Princ Nikola Petrović Njegoš, predsjednik Fondacije Petrović Njegoš, unuk prvog i jedinog crnogorskog kralja Nikole, ocjenjuje u razgovoru za Portal Analitika da je Crnoj Gori, u cilju prevazilaženja sadašnjih podjela, neophodan veliki zajednički projekat oko kojeg bi se okupili građani, bez obzira na nacionalnu, partijsku ili konfesionalnu pripadnost.
- Po svoj prilici, Crnoj Gori ne ide dobro i mnoge su porodice suočene sa ozbiljnim teškoćama. Međutim, istina je da je dan nakon referenduma, nada u bolji život rođena sa perspektivom ulaska u EU. Danas je za mnoge naše građane ta nada iznevjerena i svako za to traži krivca i odgovorna lica. Političke debate dijele crnogorsko društvo po svim pitanjima. Mislim da bez jednog zajedničkog projekta - bez strategije održivog razvoja kojom će se mobilisati energije - teško ćemo poboljšati sudbine naših sugrađana. Ideja ekološke države bi mogao biti ovaj lijepi projekat, ali je neophodno prevazići lične interese. Najmanje što se može o tome reći je da, nažalost, nema konsenzusa o ovom pitanju u Crnoj Gori. Neće nam moći ni Evropa, ni NATO riješiti teškoće, već samo naša zajednička volja da ih prevaziđemo, ističe princ Nikola.
Predsjednik Fondacije Petrović Njegoš napominje da je Crna Gora, naročito njeno primorje, značajno devastirano neplanskom, divljom urbanizacijom tokom godina tranzicije.
- Ne volim riječ tranzicija koja, u stvari, krije strahovite preokrete. Haos divlje urbanizacije primorja je jedan od izopačenih efekata ovog brzog i radikalnog preokreta. Bez prethodne studije, bez strategije dugoročnog razvoja, najljepša mjesta našeg primorja su izbetonirana i lišena svoje specifičnosti, a da se pri tom nije vodilo računa o evoluciji savremenih društava koja sve više privlači ekologija i održivost. Pa ipak, ovo je omogućilo izvjesni ekonomski razvoj koji se temelji na turizmu, ali onom obliku turizma kojem je konkurencija jaka i ne mora obavezno da održi svoja obećanja. U svakom slučaju, žrtvovali smo dosta prirodnog prostora i pejzaža koji su neophodni dodatak ekskluzivnog turizma, ističe princ Nikola i naglašava da je neophodno preispitivanje strategije razvoja Crne Gore.
- Nikad ništa nije izgubljeno i mislim da će vlasti, investitori, arhitekte i pejzažisti ubrzo raditi na programima rehabilitacije urbanog pejzaža glavnih aglomeracija na primorju. Zasađivanja će, dakle, igrati važnu ulogu kako bi se povratio mediteranski karakter naših pejzaža. Zasigurno će se morati porušiti neke skorije građevine i ponovo stvoriti slobodni prostori. Ali, prije svega treba prestati sa slijepim betoniranjem! Svojevremeno je, 2002. godine, gradonačelnik Palme de Majorke sazvao jedan veliki međunarodni forum stručnjaka i predstavnika majorkanskog društva. Na ovom se forumu definisala strategija reorijentacije turizma koji je sažet u obavezujućem dokumentu koji navodi mjere koje treba sprovoditi kako bi se revalorizovala turistička mjesta i zaštitili pejzaži i povratila slika ostrva koje je kao žrtva svoga uspjeha postalo simbol masovnog turizma. Mislim da je došao trenutak da se odvoji vremena za razmišljanje i da Crna Gora može da organizuje jedno takvo kolektivno preispitivanje, ističe princ Nikola Petrović Njegoš u razgovoru za Portal Analitika.
ANALITIKA: Poznato je da ste Crnu Goru posjetili, kao student arhitekture još 1967. godine i tada Vam je, kako ste rekli u jednom intervjuu, u glavi bila samo „legenda o zemlji koja se borila protiv Otomanskog carstva“. Dvadesetak godina kasnije, 1989. godine, bili ste na Cetinju kada su prenošeni posmrtni ostaci vaših predaka – kralja Nikole, kraljice Milene, princeza Vjere i Ksenije. Da li ste tada imali i primisli ili slutnje da će Crna Gora početkom devedesetih tako posrnuti i aktivno učestvovati u krvavom raspadu SFR Jugoslavije?
