Pred punim gledalištem na Kanli kuli sinoć je konačno prikazan taj dugoočekivani film, Ova svoje vrsna posveta Titogradu i Podgorici, kako je sam Vukčević isticao tokom dugogodišnjeg rada na ovom projektu. Bila je to ujedno prilika da se na djelu vidi regionalna filmska ekipa, koju su činili kako debitanti na velikom platnu, tako i oni koji su već dobili niz nagrada za svoj dosadašnji rad.
Sama publika, ako je suditi po njihovim reakcijama, bila je više nego zadovoljna krajnjim Vukčevićevim rezultatom, pa ga je nagradila kako aplauzima tokom filma, tako i ovacijama nakon završne špice.
- Apsolutno sam zadovoljan reakcijama publike. Moram da kažem da odavno nisam bio ovako uplašen. Vjerujem da sam hrabar momak; imam problem da dam krv, ali sve ostalo izguram. Ali, ova gužva nikome ne prija – u smislu da svako ima neko očekivanje, svako je tu jer ima svoje viđenje. I vjerujem da smo se sa time lijepo izborili i večeras mi je veliki kamen pao sa srca. Ovdje su bili i moji studenti sa FDU na Cetinju, pa sam poslije mnogo godina ja imao ispit, mene je neko ocjenjivao – priznaje sagovornik Portala Analitika.Tako je jedan od njegovih studenata, dodaje on, i Srđan Stanojević, koji je radio montažu filma i na njega je izuzetno ponosan.
Vukčević se, ipak, s posebnim osjećajima prisjeća kako se pripremao za snimanje filma. Taj proces su, kaže, činile sve one svakodnevne stvari - od onoga što čovjek sobom nosi, zatim onoga što traži u drugim djelima, onoga što čitamo, gledamo, dok se družimo. A sve to se razvijalo oko jedne već poznate teme.
- Postojao je odličan tekst „Instant seksualno vaspitanje“ koji je napisao Đorđe Milosavljević. Krenuli smo od te priče i napravili predstavu u Gradskom pozorištu u Podgorici. Vrlo smo se lijepo osjećali dok smo radili na tom projektu, pa smo krenuli da snimimo i film. I, eto, četiri godine rada su iza nas i čini mi se da se to isplatilo, jer su ste godine bile duge... Ali, osjećam jedno lijepo olakšanje, a vjerujem i nekolko porodica čiji su članovi danonoćno učestvovali u ovom projektu.
Mišo Obradović je jedan od onih glumaca koji su imali priliku da, nakon pozorišnih dasaka, svoju ulogu tumače i pred kamerama.
- Uvijek mi je lik Fikija, koji igram, bio zanimljiv. I kad me Nikola zvao da radimo film, već sam nešto imao u glavi... Dakle, nikakva posebna mistifikacija o radu na samom liku. I prijalo mi je što sam konačno mogao da igram nekog „gradskog lika“, urbanog tipa.
Njegov kolega Petar Burić iza sebe već ima par filmskih uloga. Za Portal Analitika pojašnjava:
- Radio sam strane produkcije, koje su snimane u Crnoj Gori; nikada nisam imao priliku da prisustvujem premijeri filma u kome igram, jer je jedan bio francuski, jedan američki. Tako sam sada prvi put na premijeri svog filma i jako mi je drago zbog toga! Drago mi je što je film konačno izašao jer se snimao prije više od dvije godine i stvarno se svima nama desilo mnogo toga: nove uloge, sve više angažmana. Drago mi je i kako sam odigrao tu ulogu, jer sam mislio da ću biti lošiji. Znači – sve je super – s oduševljenjem priča mladi crnogorski glumac.
A Goran Bogdan, hrvatski nagrađivani glumac mlađe generacije koji tumači jednu od glavnih uloga u „Dječacima“, na pitanje kada ćemo biti u prilici da ga ponovo vidimo u Crnoj Gori – možda u nekoj seriji ili predstavi – za Portal Analtika kaže:- Nadam se – što prije. Nemam ništa dogovoreno, ali bih volio. Lijepo mi je ovdje, imam puno prijatelja i stvarno sam sretan kad sam ovdje. I izuzetno sam zadovoljan kako je film ispao. Večeras sam ga prvi put gledao i stvarno mislim da je Nikola napravio odličan posao. Nikad ne znaš što da očekuješ, jer - prošlo je mnogo vremena. Ali, sada sam mu jako zahvalan – ističe on.
Na kraju, neizostavno je čuti i mišljenje nekoga ko se nije nalazio ispred ili iza kamere tokom nastajanja „Dječaka iz Ulice Marksa i Engelsa“. Ivan Đurović, koji je sa kućom „Artikulacija“ bio koproducent na ovom filmu, kaže da je „danas veoma naporno svojim snagama snimiti film u Crnoj Gori“ i da će se takva situacija zadržati još neko vrijeme.- Ali, svake godine će filmova biti sve više! U Crnoj Gori je, inače, uvijek bilo teško snimiti film. Mi smo, eto, i započeli taj „talas“ novijeg crnogorskog filma sa „Pogledom sa Ajfelovog tornja“. Jeste da se situacija drastično promijenila od tada, ali treba još da se mijenja. Nadam se da će se novim zakonom to sve „uljepšati“, jer i dalje počiva na našem i entuzijazmu Ministarstva kulture. Ne znam dokle će to trajati, ali – za sada guramo i nadamo se da će biti bolje barem mladima koji dolaze – zaključuje Đurović za Portal Analitika.
Prema najavama, „Dječaci iz Ulice Marksa i Engelsa“ naći će se na jesen u redovnoj bioskopskoj distribuciji. Oni koji nisu bili u prilici da prisustvuju premijeri, tada će moći da pogledaju film za koji bi lako mogao postati najgledanje ostvarenje novije crnogorske kinematografije.
I.B. - K.J.
Foto: Ivana Božović
