Mlada hercegnovska glumica Bojana Malinovska, rođena je 23. avgusta 1990. godine.
Do sada je glumila u brojnim predstavama od kojih se izdvajaju „Njegoš, Vatre“ u režiji Paola Mađelija i Radmile Vojvodić (Kotor Art i Zetski dom), „Ribarske svađe“ u režiji Ane Vukotić (Grad teatar i CNP), „Žabar“ i „San na Božić“ u režiji Lidije Dedović, dok trenutno radi „Tri sestre“ u režiji Ane Vukotić i Sloba Milatovića (takođe u produkciji budvanskog festivala).
Pred kamerama je glumila u nekoliko studentskih filmova kolega sa fakulteta, i to u projektima „Intro“ Ivana Salatića, popularnoj seriji „Budva na pjenu od mora“ i filmu „Jagode“ autorke Jelene Milošević.
BUĐENJE
Što Vam nedostaje iz vremena kada ste bili dijete?
- Nedostaje mi bezbrižnost. Igra. Otvorenost. Krađa mandarina sa društvom iz naselja.
Što najviše volite u tome što ste odrasli?
- Još nisam sasvim odrasla.
Za koji Vaš talenat smatrate da nije došao do izražaja?
- Sport. Ronjenje ili bilo što u vezi sa morem. Trenirala sam plivanje nekoliko godina, možda sam trebala nastaviti...
Koju svoju osobinu smatrate najgorom?
- Sve mora biti kako ja hoću. To je ružno.
Što najviše cijenite kod drugih?
- Spontanost i iskrenost. Slobodan duh.
U OGLEDALU
Kako bi se zvala Vaša filmska biografija i ko biste voljeli da glumi Vas?
- Moždaaa... Traženje sebe?! Glumila bi me neka od mojih prijateljica - Ana ili Gordana. One bi znale što treba i ko sam ja.
Kako biste nekome, preko telefona, u pet riječi opisali sebe?
- Nazovi me poslije, moram smisliti...
Kako biste opisali sebe da ste hrana?
- Ruska salata. :-)
Koju moć super-junaka biste voljeli da imate?
- Da letiiiiiiiiiiim ili da mogu ljudima čitati misli.
Sa kojom ličnošću, stvarnom ili izmišljenom, biste se zamijenili na jedan dan?
- Voljela bih da budem roditelj na jedan dan. To mi je najveći strah, pa malo da vidim kako je.
SVAKODNEVICA
Što radite nedjeljom poslijepodne?
- Svašta. Ali nedjelja je najljepša, pa i nije bitno šta radiš. „Nedjeljarim“.
Koja pjesma Vam je uvijek u vrhu liste omiljenih?
- Mašta Bašta: „Dan“. Tom Vejts: „God's Away On Business“.
Koja knjiga/predstava/film je, u posljednje vrijeme, na Vas ostavila najsnažniji utisak?
- Knjiga Džejmsa Džojsa „Portret umjetnika u mladosti'', predstava „Galeb“ u režiji Tomija Janežiča i film „Ironweed“ iz 1987, koji sam nedavno prvi put gledala.
Gdje biste voljeli da otputujete?
- Kuba i Tibet.
Koje prevozno sredstvo najmanje volite?
- Voz, jer je slika stanja našeg društva. I onda me emotivno raznesu slike koje se mogu vidjeti u vozu.
DA TI KAŽEM...
Kome sve ispričate?
- Prijateljima.
Čemu se uvijek obradujete?
- Maminoj hrani. Moru. Punom Mjesecu. Prijateljima, naravno.
Da li za nečim žalite?
- Ne... Premlada sam za to.
Bez čega ne možete?
- Bez mora i smijeha mojih ljudi.
Za što ste se posljednji put izvinili?
- Bila sam nervozna i preko telefona sam bila drska prema osobi koja nema nikakve veze sa mojom nervozom.
SUMRAK
Koje tri želje biste tražili da Vam ispuni zlatna ribica?
- Da imam svoj vinograd. Da igram cijeli život u pozorištu. A treća želja - da mi ispuni još dvadesetak želja. :-)
Što je najteže što ste do sada uradili?
- Napravila sam par kompromisa. To mi je najteže palo. Baš.
Kada biste saznali da Vam je ostalo samo tri mjeseca života, kako biste ih proveli?
- Ništa ne bih mijenjala. Možda bih se smijala više i provodila sve vrijeme sa prijateljima. Ma, „Oproštajno pismo“ – Gabrijel Garsija Markes.
Kako biste voljeli da umrete?
- Ko bi volio da umre? :-) Kao mala sam se šalila da bih da me udave u velikoj bačvi ruske salate. Sad mi se ne umire.
Koji bi bio Vaš epitaf?
- Neću epitaf. Neću da umrem, rekla sam.
Priredila: A.POPOVIĆ
