
Već više od deceniju, od komercijalnog neuspjeha i eksplozije zvijezde u maestralnom kič performans art projektu kakav je bio ‘Artpop’ njen treći, a de facto četvrti studijski album (brojeći Extended Play od 8 pjesama, ‘The Fame Monster’, njeno vjerovatno najpopularnije muzičko djelo) koji ju je nadrastao i žargonski rečeno, ‘pojeo’, Lady Gaga je naizgled završila sa modernom pop muzikom.
U međuvremenu za nju se jesu desile ogromne stvari - planetarni uspjeh rimejka filma ‘A Star is Born’ kao i pratećeg soundtrack albuma na kojem se nalaze akustični pop hitovi koji su i dan danas neki od njenih najvećih (‘Shallow’ sa kolegom iz filma, Bradley-em Cooperom, ‘Always Remember Us This Way’ i ‘I’ll Never Love Again’), polufinale Superbowla, njen prvi akustično, kantri pop-rok album Joanne koji je filmu i prethodio.
Potom još jedan kambek polu-nove polu-stare Gage sa dens-pop albumom ‘Chromatica’ koji mnogi vide kao njeno najneubjedljivije ostvarenje, album koji je, iako je imao nekoliko hit pjesama, a prvenstveno saradnju sa američkom pjevačicom Arianom Grande, ‘Rain on Me’, došao je u veoma nezgodnom trenutku, u sred pobune zbog policijske brutalnosti i ubistva George-a Floyda i divljanja pandemije COVID-19 cijelim svijetom, pa i SAD.
Sve ovo je ipak, umnogome bilo drugo lice jedne od najvećih umjetnica 21. vijeka.
Od poslednjih uspomena na Lady Gagu prošlo je tada već skoro 10 godina, a ona je u dva projekta upitno ocijenjena, dva filmska ostvarenja ‘House of Gucci’ i ‘Joker 2: Folie à Deux’ u očima javnosti udaljili su je od slike, ideje toga šta je pop fenomen koji se zove ‘Lady Gaga’.
Stefani Germanotta je, iako pod imenom Lady Gaga, već godinama slovila kao neobično obična verzija sebe, daleko od toga što je javnost i njena publika usvojila i voljela kao njenu srž
Kao naslućivanje budućnosti, uspjeh Netflix-ove serije Srijeda o filmskom liku Srijeda iz porodice Adams pratio je i jedan za nju neočekivani uspjeh. Pjesma ‘Bloody Mary’ sa njenog albuma iz 2011. godine, ‘Born This Way’, njenog vjerovatno najkompletnijeg muzičkog projekta do sada, uključena je u seriju i postala je viralna, što joj je u trenutku muzičke pauze donijelo povratak u žižu interesovanja. Međutim, ovaj povratak je imao još jedan sloj, podsjetio je ljude na staru Gagu, a čuvši pjesmu koju mnogi do tad nisu (osim najvjernijih fano), imali su prilike da poslije toliko godina opet dožive onaj osjećaj koji je u njima budila godinama ranije.
Lady Gaga album ‘Mayhem’ otvara prepoznatljivim vokalnim frazama najavljujući, kako su mnogi (pogrešno) protumačili, povratak ‘stare Lady Gage’. Već od prvih taktova, jasno je da Gaga ne planira da bude ona stara, već prva pjesma, a ujedno i vodeći singl sa albuma objavljen prije nekoliko mjeseci ‘Disease’ presijeca slušaoca teškim ritmom, industrijskim zvukom i pulsirajućim sintisajzerima, a Gagini vokali zvuče kao vokali rok dive koja je upravo uspješno bacila cijeli Wembley u trans. Nije da je ni sama Gaga išta manje od toga. Singl sa Brunom Marsom ‘Die With a Smile’ koji je ranije objavljen je kasnije uključen na album kao njegova zaključna pjesma.
Nakon prvog singla, publici je predstavljen drugi singl, ‘Abracadabra’ koji, kako sama kaže, osim što je povratak sopstvenom nasljeđu i reinterpretiranje sržnog Lady Gaga zvuka, ima ‘magiju, vradžbinu’ u sebi. ‘Abracadabra’ je definitivno najviše ‘stara’ Gaga od svih pjesama sa albuma, ali i od svih pjesama koje je objavila od svog komercijalnog vrhunca početkom 2010-ih.
U njoj se miješaju zvukovi sa početka koji su je vinuli u nebesa nalik na njen magnum opus pjesmu ‘Bad Romance’, ali i elektro zvuci njenog posljednjeg studijskog albuma ‘Chromatica’ (2020). Pravi pop spektakl, sa svim karakterističnim elementima hita koje je Lady Gaga koristila na svom vrhuncu početkom prošle decenije. Dinamičan plesni muzički video, vrisci, horor tematika.
Nakon ova dva singla, koji osim što daju omaž ‘staroj Gagi’, poput vrtloga usisavaju slušaoca i upozoravaju ga da je Lady Gaga tu i da je moćnija nego ikad. Ona stupa na scenu u svom najjačem izdanju - spremna da se ponovo preobrazi. Cijeli ostatak albuma je veliko muzičko putovanje, napakovano referencama, Lady Gaga, mada ima nešto što bi bio njen najmanji zajednički sadržilac, grandioznost, teatar, emocija, bujna melodija, tenzija i razriješenje iste.