PRINC NIKOLA: Tih nekoliko dana koje sam proveo u Crnoj Gori prilikom povratka posmrtnih ostataka kralja Nikole, kraljice Milene i princeza Vjere i Ksenije zauvijek će ostati urezani u mom pamćenju. Crna Gora mi se pokazala u svom najboljem svjetlu. Bilo je lijepo vrijeme, velika većina ljudi mi se činila srećna i ponosna što će se sresti sa svojom istorijom, ljepota pejzaža je bila stimulativna.
Nemoguće je bilo zamisliti da će se, dvije godine kasnije, sve ovo naglo pretvoriti u užas. Sjećam se samo da sam nakon ceremonija, tokom kojih smo bili utopljeni u masu, u džepovima svog sakoa našao bedževe sa Miloševićevim portretom. Ali tad nisam znao kakav je čovjek i koji su mu planovi. Trebalo je sačekati ljeto 1990. godine, prilikom proslave bitke na Vučjem dolu, da bih shvatio da su nacionalizam i mržnja nametnuti i da će se crveno pretvoriti u braon. Naročito sam, kad su počela bombardovanja Dubrovnika, shvatio prave razmjere katastrofe. Činilo mi se nemogućim da ništa ne kažem. Zato sam i apelovao na radiju na crnogorske građane da ne učestvuju u jednom besmislenom ratu, kako ne bi uprljali herojsku istoriju svoje zemlje.
Tada sam shvatio da treba da se angažujem i iskoristim prestižno ime svoje porodice u službi žena i muškaraca koji su u čitavoj bivšoj Jugoslaviji branili mir i ljudska prava. Za mene je bilo od vitalne važnosti da se ime Petrović Njegoš ne vezuje za ove zločine.
ANALITIKA: Kasnije ste, organizujući Cetinjski bijenale, pokušali da Crnu Goru nekako, makar kroz kulturu, povežete sa Evropom...
PRINC NIKOLA: Upravo je ideja Bijenala rođena padom Berlinskog zida i susreta Istoka i Zapada. Ali se ubrzo nametnula potreba da se pokuša očuvati ono što se moglo od čovječanstva u haosu koji se pripremao. A onda me i obuzelo pitanje: Kako preinačiti tu destruktivnu energiju u stvaralačku strast? Umjetnost je ostala jedini jezik koji je mogao povezati ljude i stvoriti prostor u kome su stvaralaštvo i ljudski genije još uvijek imali svoje mjesto.
Pokrenuo sam, takođe, i Udruženje za odbranu ljudskih prava - IZBOR – koje je trebalo da se bavi pravnom odbranom žrtava etničke diskriminacije na teritoriji bivše Jugoslavije, koje mi je tokom sukoba omogućilo da ostanem u kontaktu sa svim bivšim republikama i da konstatujem materijalne i ljudske žrtve koje je ovaj rat prouzrokovao.
ANALITIKA: Da li se tokom tih godina desio neki bitan događaj, da li ste uočili momenat koji je kod Vas stvorio vjeru, ubjeđenje, da će se Crna Gora ipak uspraviti, kao država i društvo?
PRINC NIKOLA: Svuda sam takođe nailazio na hrabre ljude koji su pokušali da se odupru ovim gnusnim pokretima. I moram reći da sam bio srećan i ponosan da čujem da se na mirovnim mitinzima koje je organizovao Liberalni savez na Cetinju pjeva: «Oprosti nam Dubrovniče». Mislim da sam tada prvi put shvatio da Crna Gora treba ponovo da postane nezavisna.
Ali se veličina crnogorskog društva ogleda upravo u sposobnosti odolijevanja iskušenju da pristupi nasilju i u tome što je zbrinula hiljade izbjeglica odakle god da su dolazile. Mislim da je to omogućilo i opravdalo nezavisnost Crne Gore. Nadam se ćemo znati da sačuvamo sposobnost da budemo otvoreni, što predstavlja naš najbolji regionalni i međunarodni adut.
