Nedugo nakon objavljivanja sredinom februara ove godine, treći studijski album Miloša Karadaglića „Aranjuez“ (Aranhuez) počeo je pohod na top liste. Prvo se to desilo u Velikoj Britanij; uslijedile su top pozicije na listama u – vjerovali ili ne – kako Srbiji, tako i Crnoj Gori. Zatim je uspjeh potvrdio u Francuskoj i širom Evrope. Proteklih mjesec dana bio je prvi na listi u SAD-u. Nakon brojnih koncerata kojima je najavio i, zatim, promovisao novi album, Karadaglić je nakon godinu dana ponovo u Crnoj Gori.
Što se to dešava sa albumom „Aranjuez“, zbog čega je toliko interesantan publici?
- Pitajte publiku, jer oni su bitni. A najbitnija je energija koju prenosiš na svoju publiku. „Aranjuez“ je CD sa kojim se najviše ponosim do sada, jer je svaka nota na svom mjestu. Pravi je proizvod velike ljubavi i velikog rada, ističe Karadaglić i dodaje kako su dva dana nastajanja tog albuma u čuvenom londonskom studiju „Abbey Road“, sa članovima Londonskog filharmonijskog orkestra i dirigentom Janikom Nezetom-Seganom, bili najljepši u njegovom profesionalnom životu.
- Svi smo bili tu da napravimo divnu muziku. Mislim da se to i čuje na tom disku i da je on zbog toga naprvio tako veliki uspjeh. Naravno, dva albuma koja su izašla prije toga, svi znamo, nisu napravila ništa manje od toga, ali su tako pripremila ljude na disk koji je, po repertoaru malo ozbiljniji. Zbog toga mi je još i draže da nešto što je čista klasična gitara, bez ikakvih primjesa krosovera ili bilo čega popularnog, našla svoje mjesto u domovima ljudi širom svijeta.
Dao sam život slici: Nakon objavljivanja „Aranjueza“ i još nekoliko „združenih“ snimaka sa kolegama - poput solistkinja Alison Balsom (truba) i Ksenije Sidorove (harmonika) - Karadaglić je postao i izvođač filmske muzike. Autor njegovog prvog izazova u tom muzičkom žanru je Takatsugu Muramatsu, koji je komponovao muziku za animirani film „When Marnie Was There“, u produkciji čuvenog japanskog studija Ghibli (Džibli). Naš proslavljeni gitarista ujedno je postao prvi izvođač klasične muzike koji ne potiče iz Japana, a kome je povjereno izvođenje muzike iz filma studija Ghibli.
- Japan je zemlja koju mnogo volim jer sam tamo već imao više turneja. To je publika pred kojom obožavam da sviram, jer je veoma obrazovana i što bukvalno dišu sa izvođačem. Znaju svaku notu koju sviram i to je fenomenalna inspiracija! Kada se pojavila mogućnost da radim na filmu, bilo mi je veoma intresantno. Prije svega, animirani film – posebno u tom japanskom stilu – je nešto što je za mene bilo potpuno strano, što do sada nisam vidio.
Naš sagovornik dalje opisuje prvi susret sa tom muzikom, ističući da je bio oduševljen divnim, melodičnim kompozicijama čuvenog japanskog kompozitora. Dalje nam dočarava koliko je velika razlika između izvođenja klasičnih kompozicija i izvođenja za film.
- Stavio sam note pred sebe, napravio lijepe prstorede, primijenio sve one stvari koje su tipične za moj način sviranja gitare. Sve sam namjestio na najbolji mogući način. Kada sam stigao u Tokio, tokom priprema za snimanje, kompozitor je htio da me čuje, a ja da mu pokažem ono malo što sam izmijenio... I kad sam odsvirao glavnu temu, on je počeo da plače: bio je potpuno u šoku da njegova muzika može tako da zvuči.
Razlog tome je, precizira Karadaglić, to što su tu muziku izvode „sešn muzičari“, koji su u stanju da „sa lista čitaju“ i odmah izvode muziku. A za to, on kao solista-klasičar, „nije obučen“.
- I onda je krenulo snimanje te muzike koja je usko povezana sa mijenjanjem slike. I tu nema mnogo mjesta za rubato i druge stvari koje su svojstvene meni kao solisti. Tako sam u momentu morao da promijenim cijelu interpretaciju da bi se ona uklopila u film. Puno sam naučio iz tog projekta, jer su to potpuno drugačije dimenzije muzike, ali isto tako lijepe. Zaista je nevjerovatno kada nešto vidiš i sviraš, i kada na taj način daješ život tim slikama. Bilo je stvarno divno!
Novi žanrovi i stilovi: A, da li je to probudilo interesovanje u našem gitaristi da sada, možda, na drugačiji način izvodi numere koje se već nalaze na njegovom repetoaru ili da taj repertoar, možda, proširi nekim filmskim temama?
- Za sve postoji pravo vrijeme i mjesto, i mislim da će i za to doći. Ono što je meni sada prioritet jeste da „Aranjuez“ zaokružim na pravi način. Sljedeće godine već ide turneja koja je prevazišla sva moja očekivanja. To su najveći orkestri iz cijelog svijeta – od Tokija, Madrida, Lisabona, Rima... Želim da se tome dam – kao i uvijek – hiljadu posto, da u svim tim prilikama pravim lijepu muziku, da izvedem kompozicije koje mnogo volim – koncert Aranjuez i Fantaziju (Fantasia por un gentilhombre) – pred ljudima na svim kontinentima. I onda idem u nešto novo - kaže on, uz podsjećanje da su iza njega nedavni nastupi u Los Anđelesu, Klivlendu, Filadelfiji, Torontu.
