Foeniculum vuglaris je mediteranska višegodišnja biljka iz porodice peršuna i vijekovima je u upotrebi kako u kulinarskim đakonijama, tako i u medicinske svrhe. Raste divlje u oblasti Sredozemnog mora, ali se i komercijalno uzgaja.
Biljka se sastoji od lukovice, stabljika, listova, cvjetova i sjemena i svi djelovi su jestivi. Ona je jedna od četiri biljke koja daruje jestivu začinsku biljku i začinsko sjeme (ostale su korijander, mirođija i grčko sjeme). Sjeme komorača spada u grupu začina koji hlade. Ima slatkast, pomalo jedak ukus koji podsjeća na ukus sjemena anisa. Odličan je izvor vitamina C, dijetalnih vlakana, kalcijuma, magnezijuma i gvožđa.
U ajurvedi se smatra da je sjeme komorača jedno od najboljih začina za varenje koje osnažuje agni (digestivnu vatru), smanjuje nadimanje i zaustavlja grčeve. Zbog ovih svojstava nalazi se u raznim čajnim mješavinama, pa se čak preporučuje i kao blagi napitak za bebe koje pate od grčeva.
Prema ajurvedskom receptu, poslije jela konzumirajte jednu kašičicu pečenog semena komorača. Za probleme sa bešikom, savjetuje se čaj sa sjemenom korijandera, a dobar je i kao smirujući tonik za nerve. Tradicionalna kineska medicina na sličan način promoviše upotrebu sjemena komorača, ističući da reguliše či i harmonizuje rad stomaka i poboljšava apetit.
Kroz istoriju, doktori tradiocanalne kineske medicine su ga koristili u toplim oblogama kod zmijskih ujeda, kod bolne ušne duplje ili kao komprese za stomak kod bolova. Poslije porođaja se majkama preporučuje čaj od komorača sa malo cimeta radi stimulisanja laktacije. S obzirom na to da sjeme ima stimulativna dejstva, doktori tradicionalne kineske medicine savjetuju da se konzumira ujutru u malim količinama, a trudnice treba da ga izbjegavaju zato što stimuliše matericu. Energetski, komorač je odličan za naš duh, posebno za onaj dio nas kojem nedostaje samo ljubavi. Povoljno utiče na korjenu (prvu), sakralnu (drugu) i srčanu (četvrtu) čakru.
Sjeme komorača je nezaobilazan sastojak u kineskoj mješavini pet začina, nekim indijskim mješavinama i naširoko se koristi u kuhinjama Bliskog istoka i Mediterana. U indijskim i pakistanskim restoranima se tradicionalno služi na kraju jela, ne samo zarad boljeg varenja, nego i kao osvježivač daha.
Izvor: lovesensa.rs; foto: coolinarka.com