Ono što se danas dešava u Ukrajini nam pokazuje da ništa nije zagarantovano i da uvijek treba da ostanemo oprezni i da usmjeravmo naše napore na ono što nas spaja, a ne na ono što nas razdvaja.
ANALITIKA: Vi i Vaša porodica ste dobili crnogorske pasoše. Što za Vas znači – imati crnogorski pasoš?
PRINC NIKOLA: Ja sam oduvijek imao, od rođenja, dvostruku nacionalnost, crnogorsku i francusku. Ali, to nisam znao dok nisam zvanično tražio jugoslovenski pasoš 1991. godine. S druge strane, jako sam srećan što su ga moja djeca skorije dobila. Za njih je to prvi važniji znak pripadanja našoj zemlji, iako su se od našeg povratka oduvijek osjećali kao Crnogorci.
Ta dvostruka pripadnost mi stvara obavezu da radim na približavanja naše dvije zemlje i tome sam posvećen svih ovih godina. Srećan sam što je Fondacija Petrović Njegoš u saradnji sa Fondacijom Robert Šuman u bivšem Francuskom poslanstvu mogla pokrenuti besplatne časove francuskog jezika na Cetinju.
ANALITIKA: Da li država Crna Gora u potpunosti poštuje Zakon o dinastiji koji je usvojen u Skupštini Crne Gore?
PRINC NIKOLA: Do sada je dobar dio obaveza ispunjen. Fondacija je krenula sa realizacijom sredstava treće uplate i već četiri mjeseca opremamo kancelarije u Dvorcu na Kruševcu, što za mene ima veoma posebnu simboličnu i emotivnu vrijednost, s obzirom na to da je moj otac rođen u toj kući i u njoj je proveo dio svog djetinjstva.
Pa, ipak, ostaje problem rezidencije na Bajicama koja ostaje da čeka da se riješe administrativni problemi, urbanistički plan, prenos vlasništva nad zemljištem. To znači da, iako imam stan u Podgorici, porodica Petrović Njegoš i dalje nema svoju rezidenciju u Crnoj Gori i, ako želimo ovdje svi da dođemo, možemo samo ako odsjednemo u hotelu. Svi sa nestrpljenjem očekujemo da ovi problemi budu riješeni kako bismo se mogli trajnije nastaniti u Crnoj Gori.
ANALITIKA: Ovog maja biće osam godina od obnove crnogorske nezavisnosti. Otvorili smo pregovore sa EU, pred vratima smo NATO... Kako u Vašim očima izgleda slika današnje Crne Gore?
PRINC NIKOLA: Po svoj prilici, Crnoj Gori ne ide dobro i mnoge su porodice suočene sa ozbiljnim teškoćama. Međutim, istina je da je dan nakon referenduma nada u bolji život rođena sa perspektivom ulaska u EU.
Danas je za mnoge naše građane ta nada iznevjerena i svako za to traži krivca i odgovorna lica. Političke debate dijele crnogorsko društvo po svim pitanjima. Mislim da bez jednog zajedničkog projekta - bez strategije održivog razvoja kojom će se mobilisati energije - teško ćemo poboljšati sudbine naših sugrađana. Ideja ekološke države bi mogao biti ovaj lijepi projekat, ali je neophodno prevazići lične interese. Najmanje što se može o tome reći je da, nažalost, nema konsenzusa o ovom pitanju u Crnoj Gori.
Neće nam moći ni Evropa ni NATO riješiti teškoće, već samo naša zajednička volja da ih prevaziđemo.
ANALITIKA: Iz ovoga što govorite je očito da Crna Gora i dalje traži unutrašnji konsenzus, vlastiti identitet. Što bi, po Vama, trebalo da budu okosnice identiteta, ne nacionalnih grupa, nego države i društva Crne Gore?
PRINC NIKOLA: Iako je Crna Gora mala zemlja, ona je složena i podijeljena po mnogim pitanjima. No, ako postoji pitanje oko koga su svi Crnogorci saglasni, ma koje bilo njihovo porijeklo ili tradicija, je da je Crna Gora najljepša zemlja na svijetu. Po mom mišljenju bi ovo bila polazna estetska tačka, da bismo mogli graditi pravednije društvo koje će više poštovati svoju životnu sredinu.
