Nagrađivana drama Crnogorskog narodnog pozorišta „Lasice“, koju je Stevan Bodroža režirao po tekstu crnogorske autorke Bojane Mijović, biće igrana na Velikoj sceni nacionalnog teatra od 20 časova.
U predstavi igraju Žaklina Oštir, Nada Vukčević, Branka Stanić i Simo Trebješanin.
Scenografiju i kostime za „Lasice“ osmislila je Natalija Vujošević, saradnik na scenografiji je Mirko Radonjić, muziku potpisuje Damir Imamović, scenski pokret Nada Vukčević, dok je izvršni producent predstave Marko Poček.
- Bojana Mijović u „Lasicama“ donosi u, domaćem pozorištu deficitarnu, žensku priču. Briljatno cizelirani ženski likovi tri generacije, sukobljavaju se povodom alfa znaka jednog i jedinog muškarca u njihovim životima. Inicijalna situacija, koja nas podsjeća na ogrubjelog Čehova, pretvara se u apsurd u kojem se nadmeću emocija i surovost. „Lasice“ su vješto pisan komad, gdje se mnogo stvari događa i rješava u malom, znakovitom prostoru, dramska etida za tri Glumice i Glumca - zapisao je renomirani scenarista i profesor Stevan Koprivica o komadu mlade dramaturškinje.
Nova produkcija sa Večernje scene Gradskog pozorišta, „Slasti slave“ biće izvedena na sceni DODEST podgoričkog KIC-a „Budo Tomović“ od 20 časova.
Ovu muzičku predstavu režirao je Stefan Sablić po tekstu engleskog pisca Pitera Kiltera.
Glavnu ulogu tumači Dubravka Drakić, a ansambl na sceni čine još Mladen Nelević, Vesna Vujošević, Ivana Mrvaljević i Smiljana Martinović. Kostime je osmislio Aleksandar Nošpal, scenografiju Smiljka Šeparović, a koreografiju Slavka Nelević. Sablić je izbrao muziku, a saradnica mu je bila Mirjana Živković – Kurdadze. Kilterov tekst prevela je Teodora Marković.
Siže čini istinita priča o Florens Foster - Dženkins, „najgoroj pjevačici na svijetu“, koja je slavu i publiku stekla zahvaljujući – novcu.
- Na našem repertoaru sada je priča koja je danas potpuno zaboravljena - u jednom retro stilu – i koja će jako prijati publici. Ovo je priča o ostvarenju naizgled nemogućeg sna, koja je, s druge strane, i priča o onome sa čime se danas srećemo – korupcija i mito – kazala je Mrvaljević o temi ove komedije.
I podgorički Tržni centar „Bazar“ obilježiće Svjetski dan pozorišta. Maja Šarenac izvešće popularnu stand-up komediju „Kako postati žena kojoj se sve prašta“ na prvom spratu „Bazara“ od 20 časova, a ulaz je besplatan.Ova monodrama rađena je po tekstu Mirjane Ojdanić, prvi put je objavljenog osamdesetih godina prošlog vijeka. Satirični tekst je, nakon 30 godina i brojnih društvenih promjena, i dalje aktuelan. U odnosu na raniju verziju, izmijenjeni su samo nazivi ulica.
- Tekst izgleda kao predavanje, a Maja Šarenac savjetuje žene kako da iskoriste svoj mozak, tako da je ova interesantna priča poučna za sve dame, a sigurno će nasmijati i prisutne muškarce – navodi se u pozivu za ovu predstavu.
U Kraljevskom pozorištu „Zetski dom“ ovaj dan će obilježiti predstava „Tigar“, koju je po dramskom tekstu Mari Šizgal režirao Petar Pejaković, a biće izvedena od 20 časova.
Duodramu izvode Slaviša Grubiša i Radmila Božović, koji su ovim komadom diplomirali na Fakultetu dramskih umjetnosti, u klasi prof. Branimira Popovića.
- Komad „Tigar“ je ironična priča o malom čovjeku, o običnim ljudima. Govori o tome kako poštar otima domaćicu i odlučuje da je ritualno muči i ubije, zato što je žestoko frustriran - kako svojim životom tako i društvenim sistemom koji ga čini bespomoćnim i malim, zbog čega iz očaja traži tigra u sebi – siže je ove predstave.
