Senidah nam na trećem studijskom izdanju "Sen i Dah" još jednom pokazuje da moderna pop muzika na Balkanu nije mrtva, nasuprot društvenom uvjerenju, krivci mogu biti samo naše čulo da prepoznamo gdje se i kako transformisala, i nedostatak medijskog prostora da se izvođači poput nje stave u prvi plan. Pa ipak, Senidah i njen tim, sastavljen od najinovativnijih autora i autorki koje Balkan ima da ponudi, trendsetera u balkanskoj modernoj muzici, koji su ponovo demonstrirali da je muzika dovoljno moćna da razbije sve zidove i dođe u prvi plan, ne uz pomoć, već uprkos surovim okolnostima.
Ko je sve Senidah? Možda ni Senida Hajdarpašić sama ne bi mogla da da cjelovit odgovor na ovo pitanje
Ona, odmjerena introvertkinja kojoj je vrhunac emocionalnog izraza muzika, izjavljuje da čuje muziku u bojama, i da po njima koncipira svoje projekte, koncerte, albume. Vrlo direktan neverbalni označitelj koji posljedično ukazuje na to kako vidi dijelove sebe, svoja jastva. Tako nam i poručuje da imamo Crvenu, Bijelu, Crnu Senidu, i mnoge druge u nastajanju.
Možda nenamjerno, kao nekakvo predskazanje, ili dobro poznavanje teme i umjetnice s kojom radi, jedna od njenih saradnica, Bojana Vunturišević, pruža odgovor u tekstu Senidinog pop hita ‘Replay’ (2021). Ova pjesma može biti okosnica njenog stvaralaštva nadalje.
Takođe i kao uvertira u drugi studijski album ‘Za tebe’, nastaj stih: ‘Sve žene u meni žive kad si tu’. Tema Senidine multipolarnosti opet je tu, iako u relaciji sa muškarcem o kom se u pjesmi pjeva.
Ovi kontrasti, različitosti su sastavni dio nje od prvog dana stupanja na scenu. Ljudi razumiju ili ne razumiju, ali za onoga ko umije da pažljivo čuje, ispod površine, sve je jasno. Pitanje je samo da li su ljudi u stanju da razumiju da ljudsko biće, umjetnica, može nekad biti naizgled i svoj antipod, suprotnost, a u biti, samo drugi prikaz kojim izražava ono sto je srž izraza.
Da bi se još bolje razumjelo sve ono što jeste Senidah, mora se krenuti od početka njenog muzičkog opusa.
Njen debitantski album ‘Bez tebe’ (2019), u biti R&B projekat sa elementima trepa i popa, je zvučno kohezivan, vjerovatno umnogome bar idejno stvoren prije vrtoglave slave koja ju je zadesila, a nježna Senidah katkad za štit zatraži pomoć od hrabre, koja će joj donijeti slavu debitantskim singlom ‘Slađana’. Doduše, u suštini, ona operiše u jednom prelijepom, ali stegnutom univerzumu. U njemu vlada plavetnilo, nostalgija, pomenuti elementi mahom američkom R&B-a, uz vokal balkanskog melosa koji ju je lansirao u ovu neobičnu buffer zonu između alternative, modernog, i poznatog, našeg. Deset pjesama sa ovog albuma pravo su putovanje kroz Senidinu dušu, kroz njen intimni bol, težinu u koju nas bojažljivo poziva.
Drugi studijski album ‘Za Tebe’ (2022) oda je eksperimentaciji i putu ka prihvatanju toga ko sve Senidah može biti.
Na albumu ‘Za tebe’, počinje da daje sebi dozvolu da osjeti i istinsku radost, zapleše, da ne bude samo tužna, bijesna ili letargična. Kao i u singlovima koji su uslijedili nakon prvog albuma, i na ‘Za tebe’ Senidah istupa ka latino muzici, ka popu, dabstepu, i mnogim drugim, za nju novijim žanrovima. I dalje se traži, a neke od svojih najvećih hitova ne uključuje na album. Kao da im nije bilo vrijeme, da nije bilo spremnosti da ih u potpunosti prigrli i uključi u dio jedne cjeline, kao da je i dalje značaj nepostojanja onoga kome se obraća u naslovu albuma, svog velegubitka, nešto čime oslikava svoj umjetnički izraz, i od čega ne može ili ne želi da se u potpunosti pomjeri. Ona još uvijek pjeva nekome, pjeva izvoru svog najsržnijeg bola. I u ‘Bez tebe’, i u ‘Za tebe’, ona je samo dio relacije.