Voljeti svoju zemlju, to znači voljeti njene planine, njene rijeke, plaže, biljke, životinje koje u njoj žive, i naravno žene i muškarce koji od nje imaju koristi. Ali, i - obaveze prema njoj. To je ekološka država! Mislim da bi trebalo da slijedimo model zemalja koje su uspjele u toj integraciji, kao što je, na primjer, Švajcarska sa svoja tri jezika i brojnim kantonima. Zahavljujući tome je ona uspjela da pretvori jednu siromašnu i planinsku regiju u jednu od najbogatijih zemalja Evrope. Treba da razmišljamo da su naše raznolikosti naša bogatstva kao bašta u kojoj svaki cvijet ima svoje mjesto i doprinosi ljepoti cjeline. Nema ništa tužnije od monokulture.
ANALITIKA: Fondacija Petrović-Njegoš je inicirala niz humanitarnih i društvenih akcija, razvijali ste saradnju i partnerstvo, posebno u oblasti zdravstva, kroz proklone medicinskih aparata; ali i u prosvjeti, kroz progrlame obrazovanje. Koliko ste uspjeli, po Vašem, mišljenju, da podignete u Crnoj Gori svijest o altruizmu, pomaganju?
PRINC NIKOLA: Altruizam je vrlo širok pojam i podrazumijeva jedan malo više snishodljiv odnos prema drugome, slika bogataša koji pomaže siromašnome i koji blijedi pred nepravdama jednog društva nejednakosti. Mnogo više volim riječ solidarnost. Ovu sam riječ htio da upišem kao prvi cilj Fondacije. Za mene ona ne predstavlja ljudski kvalitet, već zadatak. Tu poruku želim da pošaljem, ne misleći ovdje na porodičnu solidarnost koja je još uvijek dosta jaka u Crnoj Gori.
Fondacija, naravno, ne pretenduje niti može svojim sredstvima da odgovori na sve zahtjeve koji su joj upućeni. Privilegovane su akcije koje mogu imati pozitivan i održiv uticaj u različitim oblastima, najčešće u partnerstvu sa insitucijama, sponzorima, nevladinim organizacijama. Solidarnost treba da se dijeli, to je odbrambeni mehanizam jednog društva, i ona se tiče svih njenih članova bez obzira na njihovu socijalnu situaciju. Jedan od ciljeva Fondacije je upravo davanje doprinosa razvoju mreža solidarnosti u Crnoj Gori i podizanje svijesti glavnih aktera crnogorskog društva da u njemu učestvuju.
U kojoj mjeri smo u tome uspjeli? Ja Vam to ne mogu reći, ali do sada smo nailazili na pozitivan prijem pilikom razmicitih susreta.
ANALITIKA: Posebno su interesantni projekti Fondacije, recimo urbanistička radionica u Bajicama i razvijanje mješovitog urbanog i ruralnog koncepta te rad u gradskim parkovima, turističkim oazama i jačanju lokalne autonomije. Vi ste arhitekta i čini mi se da postoje jasni motivi angažovanja Fondacije u tom pravcu. Koliko je Crna Gora u ovom vječnom periodu tranzicije uništila svoje prirodne posebnosti?
PRINC NIKOLA: Ne volim riječ tranzicija koja u stvari krije strahovite preokrete.
Haos divlje urbanizacije primorja je jedan od izopačenih efekata ovog brzog i radikalnog preokreta. Bez prethodne studije, bez strategije dugoročnog razvoja, najljepša mjesta našeg primorja su izbetonirana i lišena svoje specificnosti a da se pri tom nije vodilo računa o evoluciji savremenih društava koja sve više privlači ekologija i održivost.
Pa, ipak, ovo je omogućilo izvjesni ekonomski razvoj koji se temelji na turizmu, ali onom obliku turizma kojem je konkurencija jaka i ne mora obavezno da održi svoja obećanja. U svakom slučaju smo žrtvovali dosta prirodnog prostora i pejzaža koji su neophodni dodatak ekskluzivnog turizma.
