U nizu eksperimenata koje su organizovali inženjeri tehničkih univerziteta u Minhenu i Berlinu, pilotima je na glavama bila posebna kapa sa mnogo elektroda koje mjere moždane talase i pretvaraju ih u digitalne instrukcije za upravljački mehanizam. Piloti su morali da zamišljaju kako upravljaju palicom - ali je to uspijevalo sa zadivljujućom preciznošću: za vrijeme eksperimenata uspjelo je čak i nekoliko bezbjednih slijetanja pri veoma lošoj vidljivosti. Iako je riječ o temi koja je više nego atraktivna za medije, primjena ove tehnologije neće biti moguća prije nego što prođe još nekoliko decenija - pa i tada će ona biti namijenjena prije svega pilotima sa tjelesnim hendikepom, piše Dojče vele.
"Nezanimljivi" pripremni eksperimenti: Eksperimenti su izvedeni u okviru projekta Brejnflajt koji je osnovala Evropska unija. Izvodilo ih je ukupno pet grupa naučnika i inženjera koje su imale različite ciljeve i metode rada.
"Mislim da je važno to što ova tehnologija može da se primjenjuje u drugim oblastima, čak će sigurno i biti primijenjena najprije u drugim oblastima", rekao je za DW Tim Frike, koordinator projekta.
On je priznao da je saopštenje tima Brejnflajta za štampu namjerno sročeno kao neki scenario naučne fantastike, jer je timu stalo da izazove interesovanje javnosti - priče iz laboratorije poput onih koje su prethodile eksperimentima obično ne izazivaju takvu pažnju.
Iako sada možda još nije dovoljno atraktivna za novinare, tehnologija koju su razvili Frike i njegove kolege ima veliki potencijal. Ona bi mogla umnogome da nam olakša rad sa računarom - on bi mogao da dobije pristup našim mislima i osjećanjima pomoću specijalnog interfejsa. Za istraživača Torstena Candera, profesora Tehničkog univerziteta u Berlinu, to je i najvažniji aspekt ovog eksperimenta.
"Mislim da ćemo moći da konstruišemo novi interfejs BCI (Brain-Computer-Interface) - on će moći da prepozna mnogo informacija koje potiču od korisnika kao što su boja glasa, gestovi ili mimika", kaže Cander, i dodaje: "Kada danas komuniciram sa računarskim sistemom, ja mu obično dajem direktne komande: ukucam nešto ili pomjerim kurzor".
Računar koji stvarno razumije korisnika: Računar ne registruje razočaranje korisnika kada nešto ne radi kako treba, kao ni nestrpljenje ako programu treba previše vremena da počne s radom - zasada.
"Uz BCI, možemo da damo računaru informacije koje mu nedostaju", objašnjava Cander i dodaje: "Računar će moći da procijeni da li sam zauzet u nekom trenutku, da li sam zadovoljan situacijom, da li sam svjestan problema."
Ta tehnologija bi mogla da postane pametna verzija "Klipija", animirane spajalice Majkrosoftovog "ofis" paketa. "Klipi" se obično pojavljuje kada ne treba, a poslije toga više neće da ode. Računar koji bi posjedovao emocionalnu inteligenciju mogao bi da shvati kada je korisniku zaista potrebna pomoć - i samo tada pošalje Klipija na ekran.
Torsten Cander želi da rezultate svojih istraživanja primijeni i u bolnicama. On trenutno radi na sistemu koji bi trebalo da pomogne hirurzima u operacionim salama na bazi BCI. Sistem bi mogao da prepoznaje psihičko stanje hirurga i obavještava o tome njegove kolege.
"Ako je hirurg zaista snažno koncentrisan na nešto, za vrijeme neke kompleksne operacije, to bi moglo da se pokaže crvenim svijetlom koje bi kolege videle i tako znale da u tom trenutku ne treba ništa da ga pitaju", kaže Cander.
Naravno da tehnika novog interfejsa može da nađe primjenu i u raznim vrstama prevoznih sredstava - pa i automobilima.