Po njemu, prva tri (studijska) albuma zaokružila su cjelinu njegovog upoznavanja sa publikom i sada je došao trenutak kada treba da krene u novi repetoar i saradnje, prije svega sa mladim kompozitorima različitih žanrova i stilova.
- Rezultat toga treba da bude inovativniji repertoar nastao upravo iz kolaboracija. Radujem se svemu tome, jer je to budućnost.
Na pitanje koliko unaprijed organizatori sada moraju da se jave njegovoj menadžerki kako bi zakazali koncert, Karadaglić kaže:
- Dvije godine su mi, bukvalno, isplanirane za svaki dan. I to je nešto što mi plaši kada pomislim da mi je bukvalno sve organizovano toliko dugo, jer dvije godine nije mali period. Ali, ide se i dalje jer se sve koncertne sezone velikih institucija planiraju još duže. To je neminovnost u našem poslu.
I pored napornog rasporeda, Miloš je uspio na samom kraju ljeta da „skokne“ do Crne Gore. Njegov mini-odmor imaće i radni dio, pošto će nastupiti 27. avgusta na svečanom otvranju Hotela „Regent“ u Porto Montenegru u Tivtu.
- Radujem se svakom napretku. Mislim da je taj turistički projekat jako lijep i da predstavlja Crnu Goru kao destinaciju, da pomaže dobar imidž Crne Gore u svijetu. Veliko mi je zadovoljstvo što ću se naći tamo i dati svoj doprinos otvaranju jednog takvog lijepog objekta i, nadam se, jednog dana prave institucije crnogorskog turizma.
Kad ti u životu lijepo ide: Dobrom imidžu Crne Gore i sam Karadaglić doprinosi u značajnoj mjeri. Na njegovim nastupima će se uvijek čuti barem par riječi o zemlji iz koje potiče, ali što je još važnije, s godinama je preuzeo na sebe odgovornost donošenja velikih odluka poput organizovanja dobrotvornih akcija.
Tako je nedavno „udružio snage“ sa svjetski poznatom švajcarskom kompanijom za proizvodnju satova „Rajmon Vej“ (Raymond Weill) sa kojom će tokom jeseni prirediti dobrotvornu aukciju dizajniranih ručnih časovnika, a prihod od prodaje namijenjen je Dječijem domu „Mladost“ u Bijeloj. Svjetski poznati gitarista priču o toj saradnji počinje dodjelom jedne od njegovih prvih velikih nagrada - Classic Brit Award - najznačajnije za muzičko stvaralaštvo u Velikoj Britaniji, koja mu je pripala za prvi album, „Mediteranneo“.
- Ceremonija je bila organizovana u Rojal Albert Holu (Royal Albert Hall), a jedan od glavnih sponzora bio je „Raymond Weill“, pa sam na poklon dobio i njihov sat koji sam nosio sa velikom voljom jer mi je – odgovarao. Par godina kasnije su me kontaktirali. Imali su ideju da započnu ambasadorski odnos sa nekim mladim, uspješnim klasičnim muzičarem. Dizajnirali smo sat i za mene je to bio izlet u nešto novo, drugačije. No, najvažnije je da će sve što je vezano za taj sat biti usmjereno u dobrotvorne svrhe. Jer, kada ti u životu sve lijepo ide, kad se sjetiš odakle si, kada vidiš svoj put, sjetiš se djetinjstva i korjena i vremena koja nisu bila baš ovako sjajna – tada se sjetiš i da u Bijeloj postoji jedan dom gdje žive djeca kojima, možda, treba pomoći, dati podstrek. Zato je ovo za mene veliko lično zadovoljstvo - moj skroman doprinos za njihovu bolju budućnost.
Tako će se, zahvaljujući ovoj izuzetnoj akciji Karadaglića, čuti o jedinoj instituciji u Crnoj Gori koja vodi računa o djeci bez roditeljskog staranja daleko van granica i naše zemlje i regiona.- U narednih nekoliko mjeseci posjetiću Dom „Mladost“ sa vlasnicima kompanije Raymond Weill. To su jako lijepe stvari, jer sve su to naša djeca – a djeca su budućnost.
I naredna godina biće, na neki način, u znaku aktivnog učešća Karadaglića u promociji naše zemlje, pošto bi trebalo da bude jedan od umjetnika koji će se predstaviti u paviljonu Crne Gore na predstojećoj EXPO izložbi koja se 2015. održava u Milanu.
- To je nešto što još treba da se precizira, ali su to svakako veliki događaji za koje sam uvijek raspoložen. Crna Gora je moja zemlja i ja, kao umjetnik koji odavde potiče, vrlo rado ću dati svoj doprinos nečemu tako velikom, da se zauzmem za Crnu Goru.
Bez obzira na sva ta brojna putovanja, nastupe, snimanja... na ritam života koji ostavlja malo vremena i za odmor i za kuću, publika u njegovoj (dalekoj) domovini uskoro će biti u prilici da ga ponovo čuje uživo.
- Biće koncerta – mislim već na proljeće sljedeće godine... Biće i drugih stvari – kaže Karadaglić i dodaje kako su u životu najveća sreća i zadovoljstvo bavljenje poslom koji volite.
Kristina JERKOV
Foto: Ivana BOŽOVIĆ
