Kreatorka Milena Đurđić modni dizajn je studirala na Accademia di costume e di moda u Rimu i na Fakultetu za dizajn u Beogradu, gdje je i diplomirala. Pohađala je, takođe, jednogodišnji program za modnog stilistu na beogradskoj podružnici Fakulteta Callegari iz Milana.
Bila je asistent kostimografa u podgoričkom Gradskom pozorištu 2010. u predstavi „Više od terapije“ Alise Stojanović.
Prvom samostalnom revijom „Skarlet“, inspirisanom glavnom junakinjom antologijskog romana i filma „Prohujalo s vihorom“, Milena Đurđić se predstavila javnosti u Podgorici 15. juna 2011. godine. Od jula iste godine, modni je urednik crnogorskog magazina „Monna“. Na poziv Vesne Mandić, direktorice agencije Fabrika iz Beograda, bila je crnogorski predstavnik na regionalnim smotrama mode koja je održana u Beogradu i Podgorici .
U junu 2012. godine radila je na kostimima za predstavu „Ribarske svađe“ kao asistent Leu Kulašu, jednom od najvećih evropskih kostimografa. Takođe, bila je kostimograf za nagrađivanu predstavu „Pinokio“ rediteljke Snežane Trišić, koja je premijerno izvedena aprila prošle godine u Gradskom pozorištu.
Kolekcijom „Za bolji dan“, inspirisanom umjetničkim i humanitarnim radom Majkla Džeksona, kako sama kaže - jednog od najvećih muzičara koje je svijet ikada imao - Milena se u maju iste godine predstavila uz humanitarni modni hepening na Velikoj sceni CNP-a.
Ono što malo ljudi zna jeste da je Milena Đurđić stilistkinja Prve televizije za Crnu Goru.
Posredstvom Ambasade Crne Gore u Njemačkoj, nedavno je dobila poziv za učešće na Berlinskoj nedjelji mode u julu ove ili januaru naredne godine.
BUĐENJE
Što Vam nedostaje iz vremena kad ste bili dijete?
- Moja baba Velika, čija sam bila miljenica, koja me podizala i mazila najnježnije na svijetu, bezbrižnost i „problemi“ da li će me moji pustiti da se dovoljno igram, kojoj lutki stoji bolje neka haljina...
Što najviše volite u tome što ste odrasli?
- Ako na neko pitanje tragate za odgovorom, tj. odgovor ne dolazi odmah, kao kad bi pritisli dugme na tasteru, onda vjerovatno niste sigurni što je pravi odgovor... Možda sam ja i dalje „neko“ dijete i ne volim što sam odrasla. Ali, kad već jesam, onda su to, svakako, divni ljudi koje imam za prijatelje, posao kojim se bavim.
Za koji Vaš talenat smatrate da nije došao do izražaja?
- Nekada sam voljela da pišem. Sačuvala sam više tih tekstova, pjesama. Majka me podržavala i podsticala da nastavim... Ali, eto, ruka zavolje druge oblike na papiru.
Koju svoju osobinu smatrate najgorom?
- Nesrtpljivost.
Što najviše cijenite kod drugih?
- Iskrenost, tačnost, plemenitost, humanost, riječju - ljudskost... Nažalost, čini mi se da je sve manje razumijevanja i solidarnosti među ljudima, spremnosti da se pomogne, da učinimo druge zadovoljnijim i srećnijim.
U OGLEDALU
Kako bi se zvala Vaša filmska biografija i ko biste voljeli da glumi Vas?
- „Sjaj u travi“. Vivijen Li.
Kako biste nekome, preko telefona, u pet riječi opisali sebe?
- Surovo direktna, dobronamjerna, ambiciozna, uporna, nježna.
Kako biste opisali sebe da ste hrana?
- Crna čokolada. A može i dobar domaći hljeb.
Koju moć super-junaka biste voljeli da imate?
- Dobra vila.
Sa kojom ličnošću, stvarnom ili izmišljenom, biste se zamijenili na jedan dan?
- Sa više njih: princezom Dajanom, Titom, Pikasom, Aristotelom, Koko Šanel.
SVAKODNEVICA
Što radite nedjeljom poslijepodne?
- Nije uvijek isto, ali svakako mi odgovara vrijeme bez obaveza, koje ispunjavam svim onim za što nemam vremena ostalim danima.
Koja pjesma Vam je uvijek u vrhu liste omiljenih?
- „We Are the World“ Majkla Džeksona, „Ni me strah“ Tereze Kesovije, „Perperova“ „Goro moja“.
Koja knjiga/predstava/film je, u posljednje vrijeme, na Vas ostavila najsnažniji utisak?
- Ošova „Knjiga o spoznaji“. Od predstava „Očevi su gradili“ i „Ribarske svađe“. Nisam imala dovoljno vremena da pogledam neki bolji film po svom izboru i sugestijama prijatelja.
Gdje biste voljeli da otputujete?
- Indija, Tibet, Portugalija, Brazil.
Koje prevozno sredstvo najmanje volite?
- Autobus.
DA TI KAŽEM...
Kome sve ispričate?
- Milici (najboljoj drugarici), majki i sestrama.
Čemu se uvijek obradujete?
- Sreći i osmjehu moje porodice, sestrićima Nikoli, Bogdanu, Dariju i - najviše Darji; dobroj kolekciji, dobrom projektu, druženju sa dragim osobama, prijateljima. Interesantnim putovanjima, šetnjama i upoznavanju nekih novih znamenitosti. Novoj inspiraciji i njenoj materijalizaciji.
Da li za nečim žalite?
- Teško je odrasti, a ne požaliti da se nešto nije propustilo.
Bez čega ne možete?
- Bez telefona.
Za što ste se posljednji put izvinili?
SUMRAK
Koje tri želje biste tražili da Vam ispuni zlatna ribica?
- Samo jednu - da uvijek budem zadovoljna i ispunjena, a onda to znači da su i sve želje na mjestu.
Što je najteže što ste do sada uradili?
- Svaki projekat, kolekcija, proces izrade kolekcije, rad na predstavama, filmu, zahtijevali su dosta vremena, pune posvećenosti, pa i odricanja, puno energije, snage, koji vas nekad i zabrinjavajuće iscrpe, ali kad osjetim zadovoljstvo urađenim sve brzo zaboravim i postajem neosjetljiva na sve propratne teškoće.
Kada biste saznali da Vam je ostalo samo tri mjeseca života, kako biste ih proveli?
- Tražeći način da ne budu tri.
Kako biste voljeli da umrete?
- Bez bola.
Koji bi bio Vaš epitaf?
- Sjutra je novi dan - misliću o tome sjutra!
Priredila: A. POPOVIĆ
