- Dešava se da organi daju informaciju samo jednom mediju, a tiče se, recimo, transparentnosti rada istog. To je u suprotnosti sa onim što znači princip “pristupa informacijama”. Pristup mora da važi za sve jednako, istakao je Ivanović za Portal Analitika.
Agencija za zaštitu ličnih podataka je do sada riješila oko 1.100 predmeta. Ako taj podatak uporedimo sa kapacitetima drugih agencija iz okruženja, to je, kaže Ivanović, veliki uspjeh.
- Naročito imajući u vidu činjenicu da su rokovi izuzetno kratki, dodaje Ivanović.
Oko 90 odsto žalbi je usvojeno od strane Agencije, i to ne samo kada su mediji tražili neku informaciju, već građani i NVO sektor.
Prema riječima sagovornika Portala Analitika, najveći problem sa Zakonom o slobodnom pristupu informacijama je taj što administracija - ćuti.
- Ne pružaju odgovore na pitanja koja od njih zahtijevaju mediji, građani ili nevladine organizacije, ili to ne čine u zakonski predviđenom roku. Mislim da to treba da se riješi, smatra Ivanović.
ANALITIKA: Koliko su novinari upoznati sa Zakonom o slobodnom pristupu o informacijama, te koliko zahtjeva Agencija dobije?
IVANOVIĆ: Statistika je vrlo afirmativna po tom pitanju. Oko 90 odsto žalbi je usvojeno od strane Agencije, i to ne samo kada su mediji tražili neku informaciju, već građani i NVO sektor. Smatram da se do informacija može doći i to dokazuje rad Agencije. Ovom prilikom bih istakao da su rokovi za davanje odgovora kod nas jedni od najkraćih u Evropi.
ANALITIKA: Nerijetko se dešava i da novinari ne prave razliku između slučajeva kada traže zvanični dokument od nekog državnog organa i informacije, mišljenja, te smatraju da to sve spada pod Zakonom o slobodnom pristupu informacijama?
IVANOVIĆ: To je važno pitanje. Po Zakonu - vi nešto tražite. Dakle, zvanični dokument, video ili audio. Novinari često pitaju neke organe vlasti da im daju odgovore na pitanja, pripreme izvještaj koji ne postoji u dokumentu. E, to je nešto drugo. To nije pristup informacijama. Ali, s druge strane, dešava se da organi daju informaciju samo jednom mediju, a tiče se, recimo, transparentnosti rada istog. To je u suprotnosti za onim što znači “pristup informacijama”. Pristup mora da važi za sve jednako. Ako državni organi daju neku dodatnu informaciju, a u kontekstu je njihovog obavljanja posla, onda to treba svima medijima da se proslijedi.
ANALITIKA: Da li se institut javnog interesa zloupotrebljava?
IVANOVIĆ: Evidentno je da se javni interes tumači onako kako onaj koji tumači želi. Ali, naglašavam, moramo da poštujemo vladavinu prava, a sudovi su ti koji će dati konačnu riječ o tome šta je u konkretnom slučaju javni interes.
ANALITIKA: Sa kojim predmetima se najčešće susrećete?
IVANOVIĆ: Imamo puno slučajeva kada administracija - ćuti. Ne pružaju odgovore na pitanja koja od njih zahtijevaju mediji, građani ili NVO sektor, ili to ne čine u zakonski predviđenom roku. Mislim da to treba da se riješi. Neka daju odgovore, pa i da pogriješe. Uočljivi su problemi da, i kada se daju odgovori, oni su pravno nevaljani. Često se član 14 o ograničenju slobodnog pristupa informacijama tumači pogrešno. Onda mi iz Agencije poništavamo prvostepena rješenja. Razujem da onima koji odlučuju u prvom stepenu nije lako da svaki put pravilno protumače Zakon. Ali to je proces edukuacije i svi daju napore da se to savlada.
ANALITIKA: A u čemu novinari najčešće griješe?
IVANOVIĆ: Kada objavljuju tačne podatke, ali je kontekst zlonamjeran, onda to predstavlja povredu prava na čast i ugled. Jer i tačan lični podatak, ako se upakuje kako ne treba, može da vodi povredi prava. Mediji često dođu i do onih podataka koji ne bi smjeli da objave. Oni često nijesu od javnog značaja, niti u vezi sa profesijom koju lica objavljaju. Tom prilikom se krši integritet, a to je, po mom sudu, nešto što treba da se baštini u društvu.
ANALITIKA: Pratite i rad državnih organa. Da li je bilo pokretanje slučajeva ukoliko je bila povreda prava sa njihove strane?
IVANOVIĆ: Ako državni organi obrađuju, prosleđuju i koriste lične podatke, imamo mogućnost da zabranimo i pokrenemo postupak. Pa i protiv privrednih društvava. Bilo je takvih slučajeva.
ANALITIKA: Koliko je agencija za zaštitu ličnih podataka do sada riješila slučajeva?
IVANOVIĆ: Podaci koje trenutno posjedujem pokazuju da smo imali oko 1.100 predmeta. Do sada je riješeno oko 1.000, a razduženo oko 700 predmeta. Ako to uporedite sa kapacitetima drugih agencija iz okruženja, to je uspjeh, a naročito imajući u vidu činjenicu da su rokovi izuzetno kratki.
ANALITIKA: Koliko se prati evropski pravni tokovi i da li smatrate da je javnost dovoljno upućena?
IVANOVIĆ: Mi to moramo da pratimo. Vidim da mediji obavještavaju o presudama u sudu u Luskemburgu. To je dobro jer presude Evropskog suda pravde imaju uticaja itekako na događaje na Crne Gore.
Aleksandra STANKOVIĆ
