Piše: Mihailo RADOJIČIĆ
Poplave su u našem najbližem susjedstvu poharale zemlje i gradove. Neočekivano i bez prognoza, voda je iz nekih gotovo tajanstvenih izvora nadošla kao nikad do sada i potopila sva dosadašnja iskustva i zaštite od polava na teritoriji Srbije, Bosne i Hercegovine i Hrvatske. Zahvatila je i druga područja bivše YU, ali ne u dimenzijama katastrofe koja je zahvatila tri nama najbliže države.
Crna Gora je već uputila prvu pomoć na inicijativu Vlade i ministarstava vojske i policije. Čudno je da nema nevladinih organizacija koje bi se bavile ovakvim nedaćama, okupljale dobrovoljce i inicirale solidarnost. Ali, oni druge misli nemaju - osim da se bave stranačkim stranputicama, politikom i vlašću.
U poplavnoj katastofi zadavljena su čitava naselja, prigušen je život, jedva se živi, a ima i žrtava. Evakuacije stanovništva ne jenjevaju, već se iz časa u čas povećavaju. Voda se na nekim područjima povlači, a na drugim povećava. Je li u pitanju biblijski potop ili sudnji dan? Očigledno ne, iako ga crkva istočno-pravoslavna propovijeda na sva zvona. U pitanju je neslućena prirodna nepogoda. Sva očekivanja su usmjerena prema meteo-prognozama i nebu koje ne zna za miljenike.
Međutim samozvani miljenici, sveštenici, nadiru kao poplava, a ne kao spasioci. Udruženi s potopom i poduprti dijelom štampe, štampaju beznađe za stotine hiljada ugroženih života potapajući i nadu na život. Ti miljenici su popovi visokog, najvišeg ranga i položaja, kojima navodno treba vjerovati ka gospodu Bogu bez priziva. Crnogorce je za sada suminula poplava, a harala je prošlih godina, u učestalim navratima, i sjeverom i jugom. Crnogorci neskloni praznovjerju, nedaćama su se suprostavljali kako su znali i umijeli, uz pomoć nadležnih službi i institucija. Nije im padalo na pamet proviđenje kletvenika, pravoslavnog prvaka od loze Radovića iz Morače, koji ih je razapinjao đe je mogao i kad je stigao. U potonjem nastupu ovaj pravoslavni cunami poželio im je i sudbinu susjeda kao da je Crna Gora prirodna nepogoda koja se izručila na svoje najbliže.
Dok su poplave tamanile Crnu Goru, popovi su nadolazili kao poplava i jačali kao potop dok su im narod i vlast gradili hramove, da-bog-pomože!? Podizani su na svaku stranu bez predaha, ali svevišnji ne umilostivi tolike žrtve, a njegov rab (božji) Amfilohije je sve više pomamljivao i sebe i narod.
Uglavnom isplivali smo zasad, a kletve su potonule u bezumlje kao i one kojima je želio da pojedincima živo meso otpada zbog rusko-ukrajinskih netrpeljivosti... I sami Bog zna đe će se stanit mala Crna Gora kad može da naudi prevelikoj Rusiji. Uglavnom lideri smo u regionu po ukletosti pravoslavnoj.
Velečasni Irinej nadležni patrijarh za domaće pravoslavlje, vodi u regionu! Puno opravdanje dao je poplavama u Srbiji samo što ih nije blagoslovio krivoslavljem zbog zakazane gej-parade. Jenjavanje poplava, veli on, je stiglo izravno od gospoda kad mu je javljeno da je odloženo prajd-paradiranje. Srbijom vladaju naprednjaci, ali nazadnjaci ne daju naprijed. Ne patišu. Dio medija je ugrabio da patrijarha podrži i opravda citatima izvjesnog blaženopočivšeg starca Gavrila iz izvjesnog manastira Bošnjani. Taj upokojeni panjat je poručio, odnosno naručio Beograđanima potop, iz neke svoje učmale i zapretane svijesti. Pretiječu svog premijera koji im je obećao Beograd na vodi, a idu u susret starcu Gavrilu koji im je obećao Beograd pod vodom. Prosto se raduju prognozi za sjutra.I, eto, došao je vakat da se realizuje to jebanđelje po Gavrilu koji im poravnava konfiguraciju Beogradu sa nivoom Save i Dunava: Beograd će biti razrušen, deo grada će potanjati. Vidim kolone ljudi kako napuštaju taj grad, beže. Nemojte tamo ići i budućnost tamo započinjati, moraćete bežati iz njega. Tamo će biti opasno ulicom proći, strah će ljudi za svoje živote osećati. Treba svetinje i važne istorijske knjige skloniti iz njegovih zgrada. Razne će ga nevolje porušiti. Zbog greha neki se u Beogradu bogate, u luksuzu žive, a neki nemaju ni deci hleba, moraju od nemorala da žive. A i zbog drugih bezakonja...
Srbi bi rekli u nevolji: ''nemoj mi stajat na muku'', tj. pušti me da se snalazim kako znam i mogu, ali, ne da im se ni ono što mogu. Muku im podupire svim silama press, a crkva ih presuje potopom. Njegoš bi rekao, a Srbi ga štuju mimo Crnogoraca: ''Ko se topi i za pjenu se hvata...''
E, ovaj vrli pravoslavac Irinej i njegovi sljedbenici ne daju svojemu narodu ni pjenu, već mu nad glavom nadodaju ruke...da ga podave dibidus. Press i ekpres pravoslavlje u istu tikvu ili bolje reći crkvu p... Tako (malt)retirano pravoslavlje kao da nije vjera naroda koji se za nju opredijelio već guba od koje lijeka ne ima. Guba i poguba. Ako je tako, a ne daju nam drugačije mišljenje, mi smo u dolini gubavaca.