Prvim singlom (kojim je najavila treći studijski album) koji je objavljen prije skoro godinu dana, pjesmom ‘Delija’, postalo je jasno da počinje da igra drugu igru. Na prve taktove baćata ritma, u drugom smo univerzumu.
‘Kad ga vidim žedna oživim, ko pitoma ružica sam’, stih je koji je stavlja u ulogu u kojoj se muzički nikad do sada nije našla, i koja sama po sebi nikad nije bila ovoliko očigledna. Nikad senzualnija, nikad ranjivija, a opet, potpuno svoja. Vjeruje joj se i da više nego ikad govori o svom iskustvu, da je spremna da integriše ovu nježnu, i onu neustrašivu Senidu koje su se često sučeljavale na ovoj perfektno isproduciranoj baćata pjesmi.
Španska pjevačica Rosalia, i naša Senidah jedine su žene van granica Latinske Amerike koje su uspjele da baćatu iznesu i nadrastu zadati žanr. Možda pristrasnost i blasfemija, ali kraj baćate, Romeo Santos, ni u jednom svom dahu nije bio toliko moćan i ranjiv kao ove dvije žene, svaka donoseći zvuk svog ‘krša’, katalonskog ili crnogorskog.
Novo poglavlje, iako smo do tada već čuli tri hit singla ‘Delija’, ‘Alo alo’ i ‘Idi gade’ simbolički je otvorila na koncertu na beogradskom stadionu "Tašmajdan", u svom stilu, do sada neobjavljenom pjesmom, orkestralnom baladom “Omen". Prvi put, Senida ovako javno govori da je ona Senidah, zvijezda, šalje direktnu poruku univerzum, i dozvoljava da djetinji snovi zasijaju visoko na nebu.
Oni više nisu samo 'Sen' u izmaglici bola i tuge, oni se ostvaruju, otjelotvoruju, dobijaju ‘Dah’, život. Još jedna novina koja je druga okosnica albuma ‘Sen i Dah’.
Da se primijetiti, da uz njenu nikad uvjerljiviju senzualnost, i prihvatanje svojeg statusa zvijezde i umjetnice, ‘Sen i Dah’ postaje njen prvi album čiji naziv nije relacioni. Ne mjeri svijet isključivo po odnosu sa izvorom najvećeg bola i ljubavi i koji opjevava.
Vidi se da je Senida dala sebi dozvolu da osjeti šta ona zapravo jeste, i da je hrabrija nego ikad. Ova hrabrost se ogleda i u nekim od poteza koji su povučeni prije izlaska albuma: Spot za peti singl sa albuma, ‘Phuket’, osim što je duboko mističan, ne prati standardnu verziju pjesme koju mozemo čuti na albumu.
‘Phuket’ je ovdje u potpunosti bez teksta, sa neriječima, a Senidah vokalizuje i ispušta glasove koji su, opet, oštrom uhu razumljiviji od bilo kog teksta. Još jedan primjer značaja neverbalnog za Senidu, i značaja da se njeno stvaralaštvo posmatra kroz melodiju, ritam i emociju, a ne samo kroz riječi.
Ipak, na albumu se nalaze neki od najblistavijih tekstova u njenoj karijeri, a za njih su zaslužne saradnice koje pomažu da njen umjetnički izraz bude poseban.
Na tekstovima sarađuju ranije pomenuta Bojana Vunturišević, ali i reperka i odskora pjesnikinja Ivana Rašić, poznatija kao Sajsi MC, koja je, iako poznata po oštrom izrazu, u sint-pop i jugovejv baladi ‘Lanci ljubavi’ iznjedrila jedan od najljepših stihova koji smo od Senidah mogli čuti: ‘Kad si tu, boli se skamene, uzmi me, tvoje sam znamenje’.
