Ove nedjelje, kao pop izdanje o kome se najviše priča, prednjači izdanje američke pjevačice Selene Gomez i njenog vjerenika, jednog od najuspješnijih producenata današnjice, Benny Blanco. Iako su u prošlosti sarađivali, na nekim od Seleninih najboljih izdanja kao što je pjesma ‘Same Old Love’ , njihov zajednički album, iako najavljen prilično bezličnim pjesmama, razočarao je i one sa najnižim očekivanjima.
Izgubljena između različitih blijedih izraza i oponašanja njenih uzora kao što su Lana Del Rey i Charli XCX (autorke jedne od pjesama na albumu, koja, bez koncepta i smisla, zvuči u potpunosti deplasirano, kao nekakav davno izgubljeni demo autorke prepjevan od strane Selene). Ostatak albuma su neubjedljive pop balade gdje, istini za volju, Selenin skroman vokal zvuči pristojno, ali je daleko od visina koje je sa svojim timom uspjevala da dotakne u prethodnim fazama karijere.
Drugo razočaranje je saradnja američkog repera Jacka Harlowa i američke reperke i pjevačice Doje Cat.
Iako najavljena iznebuha i bez jasnih smjernica za to kakav se zvuk može očekivati, oba izvođača su u prethodnom periodu uspijevali da naprave balans između repa i komercijalnog pop zvuka koji bi bio prijemčiv za šire narodne mase. U sličnom maniru i s mnogo kompromisa izlazi njihova pjesma ‘Just us’, uz očekivanja njihovih timova da će glasine i govorkanja o tome da li su u romantičnom odnosu ili ne biti dovoljna da poguraju pjesmu na vrhove top listi.
Dva najveća albumska izdanja van pop muzike, ali ništa manje popularnih žanrova u SAD, rep i kantri, svakako su albumi repera Playboy-a Carti-a i kontroverznog kantri pjevača Morgana Wallena. Oba izdanja su preobimna, sa 30 i 37 pjesama redom, artefaktom online i internet doba gdje ne postoje fizička ograničenja u obimu muzičkih izdanja. S druge strane, fizička ograničenja imala su i konceptualnog smisla.
Playboy Carti je prije nedjelju dana objavio peti studijski album, a reper je definitivno na vrhuncu karijere. Na krilima veoma uspješnih saradnji sa najvećim imenima žanra, Travisom Scottom i The Weekndom, Playboy Carti donosi nove numere.
Odan svom trep zvuku, ovim albumom se i definitivno pozicionirao među najveća imena ovog žanra, ali i šire, sa najviše strimova u 2025. godini za prvi dan novog izdanja na striming platformi Spotify. Istini za volju, ovom impozantnom dostignuću doprinosi i to da pjesama ima više nego duplo u odnosu na prosjek na albumima, te se velike brojke lakše postižu.
Podjednako obimno izdanje objavio je i Morgan Wallen, kontroverzan zbog korišćenja rasne uvrede, kršenja COVID-19 mjera, hapšenja zbog pijanstva i remećenja reda, ali je uprkos svemu ostao jedan od najuspješnijih kantri izvođača u Americi. Miješanja kantri i elemente popa, pa čak i R&B i hip-hop zvukova.
Novu pjesmu ‘Love Me to Heaven’ objavio je i poznati američki bend Jonas Brothers, opet, nažalost, bez mnogo inovativnosti, u njihovom sigurnom pop zvuku sa tek primjetnim elementima rok muzike, koji se mogu više pripisati živim (a prilično ugušenim) instrumentima prije nego širim žanrovskim usmjerenjima i odlukama.
Najinteresantnija izdanja ove nedjelje dolaze od manje poznatih izvođača, bilo da je riječ o početnicima, ili onima koji se manje priklanjaju mainstream sceni.
Svjež zvuk donosi mladi Destin Conrad koji je poslije nekoliko vrlo interesantnih R&B izdanja objavio novu pjesmu ‘Delusional’. Poštujući pravila žanra, i ostajući u okvirima, uspio je da donese nešto svježe, što produkcijski to i njegovim vokalnim izrazom.
Sa druge strane, na indi-pop sceni, Japanese Breakfast je ponovo u centru pažnje, nakon objavljivanja novog albuma ‘For Melancholy Brunettes (& sad women) koji predstavljaju novim singlom ‘Picture Window’, nježnom indie introspektivnom, nostalgičnom baladom.
Michelle Zauner još jednom donosi prepoznatljiv stil, spajajući sanjive vokale sa melodičnim, gotovo filmskim aranžmanom. Spot, koji je sama režirala, snimljen je na ulicama Seula i vizuelno dočarava melanholičnu atmosferu pjesme.
Još jedno interesantno izdanje dolazi od Noah Cyrus, mlađe sestre svima poznate Miley Cyrus.
Pjesma ‘Don't Put It All on Me’, u saradnji sa bendom Fleet Foxes. Noah i Robin Pecknold, frontmen Fleet Foxes-a, izvode kantri duet koji istražuje teme porodičnih odnosa, a pjesmu je napisao Noah-in brat, Braison Cyrus, a teško je pjesmu ne čuti u kontekstu veoma nategnutih porodičnih odnosa u ovoj porodici o kojima se sada već javno govori.
Nav je uvijek bio u sjenci talentovanijeg i popularnijeg kolege, i nikad nije imao specifičan izraz ili stil kojime bi se izdvojio. Ni sada nije mnogo drugačije, ali je interesantno ispratiti da li, i šta, će Nav u narednom periodu moći da donese pred publiku.
