Potiče iz Sjeverne Amerike, gde su je starosjedeoci koristili kao lijek za mnoge bolesti, Indijanci su je "otkrili" doseljenicima u prvoj polovini 17. vijeka. U Evropu je doputovala mnogo kasnije i njen veliki uticaj na zdravlje nije bio odmah uočen. Danas je brusnica najtraženija u Velikoj Britaniji, Francuskoj i Njemačkoj, najvrijednija je poljoprivredna kultura američke države Masačusets, glavnog svjetskog proizvođača.
Ipak, kod nas se još stidljivo probija do potrošača, u dragocjenoj riznici prirode. Osim vitamina C, sadrži i veliku količinu vitamina A, minerala, celuloze i mnogobrojnih hranljivih materija. Može da se jede svježa, suva, smrznuta, a najčešće se konzumira kao sok. Istraživanja su pokazala da tri čaše dnevno povećavaju nivo antioksidanasa i dobrog holesterola (HDL), tako da se smanjuje rizik od bolesti srca i krvnih sudova za čak 40 odsto.
Naučna istraživanja su pokazala da kondenzovani tanini u brusnicama sprečavaju ulazak bakterija u urinarni trakt, bešiku i bubrege. A ako su već dospjele unutra, sok od brusnica sprečava njihovo lijepljenje za zidove urinarnog trakta, zbog čega ih urin lakše izbacuje iz organizma. Ono zbog čega je brusnica postala pravi hit među evropskim potrošačima je uspješno delovanje na najčešću i najnezgodniju bakteriju - ešerihiju koli.
Za brusnicu se tvrdi da je izuzetno efikasna i protiv bakterije Helicobacter pylori, koja je u najvećem procentu kriva za pojavu čira na želucu. Ali da bi se bakterija u potpunosti eliminisala treba svakodnevno, više mjeseci, da se pije njen sok. Smanjuje i broj bakterija u usnoj duplji, tako sprečava zubni plak i upalu desni. Dokazano je da ima i antikancerogena svojstva, sastojci u njoj suzbijaju rast ćelija raka i njihovo širenje u organizmu.
Kod brusnice nije samo ljekovit plod, već i list. U narodnoj medicini se koristi za podizanje imuniteta.
