Novinarka Mirjana - Maja Popović rođena je u Titogradu, 7.maja - kad i drug Tito, i ne misli da je to slučajno, jer u slučajnosti ne vjeruje.
Za Titograd je vezuje lijepo i bezbrižno djetinjstvo. Iako i danas živi u istom gradu koji se drugačije zove, ti osjećaji, kako kaže - blijede, ali ga i dalje voli najviše na svijetu.
Na njeno sazrijevanje i osjećaj za umjetnost uticala su oba roditelja: otac kao filmski radnik i majka, profesorica klavira. U vrtić nije željela da ide, ali zato jeste u bioskop, tačnije u Kino „Kultura“, u kojem je prvi film vidjela sa tri godine. Završila je nižu muzičku školu. Ali, na žalost njene majke, nije se tome posvetila, već su prevladali očev gen i ljubav prema filmu.
U novinarstvu je od 1996. godine. Radila je četiri godine na Elmag radiju kao organizator programa i autor emisije o filmu. Televizijsko novinarstvo započinje na NTV Montena u februaru 2000, gdje sljedećih pet godina radi kao novinar u informativnoj redakciji, prezenter vijesti i autor i voditelj emisije Filmski magazin. Od 2006. do 2013. godine radila je u Pink televiziji kao novinar, autor emisije Rez, a kasnije i kao urednik kulturne redakcije, koja je, ponosno ističe imala samo jednu osobu - nju.
Naglašava da su najveća vrijednost ovog posla, makar što se nje tiče, divna mnogobrojna poznanstva, pa i prijateljstva koja je stekla radeći sa umjetnicima, ponajviše iz filmske branše.
U međuvremenu, sa ocem i bratom šest godina bila je dio NVO Ex Yu Fest, a radila je i kao PR na nekoliko filmskih projekata, kao i u organizaciji filmskih premijera.
Danas je - slobodni novinar.
BUĐENJE
Šta Vam nedostaje iz vremena kada ste bili dijete?
- Tata i osjećaj da će sve biti u redu.
Što najviše volite u tome što ste odrasli?
- Ko kaže da volim?
Za koji Vaš talenat smatrate da nije došao do izražaja?
- Ovo je jako bolno pitanje i često kažem: kamo sreće da imamo makar tri života, pa da svi moji talenti dođu do izražaja. Svirala sam klavir, napustila sam. Počela sam da školujem glas, prestala sam. Dizajnirala sam odjeću, nisam imala hrabrosti da nastavim. Završila sam u novinarstvu, gdje takođe mislim da talenat nije došao potpuno do izražaja. Možda sebe natjeram da počnem ozbiljnije da pišem. Ozbiljnije od svakodnevnih tvitova i statusa na FB-u.
Koju svoju osobinu smatrate najgorom?
- Nikako da se naučim da ne može sve sad i odmah.
Što najviše cijenite kod drugih?
- Svi na ovo odgovaraju - iskrenost, ali ja to zaista i mislim. I istrajnost.
U OGLEDALU
Kako bi se zvala Vaša filmska biografiju i ko biste voljeli da glumi Vas?
- Što se naziva tiče, prepustila bih autoru. A kad su glumice u pitanju, u starosti svakako moja omiljena Suzan Sarandon, a kao mladu jedna sjajna francuska glumica Melani Loran.
Kako biste nekome, preko telefona, u pet riječi opisali sebe?
- Neozbiljno-ozbiljna, tvrdoglava, odana, vrijedna i „samo neka sam zdravo“.
Kako biste opisali sebe da ste hrana?
- Krtola.
Koju moć super-junaka biste voljeli da imate?
- Bilo kojeg junaka koji leti. Da nekad odem do Amerike, s obzirom na strah koji imam od leta avionom.
Sa kojom ličnošću, stvarnom ili izmišljenom, biste se zamijenili na jedan dan?
- Sa premijerom Đukanovićem. Zanima me kako izgleda Crna Gora njegovim očima.
SVAKODNEVICA
Što radite nedjeljom poslijepodne?
- Nema pravila.
Koja pjesma Vam je uvijek u vrhu liste omiljenih?
- Sve od Stivija Vondera.
Koja knjiga/predstava/film je, u posljednje vrijeme, na Vas ostavila najsnažniji utisak?
- Filmovi su sve očajniji, komercijalizacija me strašno nervira, tako da ću izdvojiti italijanski „La grande bellezza“ Paola Sorentina. Predstava svakako „Očevi su gradili“ Borisa Liješevića (možda zato što je jedan od likova građen po meni). A što se knjige tiče, neka to bude Mjurijel Barberi „Otmenost ježa“.
Gdje biste voljeli da otputujete?
- Svuda. Trenutno Portugalija, ne znam zašto.
Koje prevozno sredstvo najmanje volite?
- A, to je komplikovano pitanje, jer aviona se, kao što rekoh plašim. Ali se u tom slučaju vozim kao gospođa žena, jer mi je udobnost jako bitna. Voz je OK, da nisu svi raspadi. Autobusi obično vonjaju, pa ih izbjegavam. Tako da - auto je zakon.
DA TI KAŽEM...
Kome sve ispričate?
- Beli, psu.
Čemu se uvijek obradujete?
- Suncu, moru, sladoledu, nježnostima. Beli, naravno.
Da li za nečim žalite?
- Za činjenicom da nisam bila dovoljno ambiciozna.
Bez čega ne možete?
- Ma, možemo bez svega. Samo smo razmaženi.
Za što ste se posljednji put izvinili?
- Često se izvinjavam. Nemam problem s tim.
SUMRAK
Koje tri želje biste tražili da Vam ispuni zlatna ribica?
- Jedina ribica u koju vjerujem da mi može ispuniti želje sam – ja. To sam davno shvatila.
Što je najteže što ste do sada uradili?
- Oprostila se od oca.
Kada biste saznali da Vam je ostalo samo tri mjeseca života, kako biste ih proveli?
- Morbidna su ova pitanja, moram vam priznati. Ali ako baš insistirate, napravila bih pripremu za naredni život, da ne vaskrsnem kao neki gmizavac ili - ne daj bože - političar.
Kako biste voljeli da umrete?
- Ka' čo'ek.
Koji bi bio Vaš epitaf?
- „Lajava je bila, ali kao takva svima srca punila“.
Pripremila: A.STANKOVIĆ