Ovo putovanje otpočinje najvjerovatnije budućim trećim singlom sa albuma, ‘Garden of Eden’ čije bi se melodijske linije refrena najpreciznije mogle uporediti sa radovima sa prvog Gaginog albuma ‘The Fame’, dok produkcijski jasno uzima zvuk britanskog benda Muse i njihovog hita iz 2006. godine, ‘Supermassive Black Hole’.
Ovaj tvrđi zvuk se, ipak, sa četvrtom pjesmom ‘Perfect Celebrity’ polako udaljava sa albuma - ovdje Lady Gaga kombinuje zvukove Madonninog čuvenog albuma ‘Ray of Light’ i rok muzike.
Gaga počinje da zadire dalje u prošlost, i svoje najveće uticaje. Sint-pop u najvećoj meri prožima ostatak albuma, a Gagini ABBA-horor-Brodvej refreni i reference na samu sebe odjekuju cijelim izdanjem. Njen dijapazon je širok, pa tako, na primjer ‘Vanish Into You’, pjesmi sa glem-rok i disko uticajima pozajmljuje svoje čuvene fraze iz starijih pjesama kao što je ‘Bad Romance’, a na ‘Shadow of a Man’ ulazi u osamdesete i u potpunosti obrće zvuk Michaela Jacksona i njegovih hitova na njoj svojstven način način.
‘Niže’ na listi pjesama, duboko u drugoj polovini albuma nalazi se i biser ovog projekta, sjetna i moćna pop pjesma ‘Love Drug’ sa sint-pop i nju-vejv uticajima, sa brilijantnim vokalnim frazama, bogatom produkcijom.
Upotpunjena je električnom gitarom koja nježno i moćno zatvara posljednji refren u pjesmi. Prožeta tzv. žargonski nazvanim ‘Van Halen’ sintisajzerima, u slavu čuvenog Eddie-a Van Halen-a koji ih je i popularizovao, ‘Love Drug’ je i pod uticajem velikog hita ‘Out of Touch’ čuvenog dua Hall & Oates.
Eksperimentisanje i zabava isijavaju iz Gage i ovog albuma, pa se tako na njemu i nalazi ‘How Bad Do You Want Me’, pjesma koju fanovi i kritičari direktno porede sa time kako Taylor Swift interpretira muziku osamdesetih godina, sa naivnim melodijama, sint-pop instrumentacijom, i specifičnim načinom naracije i prenošenja emocije.
S druge strane, album zatvaraju dvije ozbiljne pjesme, lamenti nad ljubavlju i slavom, ‘Blade of Grass’ i ‘Die With a Smile’.
Gagino medijsko pojavljivanje u prethodnom periodu, i opšta slika nje u javnosti ukazuju da je srećnija i sigurnija nego ikad. Njen klizavi put slave doveo je i do njenog najvećeg kako komercijalnog, tako i ličnog pada.
Iz odnosa sa novim partnerom, čiju podršku i pomoć mnogi fanovi vide kao jedan od ključnih faktora za njen blistav povratak na muzičku scenu, Gaga izgleda crpi sve što joj je nedostajalo na usamljenom putu zvijezde na koji je morala poći, te njemu posvjećuje posljednju solo pjesmu na albumu, emotivnu baladu ‘Blade of Grass’.
U sličnom tonu zatvara album, u pjesmi ‘Die With a Smile’ koju smo svi čuli, jer je od prethodnog ljeta vladala svim top listama, budući da je označila veliki povratak kako nje, tako i njenog kolege Bruna Marsa.
Poslijednji stih na albumu je slikovito, upravo i jednostavna, a veoma moćna poruka čovjeku s kojim je ponovo zasijala samo sebi svojstvenim sjajem - ‘If the world was ending, I'd wanna be next to you’ (I da je kraj svijeta, voljela bih da budem pored tebe).
Lady Gaga je postala poznata po dance-pop zvuku hitova kao što su ‘Just Dance’ i ‘Poker Face’, a svoj status evergrin zvijezde ustalila sa maestralnim akustičnim pjesmama sa ‘A Star is Born’ soundtrack albuma. Na ‘Mayhemu’, čini se da je uspjela da objedini te dvije celine, i pokaže da je i jedno i drugo Lady Gaga.
Lady Gaga je plastični šljašteći sintisajzer, ništa manje no što je i električna gitara ili džez klavir. ‘Mayhem’ uspješno prihvata živu instrumentaciju, bogate, višeslojne aranžmane i produkcijske odluke koje se očekuju od velikana koje i sama slavi ovim albumom. Sa druge strane, tu je vrlo jasno definisano i ono što bi prosječni slušalac nazvao ‘Lady Gaga’ faktor, taj distinktivni izraz i magija kojom je osvojila planetu.
Pa ipak, ‘Mayhem’ je upravo suština svega onoga što je Lady Gaga, možda po prvi put sve na istom mjestu i u isto vrijeme. Očekivati od Lady Gage da bude ista ona naivna parti djevojka u ranim dvadesetim godinama, dok je sada žena od gotovo četrdeset, bilo bi naivno, a njeno stvaralaštvo, iako bi zadovoljilo niske strasti publike, ne bi odgovaralo trenutku u kom se ona i kao individua i kao umjetnica nalazi.
Te tako, ‘Mayhem’ je upravo ono što su svi od nje željeli, ‘Mayhem’ je Lady Gaga.