Kultura

Serđo ASIZI: Lako se prilagodim, po tome su mi bliski ljudi u Crnoj Gori

1205asiziprva
Iz Napulja uvijek nosim tu sposobnost da se lako prilagodim bilo kojoj situaciji. Mogu da spavam na zemlji ili u krevetu jednog kralja. I to je vrlina po kojoj se uvijek poznaju ljudi sa juga. To je ujedno razlog zbog čega mnogo sličnosti nalazim i sa ljudima ovdje, u zemaljama istočne Evrope, kaže za Portal Analitka italijanski glumac Serđo Asizi.

Serđo ASIZI: Lako se prilagodim, po tome su mi bliski ljudi u Crnoj Gori
Portal AnalitikaIzvor

Serđo Asizi svakako je prepoznat kao jedan od najpopularnijih italijanskih glumaca mlađe generacije, kako u rodnoj zemlji, tako i kod nas. Manje je poznato da je on svestrani umjetnik – osim uloga u filmovima i TV serijama, tumačio je i one na pozorišnim daskama. Takođe, već nakon studija je imao i rediteljski debi u teatru, a u međuvremenu je počeo da se bavi i producentskim poslom.

U Podgorici je boravio kako bi na 9. Međunarodnom podgoričkom sajmu knjiga promovisao svoj debitanski roman „Quando l'amore non basta“ („Kada ljubav nije dovoljna“), objavljen u septembru prošle godine. Iako na italijanskom jeziku, svi primjerci njegove knjige su istog dana rasprodati, a kupovale su ga mahom mlade Podgoričanke. No, da bi se sagledao njegov – ako se tako može reći – književni opus, treba se osvrnuti na prva tri naslova koja potpisuje. Naime, „S/Pazza Napoli“, „San Giuseppe, facci vincere lo scudetto fino al 3000“ i „Stra/pazza Napoli Vol.2“ predstavljaju pravo blago za sve koji žele iz posebnog ugla da upoznaju neposredne Napolitance, njihov grad i način života. U dvije knjige „Stra/pazza Napoli“ predstavio je svoj grad kroz interesantne fotografije neponovljivih scena. S druge strane, „San Giuseppe...“ je nesvakidašnja zbirka molitvi zapisanih na molitvenicima u crkvama širom Napulja, kojima se njegovi stanovnici obraćaju svojim svetim iz najrazličitijih razloga (uključujući i taj da jedan fudbalski tim osvoji Skudeto do 3000. godine).

1205asizi1Na pitanje kako su nastale te knjige, ovaj svojevrsni etnograf za Portal Analitika kaže:

- Recimo da imam razvijenu „vizuelnu memoriju“. Ja živim u slikama. Čak i kada pišem, prvo zamislim jednu scenu – vizuelizujem je – i tek onda je pretvorim u riječi.

U Italiji je teško naći nekoga ko je više vezan za svoj grad i porijeklo od Napolitanaca. Takav je i Asizi, koji o njemu uvijek priča s posebnim emocijama.

- Napulj je svijet za sebe. To je grad koji za sobom ima više od dva milenijuma istorije. To je grad kojim su vladali mnogi, iz svih krajeva svijeta – Turci, Arapi, Francuzi, Španci – počevši od rimskih imperatora. A zbog čega je Napulj imao tako mnogo osvajača? Prije svega, zato što ima posebnu geografsku poziciju i zato što u njemu žive posebni ljudi. Ali, Napulj je u svijetu poznat uglavnom po lošim stvarima. Dvije djevojke iz Crne Gore maloprije su mi rekle da su jednom bile u Napulju i da su bile prestrašene. Moram reći da se meni, za mojih 40 godina života u Napulju, nikada ništa nije desilo. Dakle, to je jedna priča koja opstaje, a u stvari je nešto što vam se može desiti u bilo kom kraju svijeta. Uostalom, ja sam, eto, imao mnogo problema u Njujorku i Amsterdamu...

1205asizi2Kako često putuje, svoj Napulj uvijek nosi u srcu. Ali, i još nešto – mnogo značajnije.

- Iz Napulja uvijek nosim tu sposobnost da se lako prilagodim bilo kojoj situaciji. Mogu da spavam na zemlji ili u krevetu jednog kralja. I to je vrlina po kojoj se uvijek poznaju ljudi sa juga. To je ujedno razlog zbog čega mnogo sličnosti nalazim i sa ljudima ovdje, u zemaljama istočne Evrope.

Uz prilagođavanje i u svakodnevnom životu i posebnim prilikama, Asizi kaže da je ta karakteristika kod njega izražena i kada se bavi glumom - u TV seriji, na filmu, u pozorištu - i kada piše.

- Ono na što sam, kao Napolitanac, posebno ponosan, jesu nove ideje koje stalno imam. Kao što sam prije rekao, prva željeznica u Evropi „rodila“ se u Napulju. Pa, i po selektivnom prikupljanju otpada, recimo, što smo radili još u 17. vijeku. To su uvijek neke ideje koje su ispred vremena. Jedini problem koji imamo jeste – da ne znamo na pravi način da iskoristimo te ideje, da uberemo njihove plodove – dodaje on i kroz osmijeh zaključuje da to često osjeća i na svojoj koži.

K.J.

Foto: I.Božović

Portal Analitika