Sada se nadam da ćemo biti pažljiviji u očuvanju i pametnom valorizovanju zaleđa.
ANALITIKA: Je li bespovratno izgubljena šansa da Crna Gora povrati izgled mediteranske zemlje? Koje su akcije, sa nivoa države, neophodne da se ovaj urbanistički haos počne ispravljati, sanirati?
PRINC NIKOLA: Nikad ništa nije izgubljeno i mislim da će vlasti, investitori, arhitekte i pejzažisti ubrzo raditi na programima rehabilitacije urbanog pejzaža glavnih aglomeracija na primorju.
Zasađivanja će, dakle, igrati važnu ulogu kako bi se povratio mediteranski karakter naših pejzaža. Zasigurno će se morati porušiti neke skorije građevine i ponovo stvoriti slobodni prostori. Ali, prije svega treba prestati sa slijepim betoniranjem!
Gradonačelnik Palme de Majorke je još 2002. godine sazvao jedan veliki međunarodni forum stručnjaka i predstavnika majorkanskog društva. Na ovom se forumu definisala strategija reorijentacije turizma koja je sažeta u obavezujućem dokumentu koji navodi mjere koje treba sprovoditi kako bi se revalorizovala turistička mjesta i zaštitili pejzaži i povratila slika ostrva koje je kao žrtva svoga uspjeha postalo simbol masovnog turizma.
Mislim da je došao trenutak da se odvoji vremena za razmišljanje i da Crna Gora može da organizuje jedno takvo kolektivno preispitivanje.
ANALITIKA: Vjerovatno je takvo vaše razmišljanje i osnovni razlog što Fondacija Petrović-Njegoš značajan dio svojih aktivnosti usmjerava prema zaštiti okoline. Iako je Crna Gora davno proglašena ekološkom državom, u realnom životu se ne čini da Crna Gora živi u skladu sa prirodom, niti da ima organizovanih akcija koje bi mladim ljudima omogućile da se u tom pravcu edukuju. Kako u vremenu ubrzanog razvoja i tehnologije, razviti svijest o zaštiti vlastite sredine? Da li Fondacija ima neke konkretne ideje?
PRINC NIKOLA: Najprije pokazujući da su upravo nove tehnologije sve više na strani ekologije i održivog razvoja. To je sektor razvoja u kom Crne Gora može vrlo dobro da nađe svoje mjesto i da obezbijedi inovativni posao mladima. Treba pokazati našim građanima da su savremena društva sve više osjetljiva na ljepote i blagodati prirode, da je očuvanje prirodne sredine najbolja investicija za godine koje dolaze i najzad da je najbolji način očuvanja prirode njeno održavanje i kultivisanje.
Fondacija ima više ideja u ovoj oblasti i nekoliko akcija koje su već realizovane. Organizovali smo botaničku radionicu na Vrmcu 2012.godine, koja se konkretizovala akcijom čišćenja maslina u selu Gornja Lastva, a trenutno radimo na obrezivanju tih maslina u saradnji za Udruženjem maslinara Boke.
Podržavamo osnivanje kluba hortikulture u Bajicama i stvaranje porodičnih basta. Uspostavili smo saradnju sa Fondacijom Princa Alberta II od Monaka u oblasti zaštite biološkog diverziteta uz projekat čija je realizacija u toku, i sprovodi se u saradnji i sa Agencijom za zaštitu životne sredine i Javnim preduzećem nacionalni parkovi Crne Gore na Skadarskom jezeru te projekat koji tek treba da počne u bokokotorskom zalivu, a u saradnji sa Institutom za biologiju mora iz Kotora.
Ali, volio bih sa insitucionalnim ili privatnim partnerim zaista da razvijem programe agroturizma koji bi omogućili porodicama da sačuvaju svoje posjede i da žive od svojih poljoprivrednih aktivnosti uz dodatne aktivnosti ugošćavanja turista. Mislim da bi ovo bio način da se očuva naša prirodna baština, da se razvije organska proizvodnja i da se omogući porodicama koje su u teškoćama da žive bolje.
Draško ĐURANOVIĆ
FOTO: Eric Martin
