Dalje Mijović obavještava da se „našoj organizaciji u poslednjih godinu dana za pomoć javio najveći procenat tinejdžera od kada smo osnovani“.
- Ne znam šta da kažem, niti da procijenim u kojoj oblasti borbe protiv droge je situacija gora: prevenciji, liječenju osoba korisnika droga ili poštovanju ljudkih prava tim osobama. Svakodnevno slušam predstavnike institucija kako govore o inzvaredno organizovanim programima prevencije, mreži od 21 Kancelarije za prevenciju narkomanije (preimenovane prošle godine u Kancelarije za prevenciju bolesti zavisnosti), predmetu Zdravi stilovi života, međunarodnoj saradnji, Radnim tijelima, Savjetima, akcionim planovima, Strategijama... Da ne znam pravo stanje stvari, bio bih oduševljen. Poštovana gospodo, sve je to samozavaravanje koje će nam se obiti o glavu. Prije dva dana sam saznao da se sastao Savjet za prevenciju narkomanije?! Što radi taj Savjet?! Kakve Izvještaje oni usvajaju, o kakvoj prevenciji se tu govori?! Ko su članovi tog tijela, prema kojim kriterijumima su izabrani i odakle se finansira njihov rad? Kao što sam već rekao, uporno slušam da postoje i rade 21 Kancelarija za prevenciju bolesti zavisnosti. Nijesam siguran da znate da, izuzev pet opštinskih kancelarija za prevenciju narkomanije, koje stvarno daju sve od sebe i imaju neke aktivnosti, ostale ili ne funkcionišu ili se vode da rade, a u njima bitiše po jedan zaposleni koji besposlen sjedi u njoj – navodi se u obraćanju.
I za ovih pet, kako se dalje ističe, se može reći da ti zaposleni u njima svojim entuzijazmom rade više nego što imaju finansijskih sredstava za realizovanje aktivnosti.
- Znate li koliko je opredijeljeno sredstava za njihov rad?! Reći ću vam ja, nikoliko. Da li znate li da su Savjet za opšte obrazovanje i Ministarstvo prosvete odbili našu Inicijativu da predmet Zdravi stilovi života bude obavezan i da se počne pohađati od šestog, zaključno sa devetim razredom, uz odgovor da su oni zadovoljni koliki procenat djece ga pohađa (smatramo da je kasno početi u osmom razredu, jer istaživanja i praksa pokazuje da djeca ranije počinju eksperimentisati sa drogama) i da je to teško sada promijeniti. Poštovana gospodo, po našem mišljenju, ovo je najbitniji predmet i obavještavam vas da sadašnjim rješenjem mi i veliki dio građana ove države nije zadovoljan, naprotiv. NVO 4 Life je sprovela mini istraživanje, koje je pokazalo da više od 50 odsto učenika 8 i 9 razreda ne biraju ovaj predmet (pošto je trenutno izborni). Svakog mjeseca nam stigne zahtjev iz neke osnovne škole sa teritorije Crne Gore, da održimo predavanja za djecu i roditelje – stoji u saopštenju.
Oni navode da nastavnici nijesu obučeni da to rade, iako se Ministarstvo prosvjete hvali da su nastavnici koji predaju ovaj predmet obučeni za rad.
- Dalje, o kakvoj međunarodnoj saradnji govorimo kada jedino crnogorska državna delegacija nije prisustvovala najvažnijem skupu na globalnom nivou u prethodnih nekoliko godina (Pregled na visokom nivou, održanom u Beču marta 2014. godine) kao ni ovogodišnjoj Komisiji za droge (CND)? Liječenje je posebna priča. Izgrađen je Centar na Kakarickoj Gori sa kapacitetom 60 mjesta. Ni u jednom trenutku za ovih šest godina od kada je ustanova počela sa radom nije bilo popunjeno ni pola kapaciteta. Zašto?! Zato što se problemom zloupotrebe droga bave osobe koje su o ovoj problematici prvi put nešto čule kada su postavljeni na rukovodeća mjesta. Što je to što ih preporučuje za tako visoko pozicionirana i odgovorna radna mjesta? Smatramo da ustanova kakva je Centar na Kakarickoj gori, i ostale institucije koje tretiraju ovaj problem, zaslužuju stručne, profesionalne i kompetentne rukovodeće ljude – ističe se u saopštenju.
Mijović navodi da šefica Odjeljenja (nekad Kancelarije) za droge odgovorila da nije upoznata sa informacijom da je formirana radna grupa koja radi na rješavanju problema plaćanja rehabilitacije i resocijalizacije zavisnika na Kakarickoj gori na tom pitanju i da je to od mene prvi put čula, kao i da je vidjela u „Pobjedi“ da ima članak na tu temu, pa da se tu informišem.
- Takođe me uputila i na adrese kojima treba da se obratim, što sam i učinio. Od njih odgovor još uvijek nijesam dobio, ali zato jesam na treće pitanje koji je bio negativan, tj. pošto odgovor nije bio potpisan, mislim da mi je neko iz Ustanove na Kakarickoj gori odgovorio da ne mogu da prime na tretman osobu koja nema da plati i objasnili da postoje „Komune“ u okruženju gdje se može besplatno liječiti. Ne znam što da kažem bez sramota da naši „stručnjaci“ svoje građane upućuju u komune van Crne Gore. Da im možda ne preporučuju Crnu reku, liječenje lopatom?! Tim stručnjacima odgovoramo da su osobe koje koriste droge građani Crne Gore i da to žele i da ostanu, i da veliki broj njih želi da se liječi u svojoj zemlji, po standardizovanim i programima baziranim na provjerenim i naučnim metodama, uz poštovanje prava, sloboda i dostojanstva. Imati prosječan budžet 500.000 eura na godišnjem nivou, a ne moći primiti crnogorskog građanina koji je je u stanju potrebe i još u teškom psihičkom i fizičkom stanju, to se može desiti samo u nehumanim i necivilizovanim društvima. Zašto bi crnogorski građani morali da plaćaju ovaj tretman kada svaki građanin Crne Gore izdvaja i više nego dovoljno da za te pare budu popunjeni kapaciteti Ustanove na Kakarickoj. Zašto bi crnogorski građani morali da plaćaju ono što je u velikom broju zemalja obavezna zdravstvena zaštita – navodi Mijović.
