zalagao - elektronska identifikacije birača i centralizovano vođenje biračkog spiska od strane MUP-a - primjenjivaće se od 1. novembra, što znači da će te inovacije izostati sa lokalnih izbora zakazanih za 25. maj.
Riječi šefa poslaničkog kluba DF-a Gorana Danilovića - "da nijesu srećni što će ovaj zakon početi da važi od 1. novemebra, ali bolje ikad nego nikad” – najbolje govore da je DF prihvatio iznuđena rješenja.
Afirmativna akcija ili ukidanje građanske države: Brojne primjedbe i mane Zakona o izboru odbornika i poslanika koje su naveli sami predlagači, ipak ostaju u sijenci razdora i ozbiljnih nesuglasica koje je izazavalo unošenje afirmativne akcije na lokalnom nivou u prijedlog ovog akta.
Prema rješenjima iz afirmativne akcije na lokalnom nivou lista nacionlnih manjina ulazi u loklni parlament ako osvoji onoliko glasova koliko je prosječan odbornički mandat na lokalnom nivou, uz to da manjina može da bude bilo je zastupljen od 1,5 do 15 odsto u datoj opštini.
Dok iz DPS-a, DF-a i BS smatraju da tu nema ništa sporno - jer nema poklonjenih mandata nego se uvodi prirodni prag za manjinske liste i da nema govora o postavljanju linija nacionalih podjela - njihove kolege iz SDP-a, SNP-a i Pozitivne smatraju da se na taj način izlazi iz koncepta građanske u nacionalnu državu.
Potpredsjednik SDP-a Rifat Rastoder čak je nakon izglasavanja izbornog zakona istakao da ima osnova za podnošenje inicijative ustavnom sudu za ocjenu ustavnosti tog akta zbog norme o afirmativnoj akciji.- Ima osnova za obraćanje Ustavnom sudu i ocjenu ustavnosti vidjećemo da li ćemo to pripremiti I ne vjerujem da će to neko propustiti da ne uradi – poručio je Rastoder.
Talasu nezadovoljstva priključili su se i Pozitivna i SNP za koje je očigledno u pitanju politička trgovina DPS-a i DF-a koja ugrožava koncept građanske države.
Iz tih stranaka su istakli da ovakva rješenja donose korist samo DPS-u – daju im mandate manjinskih partija koji im omogućavaju da dobiju većinu u parlamentu Glavnog grada.
Epilog koji ne čudi: To što je zakon izglasan, maltene “na silu”, uz polovična rješenja i opšte nezadovoljstvo, pored brojnih nesuglasica i primjedbi kako od strane protivnika tako i među samim predlagačima Zakona, ne treba da čudi kad se posmatra način na koji je tekao čitav proces izmjena izbornog zakonodavstva.
Saga o izbornom zakonodavstvu u režiji crnogorskih političkih partija uz nesebično suflerisanje i sugestije iz Evropske unije počela je krajem maja 2013. osnivanjem Radne grupe za izgrađivanje povjerenja u izborni proces.
Iako je rad Radne grupe pomno praćen od strane medija, pozdravljen od EU, ipak - nije donio značajnije rezultate.
U najvećem dijelu rada politička prepucavanja opozicije i DPS-a zamijenila su suštinski i konstruktivan rad na izbornim zakonima, a obimno amandmansko djelovanje uslovilo je pomjeranje rokova i održavanje rekordnog broja sjednica koje je jedno parlamentarno tijelo održalo.
Konačni udarac Radnoj grupi zadali su predstavnici DF-a koji su 26. decembra prošle godine napuštili to parlamentarno tijelo čiji je cjelokupan rad ostao bez nekog značajnijeg efekta.
Nakon debakla Radne grupe, početkom januara rad na izbornom zakonodavstvu odlučila je da pogura EU.
Ni manje ni više nego komesar za proširenje Štefan File je početkom januara podsjetio da nije postignut dogovor o najvažnijim pitanjima vezanim za izborno zakonodavstvo.