Senidah je uz njih prigrlila svoju senzualnost, te uz zvuke saksofona, truba, sintisajzera ili zanosnih karipskih ritmova, postaje mnogo više od onoga što se od nje očekivalo.
Jedan od najblistavijih momenata na albumu je i pjesma koja otvara cijeli album ‘Moj si high’, ambiciozna po formi, gdje iz žargonski rečeno ‘merlinovske’ balade odlazi u plesne ritmove afričkog kontinenta. I kao i do sada, Senidah ne preza od eksperimenata, samo joj sada stoje bolje nego ikad. I čini se da ih sve osjeća kao bliske, svoje.
Kada se čuje lomljenje staklenih preko bliskoistočnjačkih violina i udaraljki u ‘Idi gade’, Senidah osjeća i pjeva podjednako snažno kao i kada preko klasične R&B matrice sa knedlom u grlu i gotovo suzama na licu zavapi ‘Gde to odosmo?’ u pjesmi naziva koji daje, reklo bi se, prigodan odgovor - ‘U tri lepe’.
Isto je jaka onda i kada je ranjiva kao u ‘Slutim’, dok u vrtlogu kastanjeta, gitara i truba muškarcu preko puta sebe između šapata i urlika obraća bolnim stihovima ‘Oprosti što slutim’.
Kroz album odlazi duboko u svoje korijene, melodijski i emocijom u moćnoj sevdah industrijskoj pop rok ‘Sunce sije’, vraća se u osamdesete sa još jednom sint-pop pjesmom ‘Zovi me’, ujedno i prvoj saradnji sa Slobodanom Veljkovićem Coby-jem. I nalik pjesmi sa prvog albuma, ‘Crno Srce’, u pjesmi ‘Moj mesec’ koketira sa tribalnim ritmovima koje je sada već davne 2008. godine Kanye West vratio u prvi plan na svom tada revolucionarnom albumu ‘808s & Heartbreak’.
‘Moj mesec’ je najbliže što je Senidah na ovom albumu došla trep zvuku koji je umnogome bojio njena prethodna dva izdanja. Pokazuje da može da ostane svoja, čak i kada produkcijski odabere drugačiji put.
Album odjavljuje šturo aranžiranom i krutom ‘Da li ti nedostajem?’, u kojoj kao da riječi i emocije ograničava repetitivnim akordima na električnoj gitari, koja je ujedno i jedina pratnja njenom glasu.
Senidino nasljeđe ne bi bilo tako bujno da uz nju nije bilo dugogodišnjih saradnika i muzičara. Anže Kacafura i Benjamin Krnetić, kao i Slobodan Veljković Coby, Luka Jovanović Luxonee, neka su od vodećih imena koja su dala doprinos tome da Senida Hajdarpašić u punom potencijalu postane Senidah, i u potpunosti zakorači u sve što ona može da bude. Izgleda da se Jugoslavija morala ponovo ‘ujediniti’, da bi zajedničkim snagama iznjedrila nešto na šta bi mogao biti ponosan cijeli svijet.
Album 'Sen i Dah' u nazivu otjelotvoruje osnovnu dualnost iz koje se rađa Senidah kao umjetnica - sjenka i životna snaga, prošlost i sadašnjost, tuga i radost.
A na kraju, kroz svoju muziku, bila svjesna toga ili ne, ona nadilazi ovu početnu dualnost, i disperzijom iste uzima formu svestrane umjetnice koja može simultano da postoji u različitim stanjima, bojama i izrazima.
Senidah nije samo crno, bijelo ili crveno. Ona osvaja nove boje, otvara kanale. Senidah nije samo sen ili dah - ona je oboje. Iviše od toga - čitav spektar emocija i izraza koji zajedno čine jednu cjelinu, a ta cjelina je nešto muzički najvrijednije što moderna muzika na Balkanu ima.
