U sklopu praktične nastave na četvrtoj godini studija Ekonomskog fakulteta studenti su u saradnji sa prof. dr Miloradom Jovovićem, mr Bojanom Femić, Nemanjom Đuraškovićem i ljudima iz biznisa razgovarali o potencijalima Crne Gore za kreiranje međunarodno konkurentnih proizvoda i odlučili su da se upuste u detaljniju razradu ove teme za lokalna crnogorska vina. Profesor Mihailo Jovović je u uvodnom obraćanju istakao da nije preveliki broj naših prooizvoda koji imaju potencijal komparativne prednosti u odnosu na konkurenciju.
-Nije nužno da proizvod bude ponuđen masovnom tržištu da bi bio međunarodno konkurentan. Prvo je potrebno identifikovati cjenovnu politiku, ciljne grupe potrošača, kanale preko kojih im se može prići. Sve je to zahtjevalo da se uđe i u priču o brendu, komunikacijama... Razvoj robne marjke zahtjeva ulaganje, za šta najčešće individualni proizvođač nema novca pa jer neophodno umrežavanje sa kolegama i podrška od strane države. Jasne poruke sa ovog skupa bi mogle poslužiti kao podsticaj proizvođačima, asocijacijama i državi- poručio je Jovović.
Studentkinja Jelena Novaković kazala je da su na uzorku od šest maloprodajnih objekata i 11 objekata bavili prodajnim cijenama. Bavili smo se percepcijom kako potrošači biraju vina na osnovu njihove cijene.
-U kategoriji stonih vina do tri eura dominantni su veliki proizvođači. U kategoriji do šest eura je samo jedno vrhunsko vino, i to domaćeg proizvođača. U kategoriji vina od šest do 10 eura imamo i manje proizvođalče vina, ali njihvo mbroj nije veliki. U kategoriji vina od 10 do 20 mali prproizvoćači su prilično zastupljeni, koji imaju jaku konkurenciju u uvoznim vinima. Što se tiče vina preko 20 eura tu su takođe dominantni naši mali proizvođači koji u vom segmentu imaju manju konkurenciju. Smatramo da je poželjna različitost tih vina, koja bi kreirala prepoznatkjivu robnu marku- kazala je Novaković.
Njena koleginica Aleksandra Adžić kazala je da se u ugostiteljskim objektima uglavnom nude vina na čašu, ističući da će potrošači u vinskim kartama rijetko naći opis vina, te da najčešće nedostaje i preporuka somelijera. Kako je dodala, u kafeima i restoranima su uglavnom prisutni veliki proizvođači i da nedostaje veća ponuda malih vinarija.
Studentkinja Sanja Stojanović kazala je da je brendiranje bitno sa stanovišta proizvođača i potrošača, ističući da im brend olkašava izbor prilikom kupovine, a proizvođačima da lakše dođu do baze lojalnih kupaca.
-Brend se ne stvara preko noći, iziskuje mnogo napora i ulaganja. Brend se formira na različitostima u odnosu na konkrenciju, ili nekom pričom. Bitno je istaći da brendiranje nije usko vezano za velike firme- navela je ona.
Natalija Mušura naglasila je da je nakon degustacije postala svjesna koliko je truda potrebno uložiti da bi se došlo do krajnjeg proizvoda.
-Vina su nastala na Mediteranu i to treba marketinški iskoristiti i oko toga formirati priču- poručlla je Mušura.
Jovana Martinovič kazala je da je za pojavljivanje vinarija na tematskim sajmovima košta, naročito na sajmovima u inostranstvu.
-U susjednoj Hrvatskoj država plaća vinarijama troškove puta i smještaja na stranim sajmovima. Idelano bi bilo da i naša država pokriva te troškove. Sajmovi su odličan tradicionalni način promocije i uspostavljanja kontakata- konstatovala je ona.
Kako je rečeno na okruglom stolu, oglašavanje malih vinarija na društvenim mrežama i blogovima je vrlo korisno. Na internet pretraživaču Google je potraga za vinima izuzetno popularna. Preporučeno je i kreiranje specijalne mobilne aplikacije na crnogorskom i engleskom jeziku u cilju promocije vina malih proizvođača.
Bobana Mišković istakla je da elitni turizam ima određene specifičnosti, te da u hotelima sa minimum četiri zvijetdice treba ponudu vina koncipirati na kvalitetnim, skupljim vinima Plantaža i malih proizvođača.
-Takvih turista nema mnogo, ali oni su hedonisti kojima se može prodati i najskuplje vino. Isto važi i za vlasnike jahti, koji bocu vina neće platiti ispod 20 eura. Što se tiče biznis turizma, poslovni ljudi su takođe klijentela kojoj se može prodati skuplje vino. Što se tiče vikend tirista, ključ uspječne prodaje je približiti im proizvode, bez posrednika. Sredstva za promociju kvalitetnih vina se moraju naći. Lokalno stanovništvo je vrlo interesantna i ne manje značajna ciljna grupa. Računamo da bi mladi ljudi, naročito bračni parovi, bili spremni da s vremena na vrijeme probaju nešto novo i interesantno- rekla je Mišković.
Danica Koćalo ocijenila je da ima prostora za poboljšanje saradnja lokalnih proizvođača vina i ugostiteljskih objekata.
-Nacionalni restorani treba da forsiraju lokalnu hranu i vina. Ako znamo da u pojedinim restoranima nema velikog izbora vina lokalnih proizvođač smatramo da treba standardizovati i da u nacionalnim restoranima treba da postoji najmanje 10 etiketa lokalnih proizvođača- preporučila je ona.
Jelena Lakićević kazala je da je manje od 10 odsto turista probalo vina malih proizvođača i da je jasno koliko u tom segmentu iima mjesta za napredak.
-Čak 75 odsto ljudi ne zna za male proizvođače, koji su upućeni na međusobnu saradnju. To važi i za Plantaže, iako ta kompanija proizvodi 17 miliona boca godišnje. Neke forme udruživanja već postoje, ali bi ih trebalo razvijati i konkretizovati- rekla je Lakićević.
Nikola Mišnić naglasio je da je državna aktivnost mora ostvariti kroz obezbjeđivanje veće finansijske podrške uz određene olakšice. Olga Mićunović je navela da u Austriji postoje vinske taverne- objekti na bazi porodičnog biznisa su uglavnom otvoreni tokom turističke sezone i plaćaju manji porez, a u njima se služi isključivo domaće vino.
-Kao zanimljivo područje za razvoj vinskog turizma je Skadarsko jezero. Problem bi mogla biti finansijska sredstva i adaptacija vinskih podruma- upozorila je ona.
Licencirani međunarodni degustator vina dr Svetozar Savić precizirao je da su najprepoznatljiviji brendovi vina lokalnom stanovništvu Plantaže, Neksan i Sjekloća, dok ogromna većina turista, preko 90 odsto, bira Plantaže. Vina lokalnih proizvođača konzumiralo je svega 7,5 odsto turista.
S. GORANOVIĆ