Isforsirano usvajanje: Nakon toga posao Radne grupe preuzima Kolegijum predsjednika Skupštine a u pomoć su upućeni eksperti iz Brisela. Oni su krajem januara razgovarali sa predstavnicima Radne grupe o onome što su označili kao najvažniji segment izbornog zakonodavstva - Zakona o finansiranju partija.
Ubrzo nakon “sugestija” iz EU na plenarnoj sjednici 18. februara našao se set izbronih zakona. Iako tada nije usvojen krovni Zakon o izboru odbornika i poslanika, uz mnoga polovična rješenja i preko 150 amandmana, Zakon o finasiranju političkih partija na mišiće prolazi uz još tri zakona iz seta izbornih zakona.
Međutim, ni usvajanje Zakon o finansiranju političkih paritja, pod jasnim pritiskom iz EU, nije prošlo bez komplikacija i otvaranja teških pitanja. Zakon je prepun, u najmanju ruku, diskutabilnih rješenja a konačni epilog o tome da li će uopšte i biti primjenjen donijeće Ustavni sud.
Naime, DPS je, dan nakon što je sporni zakon objavljen u Službenom listu, podnijela inicijativu Ustavnom sudu za ispitivanje ustavnosti većine odredbi. Vladajuća parija smatra da Zakon o finansiranju partija krši prezumpciju nevinosti, ukida pravo na rad, ukida socijalna pomoć od dana raspisivanja i mjesec dana nakon održavanja izbora.
DPS takođe traži da se obriše član po kome između ostalog Državna izborna komisija ima pravo da sprovodi administrativnu istragu. Kad se tome doda i odredba iz Zakona o izboru odbornika i poslanika kojom je predviđeno da predsjednika DIK-a bira Skupština, većinom glasova ukupnog broja poslanika, na predlog Admnistrativnog odbora, nakon prethodnog javnog konkursa, jasno je da se tom tijelu daju ovlašćenja maltene veća od svih pravosudnih organa u Crnoj Gori. Blago rečeno diskutabilno.
Politička trgovina pod pritiskom EU: Iako je šef delegacije Evropske unije u Crnoj Gori Mitja Drobnič samo par sati nakon što je usvojen Zakon o izboru odbornika i poslanika, na svom tviter nalogu napisao da je „usvajanje izbornog zakonodavstva veliki uspjeh crnogorskih političkih partija", pitanje je da li se to može okarakterisati uspjehom.
Jer, uprkos zvanične hvale iz EU, činjenično stanje govori da je malo mjesta za zadovoljstvo – afirmativna akcija je izazvala duboko negodovanje dijela političke javnosti i otvorila priču o nacionalnim podjelama, pitanje je da li će Zakon o finansiranju političkih partija proći provjeru Ustanog suda i da li će elektronska identifikacija birača i centralizovani birački spisak biti primjenjivi u praksi.
Osim toga, Centar za monitoring je najavio podnošenje inicijative Ustavnom sudu na odredbu da vanparlamentarne partije moraju da prikupljaju potpise za svoju izbornu listu, a parlamentarne ne, koja je u svojoj biti diskriminatorska.
Usvajanjem Zakona o izboru odbornika i poslanika formalno je zaokružena priča o izbornom zakonodavstvu ali je u stvari očigledno da su dvije najjače političke grupacije u Skupštini – DPS i DF pod pritiskom iz EU i ucjena manjinskih partija, odlučile da se dogovore oko najmanje lošeg rješenja.
Time se u praksi otvara čitav niz pitanja koja tek trebaju da dobiju epilog. Lokalni izbori u 12 crnogorskih opština zakazani su za 25. maj, a mnoge ključne odredbe, među kojima su elektronska identifikacija birača i objedinjeni birački spisak, neće ni biti primjenjivane.
Međutim, na osnovu svega što je viđeno u posljednjih deset mjeseci priče o izbornom zakonodavstvu, pitanje je da li će mnoge odredbe novih zakona zaživjeti u praksi ako uopšte i prođu provjeru ustavnosti i da li će poslije svega novousvojena rješenja donijeti ikakave promjena na bolje u izbornom zakonodavstvu.
Balša KNEŽEVIĆ
