"Ovo je grad bogatog kulturno-istorijskog nasljeđa, koje upečatljivo svjedoči o postojanoj vezi Crne Gore sa evropskim i svjetskim civilizacijskim tokovima kroz vjekove. Svijest o tome učinila je da se prije šest godina otpočne sa sanacijom i rekonstrukcijom crkve Svetog Pavla, čiji istorijat seže čak do XIII vijeka. Njena sudbina je ubjedljiva ilustracija burnih promjena koje su se zbivale na ovim prostorima. Od crkve, preko magacina, kasarne i tamnice, do modernog multifunkcionalnog zdanja na pragu XXI vijeka. Za državu Crnu Goru ovakvi tragovi nasljeđa važno su obilježje njenog trajanja i civilizacijskog hoda", kazao je Đukanović.
On je naglasio da spomenici kulture imaju neprocjenjivu vrijednost, posebno za današnje generacije, kao znak osobenosti i prepoznatljivosti na velikoj evropskoj mapi.
"Nepokolebljiva vizija ujedinjene Evrope, s jedne strane, kao i ispunjenost ponosom što ovakvi spomenici potvrđuju da imamo vrijedan dio temelja evropske kulture i tradicije, s druge – još više nas obavezuju na posvećenost kulturno-istorijskom nasljeđu, njegovom čuvanju i obnovi. Odnos jednog naroda i jedne države prema svojoj kulturnoj baštini ne izražava se samo administrativnim mjerama i normiranjem, mada i to ima svoju važnu funkciju, već prije svega snaženjem svijesti o njenoj važnosti. A to znači o vlastitom identitetu. Crna Gora ima tu privilegiju da na malom prostoru spaja narode i religije i da gradi svoj moderni identitet u bogatstvu kulturnih i svekolikih različitosti", naglasio je premijer.
U svom izlaganju on se osvrnuo na životnu priču i sudbinu Blažene Ozane, za čije je duhovničko djelovanje vezana crkva Svetog Petra.
"Blažena Ozana je prva žena u katoličkoj crkvi koja je proglašena sveticom, a potiče iz jednog južnoslovenskog naroda. Rođena je u Staroj Crnoj Gori krajem XV vijeka, u selu Relezi, u Lješanskoj nahiji. Ima li upečatljivijeg primjera koji svjedoči o istorijskoj vertikali multietničke harmonije, multireligijskog i multikulturalnog sklada, po kojima je danas prepoznatljiva savremena Crna Gora. Upravo zbog ovakvih civilizacijskih kodova, Kotor i Boka Kotorska, koji su dio svjetske kulturne baštine, osobena su crnogorska priča. Uticaj državotvorne tradicije kontinentalnog dijela na ove prostore, kao i refleksija njihovog vrijednog kulturnog bogatstva na brdovito zaleđe, a posebno uzajamno prožimanje ovih dimenzija, učinili su Crnu Goru jedinstvenom i osobenom. Ova dva nepresušna toka crnogorske istorije sazdali su zajedničko nasljeđe na čijim temeljima je 21. maja 2006. godine, gotovo nakon jednog vijeka, i bilo moguće obnoviti savremenu Crnu Goru, koja je za svoje strateške ciljeve izabrala evropske i evroatlantske integracije".
Đukanović je istakao da ovakvi spomenici i ukupno istorijsko nasljeđe Kotora i Crne Gore svjedoči da je Crna Gora oduvijek bila dio evropske civilizacije, i da je po svojim tekovinama i dostignućima pripadala modernoj Evropi.
To je i najbolja potvrda da smo danas na pravom putu. Za razliku od drugih, mi nemamo potrebu da bilo šta dopisujemo, ili da retuširamo našu istoriju. Posebno, ne da svojatamo nešto što nije naše. Ali, imamo obavezu da čuvamo ono što jeste, i da to bogato, vjekovima nagomilano kulturno-istorijsko nasljeđe valorizujemo na pravi način. I da jačamo svijest o značaju tog ogromnog nasljeđa. Restauracija crkve Svetog Pavla i stavljanje ovog modernog objekta u funkciju savremenih potreba Kotora i Crne Gore, najbolji je korak u pravcu takve budućnosti, zaključio je Đukanović.
