Portal AnalitikaIzvor
Prvi dio manifestacije pripao je sastavu kome svakako nije bilo mjesto na gradskoj marini, i pored očiglednih vokanih kvaliteta. Šestočlani sastav „Eho Odiseja“ izvodio je dobro poznate operske arije (i nešto pop i bosa-nova kompozicija), ali u neadekvatnom okruženju i sa neadekvatnim ozvučenjem. Koloraturni soprani i moćni baritoni gubili su se u raspršenom piskavom zvuku i visokim tonovima koji su parali uši, naročito ako bi se malo udaljili od bine. Bilo bi svakako zanimljivo čuti ovaj sekstet na zatvaranju Barskog ljetopisa, ili u sali Dvorca Kralja Nikole, ali je ovako, na ogromnoj marini i pred publikom koja je nestrpljivo čekala svoje ljubimce, to ipak bio veliki promašaj.
A zvijezde večeri su pokazale zašto su punih 30 godina na sceni. Svirački besprjekorni, i uz šou program koji je podsjećao na dobro poznate stadionske nastupe iz osamdesetih, uz svu ikonografiju u vidu talasa, horskog pjevanja i upaljača (samo se to sada radi sa mobilnim telefonima), „Plavi orekstar“ je vodio više hiljada ushićenih gledalaca na sentimentalno putovanje od početne „Od rođendana do rođendana“ do odjavne, modifikovane „Suade“. Loša, braća Ćeramida i Saša Zalepugin mlađi su dokazali i koliko su svirački sazreli za protekle tri decenije, što se najbolje vidjelo u znalački izvedenom miksovanju refrena i brejkova jedne pjesme u drugu, a što su mogli prepoznati samo najvatreniji fanovi.
Od prvog takta, publika je svaku od pjesama otpjevala skupa s bendom, s tim što je svegeneracijsku tinejdžersku himnu „Bolje biti pijan nego star“ izvodila i bez benda u pauzama pjesama ili čekanja na bis. A na bis su „Plavci“ izveli, neočekivano, obrađenu evrovizijsku „Hajde da ludujemo“ iz repertoara Tajči Matejaš, te „Odlazim“, nakon čega su se upalila svijetla. Iako je red za slikanje, autograme i upoznavanje bio ogroman, do članova benda niko nije mogao doći zbog jakog obezbjeđenja i činjenice da su, i bukvalno nakon nastupa, Loša i ekipa krenuli na aerodrom.Ž.MILOVIĆ