Konačno, koprodukciju Barskog ljetopisa i Kulturnog centra Bar „Taštinarije“, učesvovaće danas na festivalu glumca „Dragoljub Milosavljević Gule“ u Petrovcu na Mlavi, u Bosni i Hercgovini. Dramski tekst Obrada Nenezića adaptirao je i režirao Draško Đurović.Uloge tumače Ana Simović, Aleksandar Radulović i Dragiša Simović, a učestvuju i pripadnici Specijalne antiterorističke jedinice. Kostimograf je Anastazija Miranović, scenograf Ivanka - Vana Prelević, kompozitor Žorž Nikčević, a pomoćnik režisera Slado Divanović.
- Predstava je po formi triler-komedija sa elementima komedije situacije i karaktera, koja se bavi svakodnevicom mladog bračnog para u čiji život se, sticajem okolnosti, upetljavaju majke, očevi, tašte, rođaci, komšije, kumovi - direktno ili indirektno - ne uvijek njihovom voljom, i dovode ih do ivice smijeha ili suza. Komedija „Taštinarije“ je priča o tranziciji, materijalnoj i duhovnoj. O nama, sada i ovdje, ali može se odnositi na sve mlade parove u svijetu, jer se bavi univerzalnom temom ostvarivanja životnih snova, kojih ima koliko ima i ljudi, ma gdje bili na planeti – zapisao je autor drame.
Prije igranja ovih predstava, biće pročitana poruka Međunarodnog pozorišnog instituta i Svjetske organizacije za izvođačke umjetnosti, čiji je autor ove godine južnoafrički dramaturg, dizajner i reditelj Bret Bejli.
Gdje god postoji ljudsko društvo, tu je i neukrotivi Duh predstave.
Pod krošnjama u zaseocima, na moderno opremljenim scenama svjetskih metropola; u školskim dvoranama, na poljima, u hramovima; u sirotinjskim četvrtima, i na gradskim trgovima, u mjesnim centrima i urbanism podrumima, sjedinjavamo se putem efemernih pozorišnih svjetova koje stvaramo da bismo izrazili svu našu složenost, raznolikost, ranjivost, kako u živom tijelu tako i u dahu, u glasu.
Okupljamo se da plačemo i da se sjećamo; da se smijemo i promatramo; da učimo, afirmišemo, zamišljamo. Da se divimo dostignućima tehnologije i ovaploćujemo bogove. Da nas ostave bez daha naše mogućnosti poimanja ljepote, saosećjanja i monstruoznosti. Da osjetimo energiju i moć. Da slavimo bogatstvo naših kulturnih razlika i premostimo granice koje nas razdvajaju.
Gdje god postoji ljudsko društvo, tu je i neukrotivi Duh predstave. Ponikao iz zajednice, on nosi maske i kostime naših različitih tradicija. Upreže naše jezike, ritmove i pokrete i otvara novi prostor među nama.
A mi, umjetnici koji radimo sa ovim drevnim duhom, mi osjećamo izazov da ga urežemo u naša srca, ideje, naša tijela kako bismo otkrili stvarnost u svoj njenoj svetovnosti i blistavoj misteriji.
Ali, u ovoj epohi u kojoj se toliki milioni ljudi bore za opstanak, pate pod opresivnim režimima i grabežljivim kapitalizmom, bježe od konflikata i nevolja, u kojoj našu privatnost narušavaju tajne službe, a naše riječi kontrolišu nametljive vlade; u kojoj su šume uništene, vrste iskorijenjene, okeani otrovani: šta smo mi to dužni da otkrivamo?
U ovom svijetu nejednakih moći gdje najrazličitiji hegemonijski slojevi pokušavaju da nas ubijede da su jedan narod, rasa, rod, seksualno opredjeljenje, religija, ideologija, kulturni okvir superiorniji od drugih, da li je zaista održiva ideja da umjetnost treba da budu odvojena od društvenih agendi?
Da li mi, umjetnici iz arena i sa scena, treba da se prilagođavamo sterilnim zahtjevima tržišta, ili pak treba da iskoristimo moć koju imamo: da utremo put u srcima i pamćenju društva, da okupljamo ljude oko sebe, inspirišemo, opčinjavamo i informišemo, i da stvaramo jedan svijet nade i saradnje otvorenog srca?
Uz Svjetski dan pozorišta, udruženja dramskih stvaraoca i teatarskih kuća pozvali su sve da učestvuju u interesantnom događaju namijenjenom društvenim mrežama. Naime, svi koji to budu željeli i mogli, danas treba da naprave foto-autoportret, poznatiji kao „selfi“ (selfie) tokom posjete nekog pozorište ili izvođenje predstave, i postave ga na društvene mreže uz heštag #TheatreSelfie. Pa – priključite se i vi!Foto: Gradsko pozorište, Zetski dom/N.Jovićević, classicfeel.co.za, ITI